Kad krene otkup pšenice i kukuruza, mještanima Novaka normalni život staje. Buka postaje toliko jaka da u svojim domovima ne mogu ni razgovarati. Prašina im zasipa kuće i dvorišta, a od vibracija im pucaju zidovi i temelji kuća.
Pitate se što je razlog?
E pa susjed je eto, bez dozvole naravno, odlučio postaviti vagu i otkupnu stanicu za poljoprivredne proizvode. Tako da kroz mirno mjestašce prolaze deseci do vrha napunjenih kamiona i traktora.
Nema inspekcije kojoj se mještani nisu žalili. Općina kaže da dozvole nije izdala, a sam poduzetnik odmahuje rukom: "Pa što ako nisam dobio građevinsku dozvolu?! Pogledajte gdje ste došli..."
"Moja svekrva od osamdeset godina kaže da otkada je ona ovdje, to je bio seoski pašnjak. On je tu zemlju kupio od Općine za držanje ovaca. I on je tu zemlju prenamijenio", kaže Kornelija Trninić iz Novaka.
Ishodio je dozvole, Općina mu dopustila prenamjenu
"Prošle sam godine uzeo konop da se objesim kako bih bio primjer. Da se vidi i da onda netko možda u ovoj državi nešto pokrene. Da netko dođe i da onda barem moja žena i djeca žive bolje. Ali izgleda da ne. Ja sam za osam dana smršavio 12 kilograma. A sada ću se boriti do zadnjega", kaže Ranko Trninić, Novaki.
Ako ste pomislili da se radi o bivšem ministru Kuščeviću i njegovu pašnjaku na atraktivnoj lokaciji otoka Brača, prevarili ste se. Junak naše priče je poljoprivrednik Dejan Ponjević iz sela Novaki u Općini Sopje, nadomak Slatine. On je prije nekoliko godina od države, a posredstvom Općine, kupio državni pašnjak za ispašu ovaca. Gotovo istodobno je tražio prenamjenu zemljišta u građevinsko, a zatim izgradio hangar za potrebe vlastita OPG-a.
Ishodio je dozvole, Općina mu je doopustila prenamjenu. I gle
čuda, već sljedeće godine otvorio je tvrtku i odlučio da ipak
neće skladištiti samo svoje proizvode već otkupljivati i
proizvodnju drugih poljoprivrednika. Bez dozvola je sagradio
nadstrešnicu veličine nekoliko stotina četvornih metara, vagu i
otkupnu stanicu. Upravo tada počinju ozbiljni problemi za
malobrojne susjede.
"Napravio je kružni tok gdje dođu kamioni koji idu pod
nadstrešnicu i tovare se. Izlaze i idu na vagu. A kad je gužva,
stoje sa strane. Prošle godine su bili zaredani od moje kuće sve
do pola šume, odprilike oko 12-13 kamiona", kaže Ranko.
"Čak nekada moraš reći da se maknu kako bi mogao izaći autom van. Svuda stoje, gdje god stignu, tu i stanu. Lani su kamiondžije, ne znam je li to sada pristojno reći, pišali kroz ogradu", govori Kornelija Trninić.
U toj seoskoj ulici naseljeno je samo nekoliko kuća. Nema asfaltirane ceste, nema vodovoda, kanalizacije i svega onoga što je u drugim sredinama uobičajeno. Teško se živi danas, a još teže je bilo početkom devedesetih jer taj je dio općine nastanjen mahom srpskim stanovništvom. Ranko je puškom branio Hrvatsku. Dijagnosticiran mu je najteži oblik PTSP-a. Buka, prašina i svakodnevno podrhtavanje kuće narušava mu ionako teško zdravstveno stanje.
"Ne možemo u kući uopće razgovarati"
"Da dođete kada je prava sezona otkupa, ne možemo kod mene u kući uopće razgovarati. Ja se u svojoj kući moram skrivati. Legnem na krevet i nabacim deku na glavu da ne čujem, a glava me boli. Imam tamo od doktora dokumentaciju da mi smeta buka, smeta mi prašina, smeta mi sve. Kome da kažem? Ne mogu po noći spavati", govori Ranko.
Pošao sam potražiti prozvanog Ponjevića, no on je već pronašao mog snimatelja. Pozdravio ga je uz nekoliko prijetećih riječi, mene pitao jesam li retardiran i pozvao policiju. I sve to prije nego što sam ga uopće išta pitao i prije nego što je znao zašto je kamera u selu.
Objasnili smo policiji da smo snimali halu Ponjevića. Bio je na početku nervozan, no onda smo stali i razgovarali. Neće se snimati. Policajac je zapisao naše podatke i otišao svojim putem. Ponjević se nakon toga malo odobrovoljio i ipak odlučio sa mnom porazgovarati.
"Više puta su nas zvali vaši susjedi te smo odlučili doći", rekao sam mu. Objasnio sam da mještanima smeta buka, da ima ilegalno sagrađenu vagu, da ima ilegalno sagrađenu nadstrešnicu i da je prenamijenio pašnjak u građevinsko zemljište.
Na sve to njegov je odgovor:
"Dobro, pa što?", kazao je Dejan Ponjević, vlasnik tvrtke D&D.
Uzvratio je protupitanjem imaju li mještani legaliziranu kuću i istaknuo da mu je socijalaca već navrh glave. A ti, kako ih je Ponjević podcjenjivački nazvao, socijalci ne žele se predati. Slučaj su prijavili svim institucijama, sve do USKOK-a.
"Najprije sam se javila pučkoj pravobraniteljici koja me je vodila u postupku. Ona je rekla da se obratim građevinskoj inspekciji, sanitarnoj i za zaštitu okoliša. Njima sam poslala dopise i oni su izašli. I građevinski mi je donio obavijest koje nije rješenje da je nadstrešnica i vaga nelegalna gradnja", govori Kornelija.
"Za halu sam dobio građevinsku dozvolu i sagradio, i uporabnu. A za ovo nisam, i što s tim?", kaže Ponjević.
Dozvole za hangar je uistinu dobio, no čini se da prije uporabne dozvole nije poštovana procedura. To potvrđuje i dopis višega sanitarnog inspektora Sanjina Ružmana.
"Naime, ova inspekcija, iz nama nepoznatih razloga, nije sudjelovala u izdavanju svojih uvjeta pri gradnji objekta niti je sudjelovala u tehničkom pregledu pri izdavanju uporabne dozvole", pisalo je u dopisu.
"Temelj mi je skroz puknuo"
Objekt kraj toga nije izgrađen na prostoru koji je prema planu Općine Sopje namijenjen za industriju, već na mjestu predviđenom za gradnju obiteljskih kuća. Poslovna zona nalazi se u nastavku ulice, koji kilometar dalje. Problematično je i što je zona izgrađena, a da nije uređena pristupna cesta, već tegljači voze makadamom kroz naselje. No to je već druga priča. Ranko Trninić pokazao nam je oštećenja na kući nastala od vibracija stotina teških vozila koja upaljenih motora stoje ispred njihovih kuća čekajući utovar ili istovar.
"Prošle sam godine stavljao fasadu. Temelj mi je skroz pukao, žao mi je što nisam ištemao ponovno. Kuća je kompletno pukla unutra. Ona zadnja soba, vidjet ćete, je sjela. Pukotine nisu od vlage, što sam i njemu pokazivao", objašnjava Ranko.
Odmah uz njegovu kuću, u drugom dvorištu živi Rankova osamdesetogodišnja majka Ana.
"Počinka nemaš ni dan ni noć. A kuća otpada i puca. Valjda će me nekako izdržat dok sam živa", govori Ana Trninić.
Baka Ana spava u sobi s napuklim stropom. Na upit je li ju strah spavati u takvoj prostoriji, odgovara:
"Što će me biti strah? Ak se sruši i ubije me, neka me ubije. Jer to je takvo vrijeme sada došlo, takva je država. Došlo je da možeš raditi šta hoćeš i kako 'oćeš. Ne smiješ nikome ništa reći. Stara si, nitko te ništa ni ne pita", objašnjava Ana.
"Mi kao općina tu ne možemo ništa"
A država očito ne kontrolira što joj rade službenici na nižim razinama. Jer kako inače objasniti da pojedine inspekcije koje su morale - nisu izašle, da su županijske službe izdavale dozvole - koje nisu smjele izdati. Dok smo snimali u njegovoj općini, mladi HDZ-ov načelnik Berislav Androš bio je u Bruxellesu. I njemu je pisala gospođa Kornelija. Posjetio ih je, no sve je ostalo isto. Dobili smo telefonom njegova zamjenika Željka Janečića.
"Mi kao Općina tu ne možemo ništa, nismo mu mi izdavali dozvole", rekao je Željko Janečić, zamjenik načelnika Općine Sopje.
I uistinu nisu. Dozvole su izdavala nadležna tijela Virovitičko-podravske županije. U razgovoru s mještanima doznali smo da je Ponjević miljenik vlasti. Sudjelovao je na jednim županijskim izborima na listi SDSS-a, sjedio u općinskim povjerenstvima, a njegovao je i dobre odnose s bivšim županom, a poslije ministrom Tomislavom Tolušićem. Uostalom za njegova mandata kao župana je i izgradio hangar.
Tvrde da mu upravo političko zaleđe dopušta ovako bahato ponašanje u koje smo se i sami uvjerili. Zbog toga, čini se, i ne mari suviše za zakone. Pred ulazom u otkupnu stanicu stoji natpis "Cezareja partner". Protiv bivšeg direktora u toj i još nekoliko tvrtki USKOK je podigao optužnicu zbog kupnje robe na crno, čime su oštetili državni proračun za 37 milijuna kuna. Nazvali smo sadašnjeg direktora da nam objasni u kakvom su odnosu s Ponjevićem.
"Hoću mir u svojoj kući"
- Piše vam na pločici 'Cezarea partner'? "Radimo s njegovom firmom D&D Novaki i otkupljujemo robu za koju se dogovorimo po cijeni koju dogovorimo. Mi nemamo veze s njegovim dozvolama, mi kupujemo od firme robu, a sad radi li on legalno ili ilegalno u tom objektu, nemamo ništa s time", kaže Branimir Kapić, direktor tvrtke Cezareja.
"Ja ne krivim nikoga i nitko mi ne treba platiti niti kunu, ali hoću imati mira u svojoj kući. A ako se počne urušavati, kako sam mogao graditi, tako ću i popravljati. Ali hoću mir u svojoj kući", kaže Ranko.
U toliko željenom miru ovaj teško bolesni čovjek neće tako skoro uživati ako slučaj u svoje ruke ne uzmu državne institucije iz Zagreba. Jer u lokalne, kako opravdano tvrdi, Ranko nema povjerenja.
