Roditelji više od pet stotina djece nisu mogli vjerovati kad su dobili dopis Ministarstva obrazovanja u kojem piše da njihovo dijete više nema pravo na asistenta. A u većini ovih slučajeva riječ je o djeci s poteškoćama koja sama nikako ne mogu pratiti nastavu te koja su kakav - takav napredak u školi ostvarivala samo zato što su imala pomoć.
I maleni Gabrijel će u novu školsku godinu, kako stvari sada stoje - krenuti bez pomoćnice u nastavi. Majci Adriani to su rekli krajem srpnja.
"Nazvala me defektologinja iz škole koja mi je rekla da je Gabiju odbijen asistent. To je inače uobičajena procedura. Po završetku svake školske godine, nanovo se šalje papirologija u Ministarstvo, oni to nanovo odobravaju, no ove godine to nije bio slučaj", govori Adriana Acketa, Gabrijelova majka.
"Taj dan mi se nanovo srušio cijeli svijet jer ispada da sve ono za što smo se borilli - nanovo pada u vodu. I našla sam se opet pred zidom koji ne možeš niti preskočiti niti zabići, a rješenje se ne nazire", govori Adriana.
Gabrijel ima nekoliko dijagnoza
Gabrijel je 12-godišnji dječak koji kreće u 5. razred. Ima nekoliko dijagnoza.
"Nespecificirana epilepsija sa govorno jezičnim poteškoćama. S time da neuropedijatrica isključuje sada epilepsiju jer od najnovijih nalaza, po EPI protokolu, imamo dijagnozu kortikalne displazije tip 2 u temporalnom režnju. To je jedna mala lezijica, odnosno neaktivni dio mozga s kojim se u biti još ne zna što će se događati", govori majka Adriana.
Gabrijel se teško verbalno izražava, teže piše i čita. Neke stvari, poput količine i brojeva, jednostavno nije usvojio. Prema mišljenjima stručnjaka on zaostaje u razvoju dvije godine. Psihosocijalni i emotivni razvoj mu je na nekoj drugoj, nedefinirajnoj razini.
Vrlo teško vlada svojim emocijama, teško ih izražava i teško se s njima nosi.
"Ja sam se navikla, u posljednjih 10 godina, na kategorizaciju, odnosno etiketiranje. Jer onoga časa, čim ti izađeš izvan određene stavke, po određenoj kategoriji ti si marginaliziran i nema te. Više ne vrijediš i ne postojiš. Koliko smo mi roditelji spremni borit se, toliko dijete napreduje", govori nam majka Adriana.
Kroz školu iz pomoć asistenta
Gabrijel je stigao do 5. razreda, uz pomoć asistentice.
"Ja konkretno rješenje nisam vidjela, jer je ono došlo na školu. Defektologinja mi je objasnila da unutra piše da Ministarstvo smatra da Gabrijelu više nije potreban pomoćnik u nastavi. Bez ikakvog detaljnog objašnjenja. Zamolili smo reviziju tog rješenja, međutim još uvijek nismo dobili odgovor", ispričala nam je Gabrijelova majka Adriana.
Da je do sada trebao, a od sada više ne treba asistenta. Tako smatra Ministarstvo, suprotno svim drugima mišljenjima.
"Cijeli stručni tim, od neuropedijatra, preko psihologa, defektologa, pedagoga, učiteljice, pa i same pomoćnice u nastavi i mene, smatra da Gabrijel ipak treba asistenta. To su sve ljudi koji s Gabrijelom rade svakodnevno", kaže Adriana.
Puno je napredovao
S Gabrijelom je svakodnevno, od prvog dana škole njegova dosadašnja asistentica Maja Davidović.
"Gabrijel je dijete koje iziskuje punu pozornost. I ne samo pod satom, već i pod odmorom sam s njim. Također ima jedna prostorija gdje mi idemo kada on neke zadatke obavlja u svom tempu i tada ih rješavamo to bez ometanja druge djece", kaže Maja koja s Gabrijelom radi sve, od učenja do pomaganja u komunikaciji s drugom djecom.
U četiri je godine puno napredovao, objašnjava Maja. "Mi smo zajedno prošli jako puno toga, od zakrivljenih crta do ravnih linija, a, b, c sve smo mi to crticama spajali. On je, što se tiče pisanja stekao samostalnost nakon nekog vremena i naučio je sam pisati slova, rečenice, pa diktat, sklapat rečenice", govori Maja o njegovom razvoju.
Sklapanje rečenica neće biti dovoljno za 5. razred. "Postoje neki zadaci koje on nije u stanju ili ih radi pada koncetracije ne može odraditi", kaže Maja.
Što za dijete s teškoćama u razvoju znači asistent zna i zastupnik u zagrebačkoj skupštini Renato Petek. Njegova 12-godišnja kći Ira ima Aspergerov sindrom.
"Osobno smatram da se djeci koja imaju poteškoća u razvoju treba pružiti mogućnost da redovno pohađaju nastavu i da se pripreme za samostalan život jer je to užasno važno, kako na kraju ne bi bili neki socijalni slučajevi i kako bi mogli samostalno raditi poslove od kojih će moći živjeti", kazao je Renato Petek te dodao kako joj je asistent doslovno značio priliku za školovanje i normalan život.
"Ona je s asistentom uspjela doći do snage i sigurnosti da ponovno ide u školu. Imali smo jednu pauzu jer je ona dosegla plafon svojih mogućnosti nakon što smo dobili asistenta s kojim se upoznala, jer užano je važno za nekoga s Aspergerom da zna tu osobu i da osjeća sigurnost i potporu u njoj, ponovno je krenula u školu i ponovno se druži sa svojim prijateljima", govori Renato.
Više od 500 obitelji
Jer ovdje nije problem samo jedne ili dvije obitelji već je riječ o oko njih 500. Toliko je Ministarstvo odbijenica poslalo u srpnju. Još 500 ih je bilo u razmatranju.
"Ne znamo zašto je došlo do takve situacije. Žao nam je što su se mišljenja stručnih ljudi pobila i što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pobilo takva rješenja. A sve je došlo do toga da oni sada imaju neko povjerenstvo i da sami provjeravaju sebe,te će to povjerenstvo uvesti nove načine i stvari", kazala nam je predsjednica Udruge pomoćnika u nastaviIva Tadić.
No - kada i kako? Predsjednica udruge pomoćnika u nastavi objašnjava da nitko još ne zna, usprkos činjenici da škola počinje za 10 dana.
"Osnovalo se povjerenstvo koje će pregledati i utvrditi rješenja koja su izdana pred kraj školske godine: da li ona moraju ostati takva ili će se ostvariti pravo na poomoćnika", kaže Iva.
Pitali smo i Ministarstvo o kojem je broju riječ. Rekli su da od 545 zahtjeva koje su ponovno pregledavali - asistenta će dobiti 315 učenika, a 188 će u novu školsku godinu sami. Za 43 učenika čekaju dodatnu dokumentciju, a treba pregledati još 80 novih zahtjeva. Također, u Ministarstvu smatraju da su dosad u školama asistente dodjeljivali šakom i kapom. Uključivanje pomoćnika u nastavi tijekom prethodnih školskih godina ovisilo je o brojnim čimbenicima i nije nužno podrazumijevalo da je učenik i imao potrebu za pomoćnikom u nastavi, a time i pravo na njega. Upitno je pritom, je li pružana potpora ranijih godina stvarno bila u najboljem interesu učenika.
