U Europu je iz Sjeverne Amerike stigao nametnik 2000. godine. Registriran je najprije u Italiji. Zatim preko Turske stiže u naše krajeve. Uljez s drugog kontinenta prvi je put u Hrvatskoj primijećen prije šest godina.
"U Hrvatskoj ga je primijetio šumar, kolega i prijatelj Darko Posavić, to se zna. Bilo je to u spačvanskom bazenu", rekao je profesor Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Sada je svaki hrast u Hrvatskoj do Bosiljeva žute boje - to pokazuju i snimke šuma koje je Boris snimio još prije dvije godine.
"Gdje god ima hrastova, krenulo je. Pokuplje je okupirano, prema sjeveru, prema Varaždinu i kad idete prema Mađarskoj i to je sve dalje", rekao je Boris.
Okupacija, kako slikovito opisuje profesor, potvrdu dobiva u brojkama: zaraženo je gotovo 4 tisuće kvadratnih kilometara.
"Gdje god se rasprostire, osim motovunske šume, u Istri još nije primijećena", rekao je Krešimir Žagar iz Hrvatskih šuma.
Ugrizi hrastove mrežaste stjenice zasmetali su ovog ljeta brojnim stanovnicima glavnog grada i nakratko bili jedna od hit-tema. Slavonci su se kroz ovih par godina na neugodne ubode morali već naviknuti. Stjenica je bezopasna za ljude, ali ugrožava hrast, tjera domicilne insekte.
"Došao je nametnik koji se zove stjenica, rastjerao je sve ostale, posisao što je bilo za posisati , pojeo što je bilo za pojesti i ništa ne ostavi za one druge", objasnio je Boris.
Znanstvenici još nemaju točan odgovor kolika je šteta koju nametnik izaziva. Vidljivo je da lišće žuti gotovo tri mjeseca ranije nego što bi trebalo. Skraćena je, objašnjava, vegetacijska sezona.
"Spačva ne diše, to vam je kao smanjeni kapacitet pluća, spirometrija, kad ideš testirati koliko moraš napuhati valjak. Koliko možeš napuhat! E, hrast više ne može napuhati toliko", rekao je Boris.
Ponekad je priroda saveznik, ponekad smo pred njom nemoćni
Uz cestu prema Našicama redaju se požutjeli hrastovi.
"Izgleda sablasno jer znam što iza toga slijedi, slijedi jedna katastrofični scenarij", rekao je inženjer šumarstva Hrvoje Vučić.
Iskusni magistar šumarstva Hrvoje Vučinić pribojava se ozbiljnijih posljedica.
"Kao medo koji spava zimski san ili neke druge životinje one se moraju prije toga udebljati da bi mogle žive dočekati proljeće, sad se to u hrastu ne može dogoditi jer se stjenica posisala klorofil i on je iz godine i godine sve slabiji", objasnio je Hrvoje.
Jedan je nametnik tako poremetio biološki ciklus.
"Ako nema žira nema ni naplodnje; ako nema naplodnje, nema ni onih mladih biljčica, znači nema ni oplodnih sječa, nema ni sirovine koja će proizaći iz takvih sječa. To onda u ekološkom i ekonomskom smislu stvara velike probleme", rekao je Krešimir.
Još nije moguće procijeniti kolika bi mogla biti potencijalna šteta za drvnu industriju čiji je godišnji prihod 13 milijardi kuna, a izvoz 9 milijardi.
"Do kad će se hrast moći boriti s time, mi to još ne znamo", rekao je Hrvoje.
Smeđe krošnje bolesnih stabala na padinama Krndije pokazao nam je Bruno Alexander Gantenbrink. Prije nekoliko godina kupio je od nasljednika obitelji Pejačević pet tisuća hektara šume u Hrvatskoj i zajedno s manjim vlasnicima najveći je privatni vlasnik šuma u Hrvatskoj. Iako je stranac misli da se kvalitetan slavonski hrast crpi kao jeftina sirovina.
"Kolonijalizam! Dolaze ovdje i kupuju najbolju sirovinu gotovo bez novca", rekao je Alexander.
U Našicama ima postrojenje koje proizvodi bačve. Malo je zaljubljen u Hrvatsku, a malo kao Nijemac frustriran domaćim običajima. Primjerice, ne razumije zašto država uzima porez od 10 tisuća kuna koje on daje svakom radniku koji dobije dijete.
"Država uzima gotovo 15 posto od tog novca", rekao je Alexander.
Ne razumije zašto su radnici potplaćeni.
"Kad smo povećali plaće, odmah nas je nazvala konkurencija. Tražili su da smanjimo plaće jer bi to moglo uništiti tržište rada. Mislimo da to nije pošteno, jer ljudi zaslužuju taj novac", rekao je Alexander.
Još manje razumije odnos administracije, politike i gospodarstva.
"Neki ljudi imaju veliki interes da nas učine ovisnima, pa onda tu ovisnost – unovče. Svi bi se naši apsurdi mogli pretvoriti, misli, u tragediju. Bilo bi moguće ovdje preživjeti, ali sve je u ovoj zemlji složeno da ljudi odu", rekao je Alexander.
Ali, najviše ga ljuti odnos prema nametniku koji uništava hrastovu šumu.
"Ovom se zemljom ponekad upravlja na takav način da se mi osjećamo kao Don Quijoti u borbi s vjetrenjačama. Ako te šume nestanu bit će katastrofa", nadodao je Alexander.
"Ništa se ne dofađa. Nemamo direktive niti sredstvo kojim se tretira", rekao je Hrvoje.
No, učinkovitog sredstva nema.
"Pokusno smo 2017. tretirali najprije 400 hektara kako će reagirati na biološki preparat, u laboratorijskim uvjetima je stjenica dobro reagirala, uginula je. Ali kada smo tretirali, potrošili smo preko milijun kuna za 400 hektara, znači stotinu puta manju površinu i nismo nešto posebno uspjeli", rekao je Krešimir.
Hrvatska je već izgubila brijest
Prije dvije je godine tadašnji ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić za nebrigu optužio je bivšu upravu Hrvatskih šuma, onu koju je imenovao njegov prethodnik Jakovina. Reagirajući na iste apele drvne industrije koja je zahtijevala reakciju optužio je Hrvatske šume da su štedjele na kemijskoj zaštiti. "Isplaćivali su se bonusi, pumpala se dobit, ali se ništa nije ulagalo u zaštitu šuma", kazao je tada.
No, nije puno više uloženo u saniranje ovog problema niti u njegovom mandatu.
"To treba pitat nekog drugog. Opće- korisne funkcije šume, parafiskalni nameti, nešto na što se ljudi ježe, izdvaja se za koga? Za šume koje daju kisik, pa sad ga manje proizvode, a dio tih sredstava je namijenjen. Bio i je namijenjen za istraživanje jer bez znanja što ćeš poduzeti, moraš nekog đavala otkriti da možeš djelovati. Ja ne znam, ministarstvo poljoprivrede već tri godine ta sredstava drži blokirana, nemamo financirana sredstva iz tog izvora", rekao je Boris.
"Nema smisla da se borimo sami, jer naše šume graniče s državnima. Žalio bih da se udružimo kako bi ovaj problem podigli na nacionalnu razinu, a potom na nivo Europske unije", rekao je Alexander.
Nisu doduše jedini, istražuje se na Šumarskom fakultetu. Hrvatske šume su Europskog uniji prijavile projekt u sklopu programa Life težak više od milijun eura. Dok pokušavaju pronaći rješenje za problem koji nije samo hrvatski, znanstvenici se pomalo uzdaju i u prirodu.
"Uvijek priroda napravi najbolje, priroda na dugu stazu, rješava, pa i nas bude riješila. Očekujemo da se u našem ekosustavu kriju potencijalni prirodni neprijatelji koji budu na određeni način prepoznali novi izvor hrane i fokusirali se na nju", rekao je Boris.
"Ne možemo sve prepustiti prirodi, bojim se da se previše struka oslanja na to. Možda hoće, ali možda neće, onda možemo očekivati masovna sušenja, tu dolazi do promjene klime i može loše završit za šume, drvnu industriju i život u cijeloj Slavoniji", rekao je Hrvoje.
Ponekad je priroda saveznik, ponekad smo pred njom nemoćni.
"To je evolucija u kliku, u sekundi. Ovakve stvari su se događalo u geološkim erama, kontinenti su se odvajali, ptice prelijetale, to se milijunima godinama događalo, a danas mi smo svi u prisiljenoj evoluciji. Pa sad kom obojci kom opanci", rekao je Bori
Hrvatska je već izgubila brijest. Postoje primjerci, ali ne i šume. Patogena gljivica napala je i jasen pod kojim je 180 tisuća hektara šuma vrijednih 11 milijardi kuna. Potkornjak prijeti šumama Gorskog kotara. Neke vrste izgubile su već bitku, treba se uzdati da će lužnjak i kitnjak dobiti ovaj rat.
