Zaljubili su se u Brač, htjeli za sebe komadić tog raja na zemlji, a oni su im obećali ispuniti sve želje. No umjesto nekretnine, ostala im je samo gorčina i sudske parnice u kojima traže povrat desetaka tisuća eura. Od Norveške, preko Njemačke do Austrije – slične su priče desetaka stranaca koji tvrde da su im supružnici Panić iz Sutivana pod građevinsko prodavali poljoprivredno zemljište, gradili gdje se ne smije, na sličan način uzimali novac i dosad uglavnom prolazili neokrznuti kroz hrvatsko pravosuđe. Na sudu ih je prva pobijedila Njemica Sara. No kad je iz Berlina krenula put Brača ispričati Marijani Čikić kako joj je upropašten život – na granici ju je privela policija. Evo priče.
Jedan pogled na Brač dovoljan je da se razumije mnoge strance
koji bi na tom otoku htjeli živjeti ili barem kupiti kuću za
odmor. Među njima je bila i Ellen iz
Norveške.
"Jako volim Hrvatsku i volim ljude ovdje. Stekli smo jako puno
prijatelja ovdje na Braču i to također moram spomenuti, jako puno
ljudi nam je htjelo pomoći", kazala je Ellen
Karina Steining
Naess, Norveška.
Ovo nam je rekla na kraju podužeg razgovora u kojem nam je
ispričala kako je prevarena. 2007. ona, suprug i dvije kćeri
ljetovali su na Braču, zaljubili se u otok i tri godine poslije
odlučili kupiti komadić zemlje i izgraditi kućicu.
"Kad smo pronašli agenciju Cromaris, pogledali smo njihovu
stranicu, izgledala je jako lijepo. Kontaktirali smo ih i rekli
su nam možemo li doći dolje da nam pokažu nekoliko terena",
priča Steining Naess.
Oni su supružnici Nela i Zdravko
Panić, doseljenici u Sutivan koji su, tvrde nam brojni
sugovornici, prevarili barem 20-ero stranih državljana. Prodavali
su im poljoprivredna zemljišta na kojima se ni ne smije graditi,
a koja prema zakonu stranci u Hrvatskoj ne smiju ni kupovati.
Gradili su im i kuće, nekima prodavali i gotove, pričali da se na
ovakvim parcelama mogu izgraditi vile s bazenima, uzimali im
novac da bi na kraju ti ljudi uglavnom ostali bez ičega.
"Koliko ja znam ja ih osobno vodim desetak, znam da ih kolega u
Supetru vodi još desetak, u Splitu isto jedan kolega vodi tako da
ih sigurno ima preko 20...",
priča Dean Rahan, odvjetnik.
Među svim slučajevima koje vodi je i Ellenin.
"Vidjet ćete I tu kuću, povjerenje, čisto povjerenje, ljudi koji
ne mogu vjerovat da ih neko može tako, ajmo reći ostaviti na
cjedilu i prevariti. Ni sudovi naši ih nisu zaštitili, državno
odvjetništvo ih nije zaštitilo, trenutno sad je predmet na
reviziji tako da ja ne bih sad htio puno o tim detaljima, ali ona
će vam ispričati istinu i svoju verziju priče", kaže Rahan.
"Jako su nam se svidjeli, činilo se da su pouzdani i da im se
može vjerovati i da je s njima lako razgovarati. Sam je rekao da
njemu možemo vjerovati, da on živi ovdje, da možemo doći svaki
dan Ako nešto bude, zato što sam ja imala neke sumnje, ali on je
tvrdio - ma ne, možete mi vjerovati, nema problema Ellen",
priča Steining Naess.
Platili su više od 50 tisuća eura za ovo poljoprivredno zemljište
i gradnju kućice od 30-ak kvadrata.
"Pitala sam za pravnu pomoć, on je rekao - ma ne, mi imamo
agenciju za nekretnine, možete nam vjerovati, sve je prema
propisima. Rekao je da neće biti problema", priča Steining
Naess.
I tako su oni potpisivali sve što je trebalo pri čemu nisu
angažirali odvjetnika. Nama to zvuči čudno, ali u uređenim
zemljama to funkcionira drukčije.
"U Norveškoj kada se obratite agenciji za nekretnine nitko ne
koristi odvjetnika jer jednostavno ga ne trebate zato što je
zakonom sve striktno regulirano. Ja u životu nisam imala
odvjetnika. U Norveškoj uzimate odvjetnika samo kad učinite nešto
krivo i kad se razvodite. Moj suprug i ja nikad nismo imali ništa
s odvjetnicima, ali tada smo shvatili da smo trebali", objašnjava
Ellen.
Shvatili su to kad su im domaći, nakon nekoliko godina, počeli
pričati o tome što i na koji način Panići rade. Tad su angažirali
odvjetnika kako bi riješili upis vlasništva, pa im je Panić
promijenio bravu i odnio sve njihove stvari.
"Sav sitni namještaj, vrtni namještaj, hlače, haljine pa čak i,
što je najluđe, čak i donje rublje. I to je izvukao iz ladica, to
je bilo nevjerojatno. I kupaće kostime i donji veš mog supruga i
mojih kćeri to je bilo jako čudno", priča Ellen.
Na sudu je tvrdio da ih je izbacio zato što su mu dužni još 50-ak
tisuća eura, a u drugoj verziji svjedočenja da tih 50-ak tisuća
koje su mu uplatili nije bilo za kupnju nego samo za najam. I to
su uglavnom verzije koje Panić iznosi na sudu. Iako u mailovima
koji su priloženi sudskim spisima jasno stoji da je riječ o
kupoprodaji.
"On nije kriv, on je napravio sve što treba, svi ovi drugi su
prevaranti uglavnom. To mu prolazi na našem sudu čak i na višim
instancama. Što je neshvatljivo, ali eto istinito", govori
odvjetnik Rahan.
"Imam stare roditelje i bolesni su pa im sve ovo nisam ni
ispričala. To je jako tužno, traje godinama, a ja im ne mogu reći
da idem na sud. Stalno im govorim da idem u Hrvatsku provjeriti
kuću i onda kad se vratim i pitaju je li sve u redu ja im kažem
da, da, sve je super. Zato što su oni bili tamo jedanput i njima
se jako svidjelo. Moj otac je sada jako bolestan, tako da mislim
kad bih mu i rekla da bi ga to ubilo", ističe Steining
Naess.
Drugo jutro krenuli smo i sami do nekad Ellenine kuće, kuće na
koju se nikad nije upisala unatoč pokušaju da bar stavi
zabilježbu. Jer ono što ovo priču čini još luđom jest činjenica
da Zdravkova supruga Nela tu istu kuću koju su u međuvremenu
legalizirali, a zbog koje su još na sudu - sada opet prodaje.
Oglas su i ovaj put postavili na nekoliko stranih stranica. I
iako o sudbini kuće Vrhovni sud još odlučuje - nudi je za cijenu
od 100 tisuća eura.
"Vau to je kuća, da, kako čudno. O, lijepo vam je
vrijeme. (Kako se osjećate sad kad vidite ovo?) Imam mučninu
u trbuhu, pitali ste me jučer želim li natrag kuću ili novac,
bilo mi je teško na to odgovoriti zato što me uz kuću veže jako
puno lijepih sjećanja, ali i jako puno ružnih", priča
Ellen.
"Da, unatrag nekoliko godina dosta ljudi se žali na obitelj Panić
u poslovnom kontekstu, velika većina njih su stranci, ali ima
nešto i domaćih ljudi, no međutim velika većina tih žalbi se ipak
odnosi na druge institucije, ne na Općinu Sutivan. To su
više-manje prekršajne, odnosno kaznene prijave za koje su
nadležni policija, sudstvo, DORH ili netko treći ,nažalost
jedinica lokalne samouprave nije ta adresa",
priča Valerio Radmilović, zamjenik
načelnika Općine Sutivan.
A upravo su oni ti kojima se stranci obraćaju za pomoć. I nije im
jasno kako ih ne mogu zaštititi. Jedino što mogu i što su činili
jest da su inspekcijama prijavljivali Panićevu nelegalnu
gradnju.
"Bile su inspekcije, nešto objekata je i srušeno koliko znam,
nešto objekata je još uvijek pod građevinskom inspekcijom i tamo
će ta tijela donijeti svoj pravorijek", govori Radmilović.
"Tako je, sve do sad su nažalost nepovoljne presude po njih jer
naši sudovi smatraju da su oni sami odgovorni zapravo što su
nasjeli na tu prevaru. Šta je djelomično točno, jer su imali
povjerenja i jednostavno su prevareni", kaže Rahan.
Jedina koja je dobila, zasad još nepravomoćnu presudu, je
Hrvatica s njemačkim državljanstvom zbog koje smo i krenuli u ovu
priču. Panićima je uplatila 30 tisuća eura za parcelu na kojoj su
joj trebali izgraditi kuću od 60-ak četvornih metara za koju im
je trebala uplatiti još 50 tisuća. Kad je posumnjala u prijevaru,
tražila je raskid ugovora i povrat novca, ali to se nije
dogodilo. Krenula je iz Berlina u Hrvatsku samo zbog ove priče,
no na granici se dogodio pravi filmski obrat. Tada nam se
javila.
"Evo ja sam u policijskoj stanici na granici ... Pa jedan kolega
izašao i rekao da imam nekakvih problema s policijom na Braču, pa
moraju to ispitati. Onda sam ja rekla pa najvjerojatnije to što
me Zdravko sudio da sam mu prijetila smrću", kaže
Sara Grgić, Njemačka.
Da, u pokušaju da vrati svoj novac, priznala nam je to i prije
početka snimanja ove priče, slomila se psihički i uistinu mu je
prijetila. Za razliku od svih ostalih slučajeva, suci su bili
brzi i osudili je na osam mjeseci uvjetne kazne zatvora. Panići,
valja napomenuti, nisu još ni za što pravomoćno osuđeni.
"Toliko su zločina napravili i misle samo na ovaj način i mene
ušutkati. To je samo njegova maša. On je mene isprovocirao ja sam
njemu svašta izgovorila, ali ja imam potvrdu psihijatrijske da
sam ja i dan danas zglajzala, ja sam u dvije godine ostarila 10
godina. Imam potvrdu od njega da sam ja totalno zglajzala tako da
ja uopće nisam svjesna što sam ja njemu sve govorila", priča
Grgić.
Zadnje što smo taj dan od Sare čuli bila je poruka da je uhićena
s molbom da to javimo njemačkoj ambasadi. Dok je Sara bila u
zatvoru, pokušali smo dobiti Panića da čujemo i njegovu stranu
priče.
"Zato šta gospođa Sara Grgić je dobila 8 mjeseci zatvora, to vam
nije rekla zbog prijetnji raznih. (Da, to nam je rekla, da, da,
to nam je rekla, ali vi ste dobili da morate da vrati novac. Ona
će odraditi svoj dio kazne, a vi svoj?) Ja ću da odradim onako
kako sud kaže. (Znači vratiti ćete joj novac?) Pa kako sud kaže,
gospođo, vi uopće niste nadležni da se umiješate u takvu vrstu
pisanja o meni, nit je presuda završena niti je sudska presuda
donesena i vi se usuđujete da mi prijetite stalno nekim pisanjem
pred vašim kamerama. (Čime mi prijetimo?) Vi mene zovete. (Samo
radimo svoj posao.) Radite svoj posao, ali na loš način",
kaže Zdravko Panić, Sutivan.
Ali o svom načinu rada ne misli ništa loše.
"(Dobro, a što s ostalih 20-ak koji su vas tužili?) Nema tu
stranaca, niti jedan, niti jedan, došlo je samo do nesporazuma.
(Sa svima njima do nesporazuma?) Gospođo, pa dešava se. (Pa
nekako se vama često dešava, čini mi se.) Nebitno, nebitno, sud
je donio odluku da ja nisam kriv, može biti I hiljadu tih
procesa, ali ako ja nisam kriv znači nemate šta onda pisati o
meni", kaže Panić.
Kaže Panić, sami su si krivi.
"A vi se niste htjeli osigurati da uzmete nekog odvjetnika tko to
pravno zna bolje, vi ste sami rekli na sudu da vi baš ne znate?)
Gospođo, ja imam jako puno ugovora koje su napravili odvjetnici,
odvjetnik uzme jako puno, uzme 1.000, 2.000 EUR i onda to stranci
neće da plate. (Pa zašto niste vi platili da se osigurate da
nemate ovakvih problema?) Zašto bih se ja osigurao gospođo, ja
nemam niti jedan problem. (Vama nije odlazak na sud I toliko
tužbi, to vam nije problem?) Ja gospođo idem zato što me netko
tužio, ne idem zato što se meni ide", objašnjava Panić.
Tvrdi da nikakve prijevare s njegove strane nije bilo. Da im je
čak i rekao da bi im kuće mogle biti srušene, ali ih je on
svejedno gradio. Kažu nam neki sugovornici, poslije bi im čak i
naplatio rušenje, uvjerivši ih da im je jeftinije tako nego da im
ruši država.
"Svatko je znao unaprijed. (A vi ste im svejedno to radili te
kuće van gabarita?) Gospođo, ako je to dozvoljeno onda mu
napravim, ako traži da mu napravim 100 metara kuću ja ću mu
napraviti, ako traži 300 ja ću mu napraviti. (Aha bez obzira što
znate da će im biti srušeno?) Pa bez obzira, to nije moj problem.
(Aha.) Vi ako pravite kuću na crno, ovdje na Sljemenu zovnete
mene, ja vam napravim kuću, pa nije to moj problem, to je vaš
problem. (Aha vi ste znali da radite to što nije dozvoljeno
pa ste svejedno radili?) Da, gospođo, ja sam vrlo teški
kriminalac", naglašava Panić.
Čini se da Sara ipak nije vrlo teški kriminalac. Nakon provjere,
drugo je jutro puštena iz pritvora. Našli smo se s njom u
Zagrebu.
"Kako je moguće da hrvatsko pravosuđe uvaži od Zdravka Panića
moje prijeteće poruke I mene osude kao njemačku državljanku na
zatvor, a ove sve zločine, da se toleriraju, pa kako? Pa to je
sad kad sam svima pričala, pa nitko ne može vjerovati da toga
ima, niti ja nisam mogla vjerovati kad mi se to dogodilo",
kaže Sara Grgić, Njemačka.
Ispričala nam je kako je njihov oglas našla na uglednoj njemačkoj
stranici za kupoprodaju nekretnina. Baš poput Ellen iz Norveške,
ni ona ni u što nije sumnjala.
"Oni su mene s autom, s njihovim Mercedesom odveli na ta tri
gradilišta koja su oni pokazivali, između ostalog i tu kućicu od
gospođe Ellen", priča Grgić.
Nakon što je platila 30 tisuća eura za zemljište, tražila je od
Panića da joj pošalju ugovor kako bi podignula kredit za kuću.
Nije baš sve teklo glatko i tu joj je postalo sumnjivo. Također,
dotad, nije konzultirala odvjetnika.
"Jednostavno ja nisam imala pojma kakvi su ti propisi kod
kupovanja. Oni su mi jednostavno tako to prezentirati da nema
potrebe uopće advokata ili nešto jer ne uzimam advokata ni kad
kupujem skupi auto od 30.000 eura", priča Grgić.
Kad je shvatila s kim je ušla u posao, zatražila je raskid
ugovora. No Panići nisu pristajali ni na to ni na povrat novca.
Tužila ih je i za razliku od svih ostalih, dobila nepravomoćnu
presudu da joj vrate novac. A dobila je samo zato što su se
Panići u njezinu slučaju okliznuli na tehnikalijama.
"Što se tiče tih drugih slučajeva ja baš i ne znam, ali što se
tiče ove pravne stvari na kraju je ispalo pravno sasvim
drugačije, sve se svelo ustvari na to da Zdravko Panić nije imao
ovjerenu punomoć za sklapanje kupoprodajnog ugovora za tu
nekretninu od strane Luke Panića, to mu je sin, i sve se svelo na
to", naglašava Nevenko Jurišić, odvjetnik Sare Grgić.
Budući da su se Panići žalili na odluku suda, slučaj je prebačen
na Županijski sud. Odvjetnik Jurišić nada se da će za pola godine
taj sud samo potvrditi presudu i da će Sara napokon dobiti svoj
novac natrag.
"Ne može nitko biti baš takav gad, mislim takve novce oni uopće
ne gledaju... Kakva je to sudbina da sam ja bila samohrana majka
i cijeli život radila da bi konačno neku svoju kućicu imala ovdje
u Hrvatskoj i oni to za trenutak sve ukradu", kaže
Grgić.
Ostali čekaju odluku Vrhovnog suda jer sve do sad im je palo u
vodu. Ni njima ni odvjetnicima nije jasno kako je splitsko
Državno odvjetništvo odbacilo sve ove kaznene prijave protiv
Panića i to u nekoliko navrata. Prema njihovu obrazloženju –
ovdje nema elemenata prijevare. I tako se sve svelo na privatne
tužbe stranaca protiv Panića. A teško im je razumjeti zašto to
sve toliko traje i zašto suci vjeruju njemu, a ne svima
njima.
"Vidjet ćete sami iz obrazloženja DORH-a, odbačaja kaznenih
prijava od strane DORH-a, to je najmanje uvredljivo za zdrav
razum. Kakva su to obrazloženja, ali ne možete vi poslije toga
ništa drugo napraviti osim tužiti civilnom sudu za naknadu štete,
povrat novca, uknjižbu i takve stvari što na kraju opet ne
uspijevaju radi toga što su sami odgovorni za neke takve stvari,
što je, rekao sam vam, djelomično istina", odvjetnik
Rahan.
"Nije mi jasno kako sud može reći mi vidimo da ste vi platili
Panićima, ali nećete dobiti ništa od toga. Kako mu sud može
prepustiti kuću ponovno kao da ga hrane s novcem, kao da
kriminalca hrane novcem. Bilo bi mi logično da kažu da se pronađe
netko tko bi prodao kuću, ja dobijem ono što sam platila za nju,
a on neka dobije ostatak. To bi bilo fer. To bi bio dobar kraj.
Ja bih dobila natrag svoj novac i on bi dobio svoje", priča
Ellen.
U Norveškoj možda. U toj zemlji, primjerice, na kraju balade, ona
žali njih.
"U šoku sam kako mogu tako tretirati ljude, ja sam jako sretna
što ja nikad u životu nisam nikoga ovako prevarila, čak ih i
žalim. Oni su pametni ljudi, rekla bih. Kako mogu raditi takve
stvari?! Kako se mogu dovesti u takvu situaciju s toliko mnogo
neprijatelja i toliko ljudi koje su povrijedili samo zbog novca,
samo zbog luksuza i novca?", kaže Ellen.
Možda zato što im prolazi. Jer pravo i pravda u Hrvatskoj često
nisu na istoj strani.
