Iskusni detektiv Goroslav Šmaguc u posljednjih je 19 godina, otkad je otvorio agenciju, imao jako puno zahtjeva očajnih poslodavaca kojima nije preostao drugi mehanizam dokazivanja da ih zaposlenici varaju, već da zaposle privatnog detektiva.
"Tijekom godina ima dosta slučajeva na kojima radim kako bi se utvrdilo lažno ili sumnjivo bolovanje koje bi se potvrdilo kao lažno. Ima dosta malverzacija zaposlenika", ispričao nam je privatni detektiv Goroslav Šmaguc.
Jednog su bolesnog zaposlenika uhvatili kako 40 dana na moru iznajmljuje jedrilicu, ali i sebe kao skipera. Sve je to plaćao njegov poslodavac. Nisu svi primjeri ovako drastični, ali one najsumnjivije ove su godine pojačano počeli češljati inspektori HZZO-a.
"Moramo naglasiti da se ljudi koji su bolesni ne trebaju bojati kontrola. One nisu usmjerene na one koji su bolesni. Bolestan čovjek mora biti doma i liječiti se, tako da nema straha. Mi pokušavamo samo smanjiti stopu bolovanja i dokazati da nismo toliko bolesna nacija te pokušati za ta preduga bolovanja sugerirati liječnicima opće prakse da ih malo skrate", objasnio nam je Nenad Korkut, glasnogovornik HZZO-a.
Dio izvanrednih kontrola tražili su poslodavci koji poručuju da više ne mogu podnijeti teret bolovanja. Smatraju da ih liječnici otvaraju šakom i kapom, što poslodavce izravno stoji milijardu i pol kuna na godinu.
"Sve inicijative, vapaji i zahtjevi iz HUP-a nisu usmjereni prema onima koji su doista bolesni, već prema onima koji - iskorištavaju sustav. Koji ga iskorištavaju na štetu svojih kolega s posla koji zbog njih ne mogu dobiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu, koji manipuliraju i svojim liječnicima, i cijelim sustavima pa i nama poslodavcima. Tu smo u sličnoj poziciji svi i manje-više svi smo nemoćni", rekla nam je Milka Kosanović, direktorica Odnosa s članstvom HUP-a.
Lako je ''muljati''
Katkad bi htjeli znati zbog čega im je radnik na bolovanju, a liječnici to prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata ne smiju reći. Na doznakama se više ne vidi ni šifra bolesti. Čini se da je radniku koji želi ''muljati'', put jako olakšan.
"Držim da bi svakako trebalo utjecati na promjenu zakona na način da poslodavac u svakom trenutku mora znati zbog čega mu je djelatnik na bolovanju. Držim da je to jedino ispravno", rekao je Šmaguc.
Svojih se riječi zakletve dobro sjeća i liječnik Zoran Maravić. Obvezao se da će pacijentu vjerovati, čak i kad kaže da ima neku tegobu koju je doista teško izmjeriti bilo kojim instrumentom koji ima u ambulanti.
"Mislim da zbog malog postotka bolovanja koja su potencijalno lažna ne bi trebalo zadirati u taj etički dio koji mi imamo s pacijentima, a to je neograničeno povjerenje jer se ti pacijenti nama povjeravaju i u drugim situacijama i kad bi to izgubili, mislim da bi sustav puno više izgubio i u financijskom, a pacijenti u zdravstvenom smislu", objasnio nam je liječnik Zoran Maravić.
Strože kontrole liječnika
Doktor Maravić kaže da liječnicima smeta što su kontrole HZZO-a usmjerene samo na njih. Kažu da će, čak i ako se oni ne slažu s otvaranjem bolovanja, pacijent koji se na bolovanje namjerio - uvijek pronaći način da ga dobije, makar i zaobilaznim putem.
"Ako pacijent ne realizira ono što je naumio, on uvijek ima opciju da ode na objedinjeni hitni bolnički prijam, a onda će liječnik, koji je najčešće specijalizant, napisati zaista široku lepezu pretraga koje pacijent mora obaviti, a znajući kolike su liste čekanja, to zbilja odlazi unedogled jer ja onda moram čekati sve te preglede da bih dokazao suprotno, odnosno da bih potvrdio svoju sumnju da taj pacijent fingira", rekao je Maravić.
Gotovo svatko je to barem jednom napravio, ali teško je naći nekoga tko bi to javno rekao. Tu dolazimo do velikog problema. Liste čekanja za specijalističke preglede su preduge. Na dan izrade ovog priloga primjerice, na magnetsku rezonancu lumbalne kralježnice, čestog problema zaposlenih u uredima, u Zagrebu se čeka između 112 i 398 dana! Zbog toga i terapije počinju kasno, što je jedan od razloga dugih bolovanja. Ali, samo jednog manjeg dijela.
"Ako govorimo o gotovo 17 milijuna dana bolovanja godišnje u Hrvatskoj, od kojih je porast samo 1,3 milijuna u godini dana, moramo vidjeti je li tu doista došlo do nekog pobola i o čemu se tu zapravo radi. Porast bolovanja na teret poslodavca je gotovo dvoznamenkast, gotovo 10 posto i to je teret koji poslodavac ne može izdržati. Mi imamo bolovanje na teret poslodavca i dalje u trajanju od 42 dana", rekla je Kosanović.
Velik teret za HZZO
Od Vlade su tražili da smanji rok od 42 dana koliko plaćaju poslodavci i da trošak s njihovih leđa padne na teret države koja, kako smatraju, bolovanja premalo kontrolira.
Lani su bolovanja HZZO stajala milijardu i pol kuna, jednako koliko i poslodavce. A radnicima državnih i javnih službi bolovanja se uglavnom puno više isplate od onih u privatnim tvrtkama jer je zakonski minimum koji poslodavac mora isplatiti zaposleniku koji je na bolovanju 70 posto plaće. Većina privatnih tvrtki isplaćuje do 80 posto. Državne službe imaju 85 posto, a onima rijetkim sretnicima, poput recimo zaposlenika splitske gradske uprave, na račun sjeda čak 95 posto plaće, i to sva 42 dana. Kao da su motivirani da ostanu kod kuće.
I splitski gradonačelnik AndroKrstulović Opara na jednoj sjednici prije dvije godine požalio se kako mu je petina djelatnika na bolovanju. To je pokrenulo lavinu napisa i komentara o radu u toj službi. No, sada više ne želi komentirati izostanke. Oporba, pak, s komentiranjem nema problema.
"Svaki gradonačelnik dovede sa sobom jedno 50-60 novih zaposlenika u smislu svojih stranačkih kolega, rodbine, znanaca... Tako da ta gradska organizacija buja i buja pa na grad veličine manje od 200.000 stanovnika imate 500 zaposlenih samo u gradskoj upravi! Bez javnih i gradskih tvrtki kažu da se, kad ljudi odu na bolovanje, kad ih čak petina ode na bolovanje, to se u radu uopće ne osjeti", rekla nam je splitska gradska vijećnica MarijanaPuljak.
Za što se koristi bolovanje?
Mehanizam bolovanja koristi se i kao izraz nezadovoljstva na poslu. Jedan od nevjerojatnijih slučajeva bio je kad su istog dana 42 stjuarda i stjuardese Croatia Airlinesa otvorili bolovanje. Jedna od rijetkih situacija kad šef javnog poduzeća otvoreno kaže kako su bolovanja problem bila je kad je o tome u Fondu za zaštitu okoliša govorio DubravkoPonoš.
Ponoš je u međuvremenu razriješendužnosti zato što je zaposleniku s kojim je imao problem, a koji je također bio na bolovanju više od godinu dana - prijetio fizičkim nasiljem.
Tu se otvara novi aspekt priče. Koliko su za bolovanja krivi i sami poslodavci koji lošim radnim uvjetima povećavaju stopu bolovanja u svojoj tvrtki?
"Poslodavci vrlo često zbog loših poslovnih procesa, zbog lošeg menadžmenta, niza organizacijskih objektivnih ili subjektivnih razloga, a ponajprije zbog nedostatka radnika i nemogućnosti zapošljavanja novih, generiraju problem bolovanja i problem apsentizma kod sebe. A to se da riješiti tako da se uvede proces upravljanja kakav postoji u nizu kompanija diljem svijeta", objasnio je Damir Kovačević, osnivač Instituta za upravljanje apsentizmom.
Gotovo 40 posto bolovanja je lažno
Institut za apsentizam jedini se sustavno bavi problemom raznoraznih izostanaka iz radnog procesa, a bolovanja su samo dio priče i o njima se često senzacionalistički izvještava. Mediji su se ovog rujna raspisali o tome kako je gotovo 40 posto bolovanja u Hrvatskoj lažno. No podatak je potpuno pogrešno interpretiran. Jer HZZO je doista otkrio 38 posto neopravdano dugih bolovanja, ali su ukupno provjerili samo sedam tisuća slučajeva i to isključivo onih sumnjivih.
"Problem lažnih bolovanja je zapravo puno rjeđi. Samo 3 do 5 posto bolovanja smatra se zloporabom", rekao je Kovačević.
"Ja sam siguran da u privatnom sektoru postoji više ljudi koji zaslužuju bolovanje, a ne žele ići. Ja ih ne mogu natjerati na bolovanje jer bi njihov izostanak iz radnog procesa remetio poslovni proces, što bi dovelo do gubitka ili velikog opterećenja njegovih kolega. Mislim da je više onih koji bi trebali biti na bolovanju, a i dalje rade, nego onih koji su na takozvanom lažnom bolovanju", rekao je Maravić.
Prava manipulirano otvorena bolovanja su rijetka, barem ona koja se lako mogu dokazati. Ali, znaju biti nevjerojatno drska i pljuska su svima koji svoj posao pošteno odrađuju.
Problem prekomjernih bolovanja u Hrvatskoj nije samo odraz neradništva već je mnogo dublji. Odraz je toga kako u našoj državi mnoge stvari ne funkcioniraju od dna pa sve do vrha. Jer zakone koje bi trebali smanjiti epidemiju bolovanja trebali bi izglasovati oni koji i sami iz dana u dan šalju poruku kako je sasvim u redu ne doći na posao i za to ne snositi nikakve sankcije.
