Krao ih je po Francuskoj za naručitelje u Italiji. Iz Njemačke su ih vozili u Poljsku i Hrvatsku. Iz Hrvatske idu preko Bosne u Crnu Goru i Sloveniju. Tako otprilike funkcionira međunarodni lanac tzv. automafije, kazuje nam dobro upućeni sugovornik koji do u detalje poznaje ovaj ilegalni biznis.
"Sve ovisi o prethodnom dogovoru. Za što i kuda ide auto. Nema grupa po kvartovima, išao si gdje si išao. Nema to nikakve veze. Da se osnuje grupa, onda bi u kvartovima čekala policija u zasjedi. U večernjim satima, iza radnog vremena se obilazi, iza 20 sati. Pogleda se dva tri moguća auta koja bi bila na najboljim mjestima. Nekad u prometu naiđeš, vidiš čovjek ide prema kući pa ti malo za njim ako super stane to je to. Riješio si. Gledaš da su u mraku i da nije blizu zgrada. Da se ne čuje lom plastike ili stakla. Nego da je na nekom zabačenijem prostoru. Da je kiša ili nevrijeme. Kad grmi je idealno jer nitko ne gleda i nikog ni nema. Idu dvojica. Jedan čuva stražu, gleda da netko ne vidi. Ulazi se u auto i s njim se odlazi. Ide se do neke radionice ili garaže. To traje maksimalno minutu", objasnio je jedan od bivših kradljivaca automobila proces krađe.
Minuta s profesionalnim 600 eura vrijednim turbodekoderom koji će odmah snimiti kodove za novi ključ. Isto i bez njega.
"U neki se ulazi na silu, u neki na ljepši način, a u neki isto kako bi vlasnik ušao sve ovisi o modelu. BMW, Mercedes, svatko ima drugačije. Mora se kupiti neki alata podesiv za tu vrstu vozila. Kad dođemo do softvera taj dio se isto kupuje preko interneta, najbolji košta oko 15 000 eura", rekao je bivši kradljivac automobila te dodao kako je to za luksuzne aute.
Drugi je način preko tzv. OBD-a. Priključka za dijagnostiku preko kojeg uđu u kompjutor motora, objašnjava nam Goran Vidiček koji se bavi elektronikom i popravkom automobila.
"Oni u tom kompjuteru maknu kod, a kod funkcionira na način, ključ, međumodul i na koncu motorni kompjuter koji dobije autorizaciju starta da ili ne, a oni u motoru naprave kao da su svi elementi prisutni i uštekaju svoje motorno računalo, a njegovo zaobiđu i voze“, objasnio je Goran.
Sve je gotovo u nekoliko minuta
Zvuči komplicirano, no sve je gotovo u nekoliko minuta. Odvratiti ga može jedino alarm koji nije tvornički ugrađen. Zaštitu za volan lako rješavaju tako da prerežu volan, multilock isto nije problem.
"Multilock se otpili ili se ubaci u neku brzinu pa se vozi do destinacije, zavisi gdje je garaža je li pet, deset ili dvadeset kilometara ako ide brža cesta, onda je četvrta brzina", objašnjava kradljivac automobila.
Tako automobil odlazi. "Zaobilaženje kamera, grada semafora, izbjegavanje kontakta s ljudima na semaforima, što zabačenije to sigurnije", rekao je bivši kradljivac automobila.
Kaže da je pored policije prošao milijun puta te da je uvijek smiren. "Ne privlačiti pozornost, da i oni ne pomisle 'Ajmo rutinska kontrola'. Nikad me nije bilo strah ukrasti auto. baš kontra. Netko pije, netko kocka. Meni je je to bio neki adrenalin", rekao je bivši kradljivac automobila.
Pitali smo ga, misli li na osobu kojoj krade, koja možda plaća kredit, a više nema automobil? Kaže, ne razmišlja na taj način. Savjest ga ne peče.
"Kradljivci automobila nisu slučajni počinitelji"
S druge strane, policija zna koliko su vlasnici osjetljivi na automobile i da baš od njih očekuju da ih pronađu. No, to nije uvijek lako.
Jedan s jedne, drugi s druge strane zakona. Obojica su na terenu gdje se uglavnom igraju mačke i miša. "Znali smo kod počinitelja naći naše radiostanice s našim frekvencijama što je prekršaj. Znaju napraviti prethodnice, znaju gdje policija stoji. Kradljivci automobila nisu slučajni počinitelji to su osobe koje se pripremaju za kazneno djelo", rekao je službenik odjela organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke.
Priprema ovisi o dobrim vezama i prijašnjim dogovorima, kaže nam sugovornik.
"Sve ovisi gdje ide. Ako je netko naručio za van ide van. Ako je za dijelove, prodaju se dijelovi ono što se ne može iskoristiti se baca. Ako ide van otpelja se bliže granici, dogovara se prijelaz. Nekad ne ide u jednu noć. Nekad je to dan, dva, tri. To su uvijek ilegalni prijelazi. U Sloveniju ljudi prelaze svaki dan na posao i svaki dan može otići s ukradenim autom i prevesti ga preko, a da ga nitko ne gleda jer ga već svi poznaju. MIsle da je od nekoga posudio auto", rekao je bivši kradljivac automobila.
Ako ne ide u dijelove, automobil treba i papire.
"Radi se papirnata dokumentacija i registracija i broj šasije koji je metalni, ostalo ostaje. Većinu puta se kaže izbjegavaj ovlaštene servise jer auto dio je dupli. Identitet cijelog vozila je od nekog auta iz Španjolske ili Francuske i sad je takav registriran u Bosni, tamo se radi uvoz. Kupio je auto u Njemačkoj po toj šasiji koja se ne potražuje. Ukraden je broj sedam, a ovdje je devet. Oni ga ne mogu provjeriti kad se devetka ne potražuje", rekao je bivši kradljivac automobila.
"Nekad je bilo 20 000 eura u dva tjedna"
I tako automobil u vrlo kratkom periodu mijenja svog vlasnika.
Pitali smo bivšeg kradljivca kako se kreću cijene: "Pa maksimalno 2000 eura, to je najslabije što može biti. Za vas dvojicu to je svakom tisuću. Meni je to malo. Zato sam i prestao. Nekad je bilo 20 000 eura u dva tjedna. Što je četiri, pet automobila neke srednje klase. Nekad ide trampa da bi se više izvuklo iz vozila nego što bi dobio ovako", kaže bivši kradljivac.
Načina na koji djeluju ima puno. Policiji je teško ući im u trag. Počinitelji za sobom ne ostavljaju ništa. Kad netko prijavi krađu, auto je već daleko ili ga uopće nema. No, grupe postoje - to znaju.
"Pratimo statistiku krađa - da li je to praćenje karamboliranih automobila koji su popravljeni, lokacije gdje bi se mogli nalaziti, gledamo videonadzore. Tko je ušao, tko izašao iz Hrvatske. Policija djeluje operativno, ali dalek je put od glasa da je netko nešto počinio do trenutka kad ja mogu reći. Vi ste uhićeni jer ja imam dokaze“, rekao je službenik odjela organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke.
Krađu nije problem dokazati. Ona se jednostavno dogodila. No, s njom povezati počinitelja to nije lak zadatak.
"Vi nemate puno tih ljudi koji to znaju raditi, policija zna za njih 20, 30 i oni su često pod mjerama nadzora“, rekao je odvjetnik Veljko Miljević. Koje vješto izbjegavaju.
"Vi pratite jedan broj mobitela, a on u ključnom trenutku razgovara na drugi, i tako i onaj s kojim se dogovara. Slučajno ili namjerno stalno ih mijenjaju. Kupite si karticu za 22 kune i oni hite i karticu i mobitel, a imate ih pod mjerama, a ako ih nemate pod mjerama ma nema teorije da im dokažete dogovor. Nemate sadržaj razgovora, imate brojeve koje pratite, ali se pojavi šest drugih brojeva oni su sve koristili, ali ih ne možete povezati. Teško je dokazati im taj dogovor, a u pravilu se sve radi grupno“ objasnio je Miljević.
Ili se telefonom uopće ne koriste. Nego se dogovore na kavi, a padaju samo zbog priča.
"Nikad ti nisu u tom trenutku za petama, možda kasnije kad isplazi neki trag u prodaji. Netko je nešto pričao. Ljudi se znaju hvaliti poslije koliko sam jeftino kupio mogu srediti i tebi. Pa žena ispriča bratu i on bi isto a cura mu radi u policiji. I krene problem iz priče. To je jedina stvar na koju ne mogu utjecati", rekao je kradljivac.
"To je maksimalno šest mjeseci do pet godina za tešku krađu", rekao je Miljević.
Kriminalist Dubravko Klarić prisjeća se da im je civilni auto kojim su bili u pratnji ukraden u jednoj akciji. "Oni su ukrali i taj auto je vrlo brzo pronađen. Vidjeli su da je unutra radio-stanica i bilo im je jasno o čemu se radi, prisjeća se Klarić.
A to jest nepisano pravilo, tvrdi nam sugovornik. Automobil koji pripada policiji ili nekome zbog koga bi se mogla podignuti veća hajka - ostavlja se. Kako došao, tako prošao. Doći će drugi, kaže. Drugo je da nema nasilja, i da idu linijom manjeg otpora. Ako nešto ne ide lako - i nije riješivo u dvije minute, ne isplati se, objašnjava nam.
"Pukne ti alat to je već jedna prepreka. To si riješio pa kreneš unutra nema kontakta. Dogodi se nešto treće i onda odustaješ ne ideš sigurno u krajnost", rekao je bivši kradljivac automobila.
Neće se igrati ni s alarmom koji nije tvornički. Sustav praćenja automobila također im otežava krađu.
"Vani se ljudi koriste skrivenim malim kamerama, ona se upali na pokret i direkt šalje sliku na mobitel. Već ako je netko došao gledati auto već je usnimljen. Ja imam to na svom autu", rekao je bivši kradljivac.
Nakon punih petnaest godina operiranja po europskim metropolama, naš se sugovornik prije četiri godine, tvrdi, samovoljno umirovio. Među skupljim autima koje je 'digao' sjetio se Porschea, ali i starog Mercedesa 190. Njega nikada nisu uspjeli ukrasti. Ni on ni dečki. Ne zbog zaštite, već brave koju nikako nisu uspjeli slomiti, a da im volan ne završi u krilu.
