Hoće li ostati bez svega što je godinama marljivo stvarao i hoće li morati rasprodati krave i zemlju te otpustiti radnike?
Ovo su svakodnevne muke vrijednog farmera iz malih Škodinovca. Iako je odumiranje sela nažalost stvarnost u Hrvatskoj, ovaj poljoprivrednik tvrdi da bi ga u bankrot mogla baciti obična mala pogreška krutoga državnog birokratskog sustava.
Vrijeme je idealno, prizor idiličan, a Franjo Čibarić ima ideju.
"Da ovakvu zemlju ima Nijemac ili Austrijanac, cijelu zemlju bi hranio", govori Franjo Čibarić.
Njegova obitelj ima 25 članova. Bave se stočarstvom, drže oko 400 grla, u vlasništvu imaju oko 300 hektara zemlje.
"Svi sa državnog vrha bi trebali doći ovamo kako bi podigli moral mladima. Odavde do Osijeka imamo napuštene zemlje za stotinu obitelji, da rade i žive", govori Čibarić.
No, zbog jedne naizgled sitne administrativne pogreške otprije dvije godine, ovih bi dana sve ovo moglo propasti.
Ljut je na državu i administraciju
"Porezna nam je sjela na sve. Zato što mi novac nisu naplatili, sjelo i na račun i na životinje što su mi ubili", nastavlja Čibarić.
Porezni dug OPG-a Čibarić veći je od 400 tisuća kuna, račun im je
u blokadi, zemlja pod ovrhom, proizvodnja pod upitnikom, a
obitelj zbog kredita pred dužničkim ropstvom. Ljutit je na
državu i administraciju. Pisao je i molbe i žalbe, a sad izgovara
riječi od kojih vjerojatno neće imati koristi, ali možda bi mogao
imati štete.
"Oni drže ovu državu, a Tolušić i Plenković su, jer on je
dopustio, popljačkali moju djecu. Trebali bi doći i pomoći, a ne
da uskraćuju, ubijaju i ljudsko i zakonsko i vjersko. Kako ga
nije stid? Trebao bi odmah dati ostavku i neka se ide baviti
svojim aferama, sram da ga bude. Cijeli vrh mora doći ovamo",
nastavlja Čibarić.
Franjo proziva ministra poljoprivrede tvrdeći da su ga njegovi službenici zakinuli za ekološke potpore. Zemlja koju Čibarići imaju u njihovu je vlasništvu i zakupu. Zeleni se ARKOD - nacionalni registar zemljišnih parcela. Bave se stočarstvom u sustavu krava– tele. Čibarić dobiva puno poticaja, gotovo najviše u čitavoj županiji. U 2017. trebao je dobiti čak milijun i 400 tisuća kuna.
"Samo ono što sljeduje, nikad ne krijem i te životinje su zaradili. Oko 700 do milijun kuna. Vidi se u svim podacima", govori Čibarić.
U svibnju 2017. njegov je OPG podnio zahtjev za potporu za ekološku proizvodnju na parcelama koje obrađuje. Trebao je dobiti gotovo 600 tisuća kuna potpore, što je Unija osigurala za ekološki uzgoj. Znači - novac iz briselske blagajne trebao je doći u Škodinovce.
Zbog pogreške u sustavu ključni korak nikad nije proknjižen
Kad je Čibarić u regionalnom uredu Agencije podnosio zahtjev, rečeno je da će se prijavljene eko-površine automatski preslikati. Znači - da će sustav njegove parcele prepoznati kao pogodne za ekološku proizvodnju kao što su mu već priznate 2015. i 2016. godine.
No, tvrdi, taj ključni korak zbog pogreške u sustavu nikad
nije proknjižen. U Agenciji za plaćanja u
poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju tvrde: Čibarić nije
podnio zahtjev! Na upit Potrage pojašnjavaju:
"Poljoprivrednik popunjava jedinstveni zahtjev za potporu
elektronički, putem internetske adrese Agencije – koristeći se
AGRONET aplikacijom ili ga osobno predaje u podružnici
Agencije. Ako nije u mogućnosti samostalno popuniti zahtjev,
tehničku pomoć pri popunjavanju jedinstvenog zahtjeva korisnik
može dobiti u podružnicama Agencije i Ministarstva", javili su iz
Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom
razvoju.
Propisi navode kako su službenici dužni pomoći poljoprivrednicima
pri popunjavanju zahtjeva, no Čibarićev, tvrde u Agenciji,
nije podnesen.
"Elektronički popunjen i ispisan zahtjev korisnik vlastoručno potpisuje te na taj način jamči da su podaci u zahtjevu istiniti i točni. U konkretnom slučaju, korisnik OPG Čibarić nije zatražio potporu za Mjeru 11 u 2017. godini pa mu potpora nije ni isplaćena."
Pisao molbe i žalbe
Franjo pak ponavlja, a u pisanom odgovoru objašnjava njegov odvjetnik da u bjelovarskom uredu u kojem je u svibnju 2017. godine podnosio zahtjev, računalo nije apliciralo podatke o eko-potpori. Agencija je zatim donijela Odluku o povratu. Njome nalaže da Čibarići vrate, po njihovu mišljenju, neopravdano isplaćenu potporu.
Odjednom - Franjo mora vratiti pola milijuna kuna na koje je računao. Franjo je pisao molbe i žalbe, 11 je puta, kaže, kucao na vrata ministarstva i agencije, tvrdio da mu je nanesena šteta i da mu je obitelj dovedena do ruba.
"Kao da je politika vanjska i koga briga, neka djeca idu van. Bio sam u ministarstvu i ovo mi je rekla jedna osoba u ministarstvu: 'Čujte, gospodin Čibarić, i moja su djeca otišla, neka idu vaša'. E pa moja će ostati tu", govori Čibarić.
U selo Škodinovce u općini Đulovac pokraj Daruvara,
Franjo, Janjevac s Kosova, od prvih dana HDZ-ovac iz
zagrebačke Dubrave, s obitelji se tu preselio 1995. godine.
Naselili su sela u kojima je do '92. živjelo srpsko stanovništvo.
Bili su među prvim obiteljima Janjevaca koji su naselili
ovaj kraj, no Franjo misli da bi mogli biti među posljednjima
koji će ostati.
"Svi su otišli. Nemaš mladog čovjeka. Sve što je bilo sposobno je
otišlo van", govori Čibarić.
U Zagrebu se bavio građevinom, u Škodinovcima stočarstvom.
"Ovdje sam dolazio prije rata, dok je bilo 99 posto Srba", kaže Čibarić.
Kratka povijest njegova seoskog gospodarstva duga je kronika nesnalaženja domaće poljoprivrede zbog koje su mnogi propali. I to više puta. Nije ni prvi ni zadnji koji mora računati kako kombinirati stanje na tržištu, otkupne cijene i poticaje. Franjo je najprije počeo s kozama.
"Imao sam 550 koza, što je funkcioniralo dok je cijena bila dobra. Mljekara Zdenka je kupovala, imalo se perspektiva", nastavlja Čibarić.
I Zdenka i drugi veliki igrači mljekarske industrije prije 15-ak godina prestali su s otkupom kozjeg mlijeka, a Franjina farma nije bila jedina na bjelovarsko-bilogorskom području koja se zatvorila.
"Pola koza sam prodao i uzeo ovce jer tih 2006. i 2008. godine nije išlo", kaže Čibarić.
Kada ni ovce nisu išle, prebacio se na mljekarstvo, kaže, na sugestiju tadašnjeg ministra Čobankovića.
Mnoga su se goveda razboljela i uginula
"To je išlo dok nije mlijeko došlo na kunu osamdeset", nastavlja Čibarić.
Onda se i to pokazalo kao promašaj. Do 2012. godine otkupna cijena mlijeka u slobodnom je padu. Bilo je to vrijeme kada su mljekari u protestu izlijevali mlijeko na asfalt, blokirali prometnice, kampirali pred ministarstvom.
Godine 2013. Hrvatska ulazi u Europsku uniju, ministar je Jakovina, ali već je koji mjesec kasnije na prvome mjestu po padu proizvodnje mlijeka. Iste godine trgovački lanci uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda povećali su čak četiri puta.
"Onda sam u jedan dan prodao 17 krava i ušao u sustav krava-tele. Mali ulog, velika zarada!", govori Čibarić.
U sustavu, u kojem prodaje telad, prvi put osjeća korist od izdašnih subvencija europske poljoprivredne politike. Naime, takav uzgoj pokazuje se kako najisplativiji oblik proizvodnje: male su potrebe za osnovnim objektom i opremom, iskorištvaju se prirodni resursi, ispaša na pašnjacima smanjuje potrebu za kupnjom stočne hrane, dok europska poljoprivredna blagajna obilato potiče ovakav vid stočarstva. No, ubrzo je stigao novi problem.
Hrvatska je odlučila da će goveda cijepiti protiv bolesti kvrgave kože. Ministar je bio Mostov Davor Romić, a do danas nije jasno zašto je Hrvatska kao prva zemlja Unije dobrovoljno ušla u preventivno cijepljenje protiv bolesti kvrgave kože. To je, kažu stočari, znatno ugrozilo i stočni fond i poslovanje stočara.
Ne zna hoće li veliki minus pokriti do kraja
"Krava je mršava, bolesna od cijepljenja", govori Čibarić.
Nuspojave su bile ozbiljne. Mnoga su se goveda razboljela i uginula, a povećao se i broj pobačaja među kravama. Čibarićima je tijekom 2 godine od posljedica nuspojava cijepljenja, tvrde, uginulo 108 grla. Nije dobio naknadu ni za jednu životinju. I tu misli da je zakinut.
"Oni bi trebali da se založe jer to je državno bogatstvo, a mi smo samo u posjedu", govori Čibarić.
Jedna ga je administrativna pogreška stajala poreznog duga koji ga guši već godinu dana. Ponešto je uspio vratiti prodajući stoku i drva. Ne zna hoće li veliki minus pokriti do kraja. Na stanici u selu u kojoj je zadnji vlak prošao prije dva mjeseca, Franjo čeka znak hoće li on i njegova obitelj - ostati ili otići.
