Medo je napokon - slobodan pas! Trajalo je 4 godine, no sud je
ipak utvrdio da pas Medo - smije lajati. "Ni odvjetnik nije mogao
vjerovati. Odmah je nazvao i rekao: ovo ne mogu prešutjeti, moram
te odmah zvati. Kad sam došao doma onda sam rekao Medi: 'Ti
si sada slobodan, nisi više zatvorenik'. I onda me gledao i samo
zalajao i otišao", priča nam Anton Šimunović,
Medin vlasnik.
Trenutak u kojem im je sin rekao da je njihova borba gotova - nikada neće zaboraviti. "On govori: ajde, dignite se, idemo u kuću pa ću vam reći'. Sad govori da je slobodan pas. Da sada ima pravo govoriti. Da sada ima pravo govoriti", kazala nam je Marija Šimunović, majka Medinog vlasnika.
Od 1. lipnja Medo više noćima ne treba biti zatvoren u - kako se obitelj Šimunović šali - zatvorskoj čeliji. Gotovo cijeli svoj 6 - godišnji život Medo je bio u šupi. Prvo mu je sud naredio da ondje mora provoditi 12 sati, kasnije se smilovao i smanjio na 10.
"Bilo je problema jer tek je imao godinu dana i nije mogao shvatiti da mora biti zatvoren, teško mu je bilo priviknuti se na zatvoren prostor unutra, pa još da ne može van. Onda je u početku, prva 2 mjeseca bilo problema, onda je kasnije vidio da mora priviknuti. Ali prvih godinu dana je bilo nezgodno", kazao nam je Anton.
Baš kao Medo - ni cijela obitelj se nikako nije mogla priviknuti na cijelu situaciju. Svi već znaju da Medo laje. No, kada smo mi došli - nije previše mario - pa ni lajao. Ipak, kada se naviknuo - pozdravio nas je. A reagirao je i na kameru - koju baš ne voli. Uz ovog lajavca - u kući ima još jedan Medo. I on voli lajati. Medo ja pas poput svih drugih - kaže obitelj Šimunović.
Dobar, miran, zaigran. Pametan, inteligentan. Čim nekoga vidi, odmah on vidi kakve namjere ima, što želi... Da li je dobra osoba, nije i tako da se on prema njemu zna postaviti", objašnjava nam Anton.
Medo voli šetnje, trčanje - ali najviše od svega - hranu. Svoju hranu ne voli dijeliti s ostalim ljubimcima, mačkama. Zapravo, jedino tko može prići njegovoj hrani je mačak Kokolo. Iako to ne sprečava ostale da probaju.
Priča koju je pratila cijela Hrvatska
Priču o psu Medi već četiri godine prati cijela Hrvatska. Isto toliko traje i agonija obitelji Šimunović iz Peroja, malog sela pored Pule koja nije štedjela ni novac ni vrijeme da zaštiti svog ljubimca.
Obitelj Šimunović bila je pogođena kada je sud Medi zabranio da laje od 8 navečer do 8 ujutro. Punih 12 sati bio je u kućnom pritvoru. A preko dana su im stizali komunalci i ispisivali kazne od 300 kuna. U godinu i pol platili su ih četiri. Majci prirodi suprotstavila se hrvatska pravda. Počela su ročišta koja su nekada znala trajati i po 6 sati.
"Sud je usvojio i dokazne prijedloge koje smo predložili. Da se provede vještačenje jačine buke. Da li ovo lajanje je u granicama normale i da li prekoračuje tu normalu", kazao je 2.4.2015. za RTL Ivan Milanović, odvjetnik obitelji Šimunović.
Čekali su to vještačenje dugo, no na sudu se sve odugovlačilo. Medo je cijelo to vrijeme bio zatvoren. Sve je to bilo previše za obitelj Šimunović pa su odlučili: mora se utvrditi je li lavež preglasan. Cijena: 25 tisuća kuna.
Platili su Šimunovići vještačenje do kojeg nikako nije dolazilo. U međuvremenu je opet prglašen krivim za preglasno lajanje. I tako su se natezali i potezali. Psi su lajali, a karavane prolazile. Kada smo ih pOsjetili zbog priloga za Potragu, Šimunovići su čekali rješenje žalbe koju su uložili u studenom 2016., godinu dana prije.
2016. sutkinja pulskog Općinskog suda obUstavila je slučaj jer susjeda koja ih tuži nije pristala na vještačenje buke koji su Šimunovići platiti 25 tisuća kuna. Zato su ponovno uložili žalbu, a odgovor Županijskog suda u Zagrebu - kojem je proslijeđen predmet - čekali su tada već godinu dana.
Sve to vrijeme - baš kao i danas - Anton, Marija i Blaž - ne misle da je zapravo riječ o lajanju, nego o okućnici koju nisu htjeli prodati susjedu. "Govori: 'Blaž, prodaj tu zemlu, što će ti tolika zemlja oko kuće' - 'Ma ne viči' - 'Moram da vičem' - 'Znaš što Mirko, sam mu rekao. Kad bi ja mogao imati jedan hektar oko kuće, ja bi svu moju imovinu dao. Zamuko, ništa nije rekao. I od tada više ni jedne riječi s nama. 11 godina", kazao je za RTL Blaž Šimunović, otac Medinog vlasnika-
Od tada su odnosi postajali sve gori. Uz Medu - žalili su se i na mačke. "Bili su komunalni inspektori, sanitarna inspekcija, veterinarska inspekcija. Ali sve je bilo ok", govori Anton i objašnjava kako je inspekcija zaljučila da je sve bilo u redu dok se pritužba odnosila na mačke.
Po selu se priča i o slučaju kada je jednom susjedu smetao pijetao drugog susjeda. Ta je priča završila pogubno, s pijetlom u loncu - pa se Šimunovićevi šale - da strahuju i za svojeg. Kada je cijela priča izišla u javnost prije četiri godina bila je tek crtica o borbi vlasnika za svog ljubimca. Na kraju je prerasla u priču o apsurdnosti pravosudnog sustava i prešla granice Hrvatske.
Poznat i van granica Hrvatske
O Medi su pisali i Time i Guardian. Na društvenim mrežama podržava ga na tisuće ljudi, svi oni su poručili: Medo je pas, a ne zločinac. Zbog njegove popularnosti često su obitelji Šimunović dolazili potpuni stranci - samo da bi upOznali Medu.
"Jedan je došao s biciklom i stavio bicikl pored zida. I on gore i dole šeće, ma više od pola sata. I kad mu je dojadilo je došao pored mene i pitao: 'Bi vas mogao nešto pitati? Ma di je taj Medo? Da laje danju i noću, uvijek da laje, a ja tu pola sata šećem, uopšte ga ne čujem'", prepričava Blaž.
Anton je dobio poruke podrške iz cijelog svijeta. "Zvali su me iz Kanade, čim je to počelo, da šta se to dešava, zašto pse sudimo? To je bilo za njihove pojmove nepojmljivo, da se sudi nekom psu. Pogotovo što pas laje, jer svi znaju da pas laje", govori Anton.
Baš zato je Medo postao simbol slobode govora i apsurdnosti pravosuđa u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj već godinama Sanader, Vidošević, Bandić, Horvatinčić i mnogi drugi – prolaze lišo. Da je ovaj potez hrvatskog pravosuđa sulud - misli ostatak susjedstva.
Znaju ljudi što su pseće slobode jer na selu ima malo kuća koje nemaju svojeg, kako kažu, breka. "A daj molim te, imamo mi u ulici cijeli orkestar, imam ja dva, ovaj ima dva, ovaj tri i nikome ništa. I šta gdje ćemo staviti te pse? Pa pas je životinja koja mora lajati, šta. To su gluposti", smatra Savo iz Peroja.
Da su gluposti - misli i Drago. Ali, kaže, s obzirom na stanje u pravosuđu - moglo je biti i gore. Dobro je prošao i Anton koji ne treba platiti sudske troškove, kao ni naknadu štetet koju je tužiteljica tražila.
A kako stvari sada stoje - dobro su prošli i susjedi. Jer Medo je toliko dugo bio u kućnom pritvoru, da sada i na slobodi - većinu vremena još uvijek spava u šupi. "Sada svugdje spava, gdje mu dođe. Ali kako se u ove 4 godine naviknuo, onda dođe tamo na svoje 'zatvoreničko' mjesto, dolazi odmoriti pa bude tamo", priča Anton.
No više nema policijski sat niti ga itko treba ušutkavati. Zato je sada - sve ljepše - objašnjava Anton. I tako je ova bizarna priča iz malog Peroja dobila sretan kraj. Sve zbog ljubavi vlasnika prema njegovu ljubimcu. Možda se suđenje psu zbog lajanja - moglo Izbjeći. Ako to već nije bilo moguće - možda je moglo trajati manje od 4 godine. No, kažu, sve je doobro što se dobro svrši. Medo opet može lajati i uživati u novostečenoj slobodi.
