Da je država loš gospodar, već dobro znamo. Ekipi Potrage javili su se stanari sa zagrebačke Ferenščice. Znali su da u jedan prazan stan u njihovoj zgradi, i to onaj gradski, dolaze golubovi, no tek ovih dana kad je otvoren shvatili su kakav su nered ostavili.
I ništa ne govori bolje o upravljanju gradskom i državnom imovinom od izmetom prekrivenog stana u glavnom gradu. Iako su stvari krenule nabolje – i dalje postoje bezbrojni primjeri koji svjedoče o nebrizi za zajedničku imovinu i to u trenutku dok mnoge mlade obitelji na nepredvidivom tržištu pokušavaju pronaći svoj dom.
"Prvenstveno ste zatvoreni u svom prostoru jer ne možete otvarati balkon jer vam to leti, ona sitna prašina od izmeta koja se rastopi na suncu i raspuhao ju je vjetar. Tu su sitni, mala paperja koja vam lete. O mirisu vam ne moram ni govoriti", ispričala je susjeda Andrea Marić.
Posebno je teško po ljeti kad je smrad neizdrživ, govori susjeda Andrea. Ima malo dijete i boji se za njegovo zdravlje.
Pakao traje već godinama
"Ja to gledam kao sve moguće zaraze. Evo moje dijete ide u vrtić i druži se s drugom djecom i znate i sami kako se zarazne bolesti prenose. Za čas to može biti pakao za sve nas", kaže Andrea.
Taj pakao traje već četiri godine. Nakon smrti prošlog stanara, pernati nametnici uselili su u stan na zagrebačkoj Ferenščici, kroz razbijeni balkonski prozor. Od tada traje bitka s gradom i institucijama.
"Taj stan vam je zapečaćen duže od četiri godine, ja kako sam preuzela ovu funkciju predstavnice stanara sam pokrenula razne aktivnosti. I to traje jako dugo. Prije svega mi je bitno zdravlje svih stanara i naše djece", kazala je predstavnica stanara Sofija Mihaljević.
Sofija ima jednogodišnje i trogodišnje dijete. Starije ima alergijske reakcije. Istodobno, objašnjava nam sitna prašina i prljavština ulaze u sve pore.
"Zato što je meni terasa dolje ispod ovog stana, ja sam na četvrtom katu i dijete mi spava u toj sobi i vidimo probleme jer stalno se trebaju brisati stvari, a to perje se spuštaju dolje i kad zapuše vjetar to leti svugdje okolo", rekla je Sofija.
"Mačka gleda samo kako bi došla na vrata od susjednog stana. Mačka bi znala riješiti problem ono što Zagreb ne zna", kaže Andrea.
Nakon brojnih poziva, upita i zamolbi sporim su institucijama najavili i dolazak naše kamere. Tek tada su se stvari, kažu, pomakle s mrtve crte.
"Išla sam zvati redom sve brojeve koje sam uspjela, svi su nekako dizali ruke evo do dana današnjeg kada su mi tek javili da bi sutra netko trebao to doći sanirati", potvrdila je Andrea.
Dok čekaju dolazak gradskog odreda za čistoću, mlade majke se pitaju kako je moguće da prazni stanovi propadaju, a istovremeno mladi u Hrvatskoj, uz divljanje cijena nekretnina ne znaju kako riješiti stambeno pitanje.
"Koliko obitelji čeka na nekakve stanove, a evo ovakvi gradski stanovi zjape!", kaže Andrea.
Otužni kadrovi propasti vrijedne imovine i u najužem središtu Zagreba. Pogled na fasadu i oronule prozore podsjetnik je na desetljeća nebrige i privatnih vlasnika, i grada i države.
"Mi momentalno imamo četiri gradska stana, jedan je totalno prazan već nekoliko godina , u kakvom je stanju mi ne znamo jer nemamo ključ i znači nitko tu ne dolazi ni kontrolirati ni ništa", objašnjava predstavnica suvlasnika Vesna Stefanović.
Upravljati zgradom stradalom u potresu u kojoj je toliko gradske imovine mukotrpan je posao, pogotovo kad svi papiru nisu čisti, govori nam gospođa Vesna.
"Oko jednoga se spori jer malo je vlasništvo, malo nije vlasništvo pa grad uzima malo pa malo vraća nikako da to istjeramo. Kod njih u principu gruntovno ništa nije provedeno, vi kad idete tražiti ministarstva za koliko imate stambenih jedinica, vi ne možete doći do tih podataka koje Zagreb ima na sebe stanove", kaže Vesna.
Koliko bi godišnje grad mogao zaraditi od samo jednog stana? Radi se o desecima tisuća kuna. Puno je takvih primjera.
Nije samo problem Zagreba već i države
"Odnos Zagreba prema vlastitoj imovini najbolje se vidi na primjeru stana koji je 2016. godine zapečaćen i stanari su deložirani, godinu poslije pečat je i dalje tu, što je potres učinio ovom stanu i kakvo je stanje iza vrata možemo samo nagađati"
Koliko je takve mrtve imovine, pokušali smo doznati od gradskih vlasti, uputili smo dva upita i nekoliko poziva, no pred kamere RTL-a nisu htjeli. Iako je nova gradska vlast najavila zaokret i novi smjer Zagreba, bolje upravljanje imovinom za sada, čini se, nije na listi prioriteta.
"Kod nas je sve moguće. Tj. nemoguće! Vi kad se upetljate u administraciju, to nema kraja", rekla je Vesna.
Da zapuštena i devastirana imovina nije samo problem Zagreba već i države pokazali smo u reportaži prošle godine. Je li se što promijenilo pokušali smo saznati od nadležnog ministarstva – odgovor nismo dobili.
"Mi danas imamo, posebno po centru, ali i diljem Hrvatske, to nije vezano samo za grad Zagreb, imamo ogromne nekretnine koje su ostale, mislim da je najbolje rečenica, zarobljene u tim tranzicijskim propisima gdje se dan danas ne zna tko pije, a tko plaća. Kad se ne zna tko pije tko plaća onda u pravilu ne plaća nitko, a htjeli bi popit svi", pojašnjava odvjetnik Marko Ramljak.
U Hrvatskoj koja je kao jedna od rijetkih država imala i zasebno ministarstvo državne imovine sveobuhvatan i precizan centralizirani popis državne imovine ne postoji. K tome se još i zakonskim promjenama sve više lokalne imovine prebacuje na državu, što dodatno otežava uvođenje reda.
"Dolazi do centralizacije koju je jako teško pratiti. Takvo praćenje tolikog broja nekretnina i kvalitetno upravljanje vi morate imati savršeno ekipirano ministarstvo i morate imati zaposleno strahovito veliki broj ljudi – što ja mislim da nije slučaj", dodaje odvjetnik Ramljak.
"Državne nekretnine upravljaju jednim malim djelom državne imovine odnosno s otprilike sedam tisuća nekretnina koje su podijeljene na poslovne prostore i stanove. Mi smo nekakvo povijesno, pravno, ekonomsko čistilište na toj nekretnini", rekla je voditeljica odnosa s javnošću Državnih nekretnina Željka Franić.
Od tog broja, pet tisuća je stanova i dvije tisuće poslovnih prostora. U državnim nekretninama tvrde 90 posto je iznajmljeno. Ove će godine za održavanje nekretnina uložiti sedam milijuna kuna. Dio toga utrošen je na deratizaciju i dezinsekciju.
"Što se tiče samih stanova po nekakvom utvrđivanju stanja i nekakvom komunikacijom s korisnikom ili predstavnikom suvlasnika odrađeno je otprilike 70-tak intervencija što se tiče odvoza glomaznog otpada i smeća ili su obavljene deratizacijske i dezinsekcijske mjere", tvrdi Franić.
I dok u Državnim nekretninama tvrde da se stanje popravlja i da ministarstvo uvodi projekt optimizacije upravljanja državnom imovinom, potiho priznaju da bi im u resoru dobro došao još koji čovjek više.
"Ne mogu govoriti u ime drugih institucija, ali što se tiče samih Državnih nekretnina mi smo ekipirani, ali morate uzeti u obzir činjenicu da ako gledamo terenske nekakve izlaske da nam na jednog čovjeka dolazi 1000 nekretnina, godina ima 365 dana", rekla je glasnogovornica.
Kad nedostaje ljudi onda se na upite reagira sa zakašnjenjem ili uopće ne reagira. Takvim poslovanjem nacionalno bogatstvo pretvara se u mrtvi kapital.
"Najveći je problem što se ne može dobiti konkretan odgovor za neki prostor. Zna se za neki prostor da je od države, da se ne koristi. Imali smo slučajeve da se pita je l' bi bio na prodaju i onda zakup i nema odgovora i tu je dosta, ne znam kako bi rekao, ne znam, nedefinirana situacija. Puno se tih nekretnina može staviti u pogon na ovaj ili na onaj način", tvrdi vlasnik agencije za promet nekretnina Boro Vujović.
Novi zakon o zakupu
Boro Vujović jedan je od vodećih zagrebačkih trgovaca nekretninama. Unatoč brojnim problemima, nešto se, kaže, posljednjih godina ipak pomaklo s mrtve točke.
"Mislim da je krenulo u tom smjeru, nekretnine u tom nekim slučajevima nisu na pravi način ni stavljene na tržište i u zadnje vrijeme je to stavljeno na natječajima. Mislim da bi se još moglo postići veće cijene kada bi se išlo na određene vidove dražbi, da se angažiraju stručnjaci koji se bave nekretninama da bolje pozicioniraju tu nekretninu, znači stručnjaci za prodaju tako da postoji načini kako bi mogla pa i država i grad više dobiti za svoje nekretnine", objašnjava Vujović.
Problem je slojevit, jedan od korijena lošeg upravljanja imovinom leži i u pravosuđu. Neriješeni imovinsko pravno odnosi, neažurirane zemljišne knjige, puno toga usporava promjene.
"Sve to stvara jednu veliku pravnu nesigurnost u kojoj kapital ne želi ulagati u takve vrste nekretnina, on se povlači i kažem nekretnine koje su zamrznute u tim nekakvim stanjima, neriješenih ili nedovoljno riješenih imovinsko pravnih odnosa. Dovoljno vam je samo da vam je RH suvlasnik u nekom poslovnom prostoru, znači davanje tog poslovnog prostora u zakup, ma kako dobar jest - neće moći proći bez određenih poteškoća", kaže odvjetnik Ramljak.
Uz brojne objektivne poteškoće, neke aljkavosti ni sporo pravosuđe ne može opravdati. Prije četiri godine država je donijela novi zakon o zakupu i pozvala sve koji se nalaze u državnim lokalima, a nemaju riješen status da se jave. 1000 korisnika se javilo; odgovor od države u tri godine dobilo je njih 450, manje od 50 posto, govori nam odvjetnik Ramljak. Što je s drugom polovicom? Njihove obveze u tom slučaju plaćamo svi mi, porezni obveznici.
Država najčešće plaća i režije i pričuvu. Država kontinuirano financira prostor od kojeg nema apsolutno nikakve koristi.
"Država i grad se ponašaju kao loši gospodari", rekao je predsjednik udruge predstavnika suvlasnika Grada Zagreba Zdravko Vladanović.
A to onda nije problem samo države i izgubljene dobiti, već i svih onih koji kraj takvih prostora žive, upozorava predsjednik udruge predstavnika suvlasnika Zdravko Vladanović.
"Ti prostori su malo zapušteni jer država i grad baš nisu na razini visokog stupnja odgovornosti u pogledu brige glede održavanja itd. Suvlasnik se neodgovorno odnosi prema podmirivanja troškova zajedničke pričuve iz kojeg se financira održavanje", dodao je Vladanović.
Koliko državnog i gradskog novca ovakvim načinom upravljanja propada nemoguće je izračunati. U moru propisa, sporog pravosuđa i nesređenih knjiga, nacionalno blago postaje rupa bez dna. Jesu li u nekretninama golubovi, štakori ili tek debeli sloj prljavštine i zaborava sasvim je svejedno.
"Kvaliteta života je bitno umanjena jer kako ćete vi živjeti u prostoru u kojem golubovi skaču, lete perje na sve strane i ne znate kako će te to riješiti. Kome ćete pisati? Pišete upravitelju, nikakve koristi, pišete gradu, još manje. Dakle, jednostavno je tu problem", kaže Vladanović.
Da ne bude sve tako crno, vratimo se na stan iz pakla s početka priče. Dan nakon snimanja priloga grad Zagreb napokon je, nakon više godina natezanja, reagirao. Golubovi su deložirani, stan je očišćen. Možda će ga grad iznajmiti, možda prodati, sve je bolje nego da propada.
