"Tko se meni zamjerio, toga više nema." Ove riječi imaju dodatnu težinu kad znaš da ih izgovara čovjek koji je osuđen za tri ubojstva i dva pokušaja ubojstva, silovanje, razbojstvo i piromaniju. Branko Markovac, kojega ironično nazivaju Medeni, u zatvorima je proveo pune 43 godine života.

Sad je vani i priču o njemu za današnju je Potragu napravila Silvana Menđušić. Njegovi su odgovori koncentrirani, precizni i hladni. I ostavljaju snažan dojam.

"Koliko ljudi imate na duši?"

"Koliko ljudi imate na duši?" "Nijednog, na duši nemam nijednog"  "Ali ste ubili?" "Da. Prvoga. Nisam htio. Drugi zatvorenik na Golom otoku je preživio. Njega sam htio, ali nisam. Treći je u Gradiški kojeg sam htio, a to sam i riješio. I ovaj za koga sam izašao prošle godine."

Pokušao ubiti vlastitog oca

Medeni danas ima 71 godinu. A njegov je život trebao biti prekinut strijeljanjem jer smrtna mu je presuda nakon ubojstva s predumišljajem izrečena još 1979. Pomilovan je, ali je zbog tog i još niza drugih teških kaznenih dijela robijao desetljećima.

Prvo je pokušao ubiti vlastita oca tako što mu je u zdjelu s grahom stavio otrov za miševe. U novinskim feljtonima opisivali su ga kao monstruma, a ni psihijatrijski vještaci u procjenama nisu bili blagi. 

"Opisuju me kao monstruma"

"Mene opisuje kao monstruma. Kaže ovako, kaže prof. Zvonarević kada biste došli u hotelsku sobu i imali cimera Branka Markovca, a ne znate tko je on, spavali biste normalno. A da znate tko je on, da li bi ste onda normalno spavali? Ja to tako ne gledam" "Kako vi gledate?" "Gledam objektivno i normalno. Mene nema razloga ni potrebe da se netko boji ako nije ništa napravio. To sam vam rekao u startu. Vi morate biti uzrok moje reakcije, a sad kakva će vaša reakcija biti ovisi od vašeg uzroka."

Kriminalni put Branka Markovca trajao je dugo, lista djela za koja je osuđen je dugačka, kao i njegovi zatvorski dani. Slovio je za vuka samotnjaka kojemu se bolje ne zamjerati. 

"I dođe netko novi, pa kaže pusti njega, to je Medeni, više me ne dira".  "Što to znači?"  "Znači da se ne može sa mnom zaj***"  "Jer?" "... a čujte."

"Trebaju li vas se ljudi bojati?"

Sve svoje kazne je odležao. Sad je slobodan čovjek koji slobodno šeta gradom. Reporterka Potrage postavila mu je pitanja koja su se nametnula sama od sebe.

"Mislite li vi da ste se promijenili?" "Ne" "Trebaju li vas se ljudi bojati?" "Ne." "Rekli ste da ste sad slobodan čovjek. Kako ćete to vrijeme iskoristiti?" "Pojma nemam. Za sad kako je je. Kako nakon 43 godine pune izdržane kazne da izađem na ulicu a da mi država ništa nije obezbijedila, ali baš ništa."

Kada osobe s biografijom poput njegove imaju problem, imamo ga, svidjelo nam se to ili ne - svi. Jer on nema kamo. Najprije mu je određen smještaj u domu za ovisnike u Resniku. Korisnicima se oduzimaju mobiteli, nije dopušteno gledanje televizije i to ga je smetalo. Otišao je. 

Zagrebački Centar za socijalnu skrb dodijelio mu je smještaj u Domu za starije osobe Trešnjevka, podružnica Drenovačka. Tamo nema mjesta. Zatim je smješten u prihvatilište Crvenog križa. Samo privremeno. Sad je smješten u prostorijama udruge PET Plus, koja daje podršku počiniteljima kaznenih djela. No, udruga ima sredstava još samo do veljače. Nakon toga, ne nađu li nove novce, Markovac je ponovno na cesti. Opet prepušten sam sebi.