Doktoru Paladinu rekli se da je nepotreban, ali pokazalo se da nije jedini, a i da može i drukčije od toga. Otkaz suradnje neurokirurgu Josipu Paladinu u zagrebačkom KBC-u izazvalo je lavinu reakcija pacijenata, kolega, i cijele javnosti.
Mnogi ne mogu shvatiti kako se u zemlji u kojoj nedostaje liječnika, a dosta mladih odlazi raditi van, ne dopušta rad vrhunskim stručnjacima .
Doznalo se i da je doktor Paladino tek jedan u nizu liječnika koji su po sili zakona otišli iz javnog zdravstva i mahom rade u privatnim poliklinikama koje si po logici stvari mogu priuštiti samo oni dubljeg džepa.
“Voljela bi da se vrati na Rebro. Jer on je moj učitelj, moj operater, jedan iskusni liječnik, kojeg je u svakom slučaju korisno imati u blizini”, kazala je Suzana Kukulj, pacijentica.
Ovo je samo jedna od mora reakcija na vijest o otkazu umirovljenom neurokirurgu Josipu Paladinu u zagrebačkom KBC-u Rebro. A sve je počelo objavom status Paladinove supruge Zrinke na Facebooku.
“Moj suprug neurokirurg Josip Paladino, koji od ispunjenja uvjeta za mirovinu zadnjih godinu i pol radi na šestomjesečne ugovore s KBC-om Zagreb, danas je dobio odbijenicu posljednje molbe za produženjem ugovora i tako nakon točno 40 godina napušta kliniku za neurokirurgiju na Rebru”, napisala je Zrinka Paladino.
Digla se prašina, mnogima nije bilo jasno kako iskustvo i znanje 68 godišnjeg neurokirurga sa zavidnom karijerom, Josipa Paladina, u najprestižnijoj hrvatskoj bolnici od prošlog petka više nije potrebno. Pa su i iz KBC-a Rebro morali dati objašnjenje.
“Prof.dr.sc. Josip Paladino stekao je uvjete za starosnu mirovinu 30. rujna 2015. godine. Tada je KBC Zagreb uz suglasnost Katedre za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu produžio puni kumulativni radni odnos profesoru Paladinu za godinu dana”, piše u priopćenju KBC-a.
Status mu je produživan dvije godine
“Nakon toga ravnatelj KBC-a Zagreb sklapa s umirovljenikom profesorom Paladinom ugovor o radu na 4 sata uz mirovinu. Taj ugovor na šest mjeseci je istekao i KBC Zagreb je temeljem planova za funkcioniranje Klinike za neurokirurgiju odlučio ne produljivati taj ugovor”, piše u priopćenju KBC-a.
KBC Zagreb mu je zahvalio, a pacijenti doktora Paladina čije je živote spasio ogoročeni su njegovim odlaskom.
Suzana Kukulj, kaže da upravo njemu može zahvaliti što je živa.
“Nažalost, odnosno na sreću, 2002. godine je otkriveno da imam cistu epifize, jedne žlijezde koja se nalazi u središtu mozga, koja je pritiskala na likvor koji cirkulira u mozgu, što je za mene moglo biti fatalno”, rekla je Suzana Kukulj, pacijentica.
Po dijagnozi su joj prijatelji ponudili platiti operaciju gdje god želi, a ona je, nakon konzultacija u Sloveniji i Hrvatskoj, odabrala profesora Paladina.
“Prvo što se sjećam nakon tri dana je dragog lica iznad moje glave koji me pitao kako sam. Ja sam otvorila oči i vidjela sam profesora Paladina i tada mi je bilo jasno da je vjerojatno sa mnom sve u redu, jer ga prepoznajem, čujem i vidim” kazala je Suzana.
I sama liječnica, doktora Paladina je upoznala već u studentskim danima.
“Prvo što pomislim kada ga netko spomene - da je jako stručan, pametan, i zgodan”, rekla je Suzana.
Suzaninu sreću, biti u iskusnim rukama doktora Paladina, možda će imati pacijenti drugih bolnica iz kojih doktoru pršte ponude za posao.
Na stranicama klinike Sv. Katarina u Zaboku, gdje doktor Paladino povremeno radi, već su najavili njegov dolazak. Virovitičko-podravski župan bio je jedan od prvih koji je Paladinu ponudio posao.
“Čuo sam se s profesorom Paladinom. On je bio ugodno iznenađen sa mojim pozivom. Nije vidio poziv u medijima dok ga nisam nazvao. I rekao mi je da želi na miru odraditi preostali posao u klinici Rebro, da ima puno pacijenata. Dogovorili smo se za kavu poslije Uskrsa bez obzira na ishod, kako bi vidjeli može li pomoći našoj županiji i našoj bolnici” kazao je Igor Andrović, virovitičko-podravski župan.
Velikodušna ponuda župana doktoru Paladinu- stan, auto i dobra plaća - izazvala je bijes liječnika opće bolnice Virovitica. Kažu da su ostali u istoj bolnici u dobru i u zlu, a već im pet godina operacijske sale vape za obnovom. I sam je župan tada priznao da nemaju uvjeta za doktora Paladina.
“Kod nas ne postoji ugovorena neurokirurgija. Međutim, jedan od preduvjeta je nabava magnetske rezonancije, o kojoj ja govorim već šest mjeseci prije nego je se dogodio slučaj sa doktorom Paladinom. To se sigurno moja namjera. A liječnik može doći ovdje i za početak može raditi u ambulanti”, rekao je Igor Andrović.
Više od ambulante nude mu i preko granice Lijepe naše, u susjednoj Bosni i Hercegovini.
“Mi smo prijatelji 25 godina, i kroz to vrijeme je iz Mostara prema njemu otišlo tisuće pacijenata. O detaljima nikakvim nismo razgovarali jer nije još vrijeme. Međutim, za koji dan ćemo sigurno razgovarati. Još uvijek može puno dati, i nije spreman svirati gusle u mirovini”, kazao je Ante Kvesić, ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.
Čini se da je svima jasno da doktor Paladino još nije spreman svirati gusle u mirovini osim ministru zdravstva Milanu Kujundžiću.
“Doktor Paladino je ugledni neurokirurg, koji ima 68 godina, a politika svake kuće je autonomna tako da oni odlučuju tko je u dobi iznad 65 godina neophodan, a tko nije”, rekao je Milan Kujundžić, ministar zdravstva, 29. 3. 2018.
Otkaz dr. Paladinu samo je zadnji primjer jer proteklih godina umirovljeni su deseci vrhunskih stručnjaka koji su se itekako osjećali sposobnima za rad. Zato ih većina i danas nosi bijelu kutu, ali u privatnim poliklinikama, a njihove usluge, logično, mogu koristiti samo odabrani.
Deseci liječnika dijele sudbinu doktora Paladina
Slučaj kolege samo ih je podsjetio na apsurdnost sustava koji je ministru zdravstva u redu.
“Ja doktora Paladina znam iz kirurške suradnje. On je vrhunski kirurg. Nije mi jasno zašto je umirovljen prije nego je navršio 70 godina”, kazao je prof. dr. Mišo Virag, umirovljeni kirurg.
“U današnjoj situaciji u kojoj nedostaju kadrovi, da neke bolnice ostaju bez doktora, mi se zaista olako rješavamo ljudi koji nam mogu još nešto dati u svojim godinama”, rekao je prof. dr. Ognjen Kraus, umirovljeni urolog.
Radni su vijek proveli u najprestižnijim zagrebačkim bolnicama, uveli su mnoge novitete, bili predstojnici svojih klinika, rasli su i učili, a onda više nisu bili potrebni hrvatskom zdravstvu.
“Na fakultetu sam otišao u mirovinu 2015. godine, a u bolnici 2017. godine”, rekao je prof.dr. Igor Francetić, umirovljeni farmakolog.
“Umirovljen sam sa sedamdeset godina. Dakle, to je bilo pred dvije godine. Imao sam tu sreću i uvjete da mogu produžavati ugovor iz godine u godinu”, kazao je prof.dr. Mišo Virag.
Te sreće nisu bili svi. Doktoru Krausu je odobreno produljenje rada od samo tri mjeseca. Posebno ga je, kaže razočarao način na koji je otišao u mirovinu.
“Dobio sam pismeno da odlazim u mirovinu. Ono što je bio inače bio običaj za svakoga tko odlazi u mirovinu, ravnatelj bolnice i kolektiv, znači svi predsjednici oproste se s djelatnikom. To nažalost nisam doživio”, prof. dr. Ognjen Kraus.
Gotovo da nisu imali ni dana klasične mirovine. Otvorili su svoju kliniku jer su predosjećali što ih čeka kada navrše 65 godina.
“U četvrtom mjesecu 2011. smo osnovali ambulantu, Centar za ekspertnu medicine”, rekao je Kraus.
Najveći gubitak osjetili pacijenti
Baš kao i u slučaju doktora Paladina, njihovim su odlaskom najveći gubitak osjetili pacijenti. Zato ih slijede kamo god treba.
“Ja sam na dan prije odlaska u mirovinu imala četiri operacije na glasnicama, na nekoliko naših poznatih zvijezda, što naravno nije važno, ali radit na glasnicama profesionalca je iznimno odgovorno”, kazala je prof.dr. Santa Večerina Volić, umirovljena otorinolaringologinja.
Kada je osjetio da je ovdje nepoželjan, doktor Virag je, kao i mnogi drugi naši liječnici, otišao tamo gdje ga više cijene.
“Radio sam malo manje od mjesec dana u Kataru. I zaključio sam da ne mogu izdržati. Da me previše veže na Zagreb, obitelj...”, rekao je prof.dr. Mišo Virag.
Svi oni i dalje operiraju i svojim radom dokazuju da godine nisu kriterij njihovih sposobnosti.
“Po tome kriteriju onda da u Saboru ne može sjediti nitko tko ima iznad 65. godine”, rekao je prof.dr. Igor Francetić.
Slažu se svi, u mirovinu je zdravo otići. Ali, nakon toliko godina učenja i rada, tisuće pacijenata i operacija, nitko se od ne može pomiriti s time da više nisu od koristi hrvatskom zdravstvu u bilo kojem pogledu.
“Postoje razlike u strukama. Kao što jedan zidar teško može dočekati mirovinu sa 65 godina starosti, po prirodi svog posla vrlo teško. Kao što jedan kirurg sa 70 godina vjerojatno ne može operirati kao što je operirao sa 50 godina, ali on još uvijek može učiti mlađe kolege pomagajući uz operacijski stol”, rekao je prof.dr. Igor Francetić.
Problem je, ističu, u nedostatku jasnih kriterija. Jer praksa je u svim slučajevima različita.
“Kriteriji prema kojim bi se moglo reći ovaj čovjek ispunjava važna tri kriterija. Dakle aktivnost, kompetentnost, odgojio sam mlade nasljednike koji bi me mogli uspješno naslijediti”, kazao je prof.dr. Igor Francetić.
“Ja se čak na neki način osobno osjećam odgovornom za ovu situaciju u kojoj smo se svi mi našli, pa i moj prijatelj Joško. Zato što u trenutku kad se to nama dogodilo, samo smo šutjeli”, rekla je prof.dr. Santa Večerina Volić.
“Netko i sa šezdeset godina nije sposoban radit svoj posao, a netko je sposoban i sa sedamdeset, sedamdeset i pet godina radit svoj posao”, kazao je prof. dr. Ognjen Kraus.
Slovenci si ne mogu priuštiti luksuz da ostaju bez vrhunskih stručnjaka kad novih nema na vidiku
Za razliku od Hrvatske u Sloveniji su shvatili da su premali i ne mogu si priuštiti luksuz da ostaju bez vrhunskih stručnjaka kad novih nema na vidiku. Prije dvije godine promijenili su zakon i omogućili liječnicima rad nakon 65-te ako ispunjavaju određene uvjete.
Slovencima su godine samo broj. Svoje stručnjake ne puštaju olako jer znaju kamo bi to dovelo sustav.
“U Sloveniji, u starostnoj grupi iznad 65 godina radi oko 24 posto članova liječničke komore, a čak u starostnoj grupi od 67 godina i više radi 16 posto članova liječničke komore. Mi ne možemo zamislit da bi njima rekli da ne mogu više raditi ili da ne smiju jer bi ljudi izgubili pravo korištenja zdravstvenih usluga”, rekla je doc. dr. Zdenka Čebašek - Travnik, predsjednica Liječničke komore Slovenija.
Manjak liječnika i njihov je i naš najveći problem. Ali u hrvatskoj liječničkoj komori tvrde da rješenje nije u ostanku starijih stručnjaka.
“Ovdje se stječe dojam kao da hrvatskom zdravstvu ne treba profesor Paladino. Ali to nije istina profesor Paladino je ostavio iza sebe jedan dobar broj stručnjaka na čemu mu velika hvala. I došlo je vrijeme da taj tim stručnjaka preuzme dalje odgovornost za liječenje naših pacijenata”, kazao je prim.dr. Ante-Zovnimir Golem, dopredsjednik Hrvatske liječničke komore.
Bolji radni uvjeti za liječnike - da, ali dio zakona o odlasku u mirovinu, kažu, ne treba mijenjati.
“Zakon o radu je propisao 65 godina. Međutim, mi postavljamo pitanje da li nas provjeravaju imamo li sa 65 godina, tu razinu manualne spretnosti za odraditi jednu težu operaciju”, rekao je prim.dr. Ante-Zovnimir Golem.
Za Slovence ništa od ovog nije problematično.
“Promjena za radnike u javnom sektoru bila je vezana za financijski zakon, a ne na neki stručni pristup. Znači oni su administrativno morali ići u mirovinu, a mogli su radit po nagodbi ili su mogli radit kod privatnika. Znači zabranili su da se ne smije raditi u javnoj ustanovi. Prošle godine ta se granica ukinula”, rekla je doc. dr. Zdenka Čebašek - Travnik, predsjednica Liječnike komore Slovenija.
Oni svoje liječnike potiču da rade nakon 65. godine starosti beneficijama za svaku odrađenu godinu više.
“Liječniki su isto kao i drugi radniki obavezni raditi do 65. godine ali mogu radit i dulje ako žele. Samo je tu stvar da liječnici da trebaju imat licencu. Znači ako imaju licencu za rad i ako su zdravstveno sposobni, ograničenja praktički nema”, rekla je doc. dr. Zdenka Čebašek - Travnik, predsjednica Liječnike komore Slovenija.
81 godišnji ortoped Miro Gorenšek smatra da još puno može doprinijeti u svojoj struci.
“Ja se osjećam još sposobnim da radim. Mogu raditi u ambulanti, asistiram mladim kolegama, malo ih učim, malo operiram…”, kazao je prim. dr. Miro Gorenšek, specijalist ortopedske kirurgije.
Kao i njegov profesor, u mirovinu ne misli barem do 84.
“Moj predstojnik koji me primio na stručno ima 84 godine i odlično radi u ambulanti”, rekao je prim. dr. Miro Gorenšek.
Kroz njegove su ruke prošle generacije i generacije pacijenata.
“Sada znam koliko sam star kada mi dolaze djeca koju sam ja operirao, sa svojom djecom ili čak i sa unucima. Onda znam da je možda vrijeme da idem u mirovinu”, rekao je prim. dr. Miro Gorenšek.
Kad bi ipak morao u klasičnu mirovinu, ne bi mu, kaže, bilo dosadno.Ali doktor Gorenšek, ni naši sugovornici na mirovinu još ne pomišljaju.
“Nisam o tome razmišljao. Ne bih išao u mirovinu dok me posao veseli”, kazao je prof.dr. Igor Francetić.
“Ono što me iznenađuje koliko i dan danas imam posla i koliko me ljudi traže”, rekao je prof. dr. Ognjen Kraus.
Kada se po svojoj volji umirove, slovenski će liječnici u Hrvatsku, na odmor. A naše - prisilno umirovljene će možda u Sloveniji dočekati širom otvorenih ruku gdje će njihova stručnost biti cijenjena. Jer Slovenci liječnike čak i uvoze, a mi ih se s takvom lakoćom, odričemo.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
