U Gornjem Taborištu u Slunju, samo nekoliko stotina metara od bisera prirode Rastoka, stanovnici ne mogu živjeti od buke i prašine iz novog pogona za proizvodnju peleta. Unatoč njihovim žalbama i nalazima inspekcija zaštite okoliša kao i sanitarne inspekcije o većoj buci od dozvoljene kao i o onečišćenju okoliša, pogon je dobio privremenu dozvolu za rad.
Ista se može dobiti kada se obeća da će se ukloniti nedostaci, ali investitor je i nama bez problema priznao da to još ne namjerava učiniti je mu trenutačno ne odgovara. U međuvremenu, u kraju u kojem se živi od turizma, vlasnici apartmana pitaju se hoće li im propasti sezona.
“Ovako se živjeti ne može, jednostavno se ne može spavati. Noći su kritične.”
“Kada sam jako umoran, onda nekad i zaspim.”
Nepodnošljiva buka i prašina šire se Gornjim Taborištem posljednjih mjeseci. Od kada se, na rubu industrijske zone, otvorio pogon za izradu peleta - svakodnevica je postala teška.
“Kao što je već poznato, sve nas tu stanare, susjede smeta, znači da je problem ozbiljan i nije šala”, kazao je Vjekoslav Moćan, Gornje Taborište.
Da nije šala - ovi ljudi su shvatili ubrzo nakon što je pogon počeo s radom. Ulica Nikole Turkalja najbliža je i prva na udaru.
“Problem je novoizgrađeni objekt, nekih stotinjak metara od nas. Iako se taj objekat nalazi u industrijskoj zoni, ta industrijska zona graniči s našom stanbenom zonom. Industrijska zona počinje na nekih 30 metara od ograde prema nama. To je znači negdje od nas, 30 metara…”, rekao je Ivan Lukač, Gornje Taborište.
Tvornica je, većinu vremena radila danju i noću. A preko dana, buku pojačava još i stroj za mljevenje drva.
“Službenim mjerenjima koja su bila prije tehničkog pregleda utvrđeno je da razina buke prelazi 50 decibela i to samo kada radi pogon, u toku dana. Znači to je bez ikakvih dodatnih strojeva. Naročito nam problem stvara stroj za mljevenje balvana koji se nalazi ispred objekta koji melje te trupce, ogromna kubikaža, ima blizu tisuću kubika trupaca posloženo. I svakodnevno se ti trupci melju, što nam stvara veliku prašinu, veliku buku, koja je gotovo nesnošljiva”, rekao je Ivan.
A po Zakonu, dnevna buka ne smije prelaziti 50, a noćna 40 decibela.
Kada već spomenuti stroj radi - buka debelo prelazi dozvoljene granice. Kada smo došli u Gornje Taborište - bio je u pogonu, no ubrzo nakon što smo počeli snimati, radnici su ga isključili. Mobilan je i melje na otvorenom. Zato ovim ljudima nije jasno zašto ga se ne može izmjestiti?
“Nemamo ništa protiv proizvodnje, samo neka taj čiper izmjeste. Da nam ta buka ne smeta. A čiper radi ujutro, svaki dan, nekad i do 5 sati. Ovisi. Ponekad i do navečer…”, kazala je Draga Jurčević, Gornje Taborište.
Navečer čiper ne radi, ali kako su noći tiše - normalna buka iz tvornice se jače čuje.
“Noću nam je isto grozno, probudimo se, pa šetamo, palimo gasimo svjetlo, palimo televizor , nemamo mira. Ali ako gledaš televizor, i dalje se to čuje u kuću i dalje je ona prisutna, ona je tu. Mom djetetu također najviše noću smeta buka, stalno se budi i ne može normalno spavati”, rekla je Draga.
Razina buke službeno je testirana dva puta prije tehničkog pregleda. Ministarstvo zdravstva u ožujku je dva puta utvrdilo da je tvornica preglasna.
(...)utvrđeno je da razina buke okoliša uzrokovana radom strojeva i uređaja predmetne proizvodno - poslovne građevine nije u dozvoljenim granicama.
Isto su ponovno utvrdili i na tehničkom pregledu i nisu dali svoju suglasnost.
(...)sanitarna inspekcija imala je uvjetni nedostatak na tehničkom pregledu u dijelu koji se odnosi na prekoračenje izvora buke(...)
Dakle, Ministarstvo zdravstva nije odobrilo da se počne s radom. No, iz županijskog Ureda za prostorno uređenje i graditeljstvo ipak su izdali privremenu uporabnu dozvolu.
“Moja saznanja idu od onog trenutka kada zahtjev podnese investitor, kada donese projektnu dokumentaciju koja nam omogućuje da izdamo određeni akt za gradnju. U ovom slučaju zahtjev je podnesen i popratna dokumentacija, te su se 18.4. ispunili uvjeti da se izda privremena uporabna dozvola”, kazala je Marina Jernjević, pročelnica Upravnog odjela za graditeljstvo Karlovačke županije.
S ovim se ne slažu ni u Ministarstvu zaštite okoliša, jer njihova je preporuka bila da se udovolji zahtjevu nakon uklanjanja nedostataka.
“Dakle privremena uporabna dozvola se izdaje u slučaju kada postoje neki sitni nedostaci zbog kojih se ne može izdati normalna uporabna dozvola”, rekla je Jernjević.
No, što se događa nakon toga i jesu li sitni nedostaci riješeni - to, kažu, više nije njihov problem.
“Mi kao karlovačka županija sigurno nismo represivno tijelo, mi nažalost uopće nemamo takvu nadležnost, znači ne možemo utjecati na to, tu su nadležne određene inspekcije”, kazala je Jernjević.
Uz buku, postoji još nedostataka. Investitor je, do trenutka tehničkog pregleda, obavio dva od pet testiranja emisije onečišćujućih tvari u zrak. Oba, koja su opasnija je prošao. No, preostala tri - koja mjere piljevinu i finu prašinu, nije.
“Prašina koja se širi ostaje na autu, prozorima, ne možemo se riještit... Na vrtu, na cvijeću, na blitvi... Prošlu zimu prašine je bilo po svuda i bila je jako vidljiva. Mi smo mislili možda je saharska kiša jer je toga toliko bilo, pa smo mislili možda je pelud, ali je prošla i pelud, a i dalje je ta prašina ovdje…”, kazao je Mario Ravečaj, Gornje Taborište.
Razlog tomu je što stroj melje na otvorenom.
“Stroj nije u zatvorenom prostoru. On prilikom mljevenja trupaca, sječku koju pravi baca s nekih sedam, osam metara u silos. Prosijavanje te piljevine i sječke kada puhne vjetar, kada je malo žešće, nosi piljvinu na sve strane”, rekao je Ivan Lukač.
Baš zbog toga, Ministarstvo zaštite okoliša je naredilo da se piljevina skloni u zatvoreni prostor.
“Inspekcija mu je naložila da za sedam dana on to sve napravi, da tu piljevinu skloni, ali mogli ste i danas vidjeti da investitor to nije učinio”, kazao je Ivan Lukač.
On nije bio raspoložen za snimanje, no javio nam se na telefon.
“Pa ne znam što bih vam rekao, ja znam mi imamo tamo svega ali to je sve napuhano. Problem nije toliki, to je dosta napuhan, ali mi imamo tehnička rješenja i riješit ćemo. No ja ne bih htio o tome pričati…”, rekao je Nikola Špelić, direktor Građevinskog obrta Špelić Slunj.
Rekao je - napravit će sve što struka kaže da je potrebno. No kada, ne otkriva.
A drugog dana našeg posjeta stroj za mljevenje trupaca ipak je radio. No, kao i prvi put nakon što su nas vidjeli - radnici su prekinuli sa svime, isključili ga i zatvorili vrata. A kada smo otišli, mještani su nam poslali snimke iz kojih se vidi da su nastavili s radom. Obratili smo se i gradonačelniku Slunja na kojeg su građani ogorčeni jer smatraju da štiti interese investitora.
“Mi ne bježimo od problema, ni grad ni gospodin koji je izgradio tu tvornicu. Ja građane razumijem, stanovništvo koje je vezano uz tvornicu, ali gospodin nije znao da će to tako biti. Pa najveći izvor buke je stroj koji se nalazi ispred tvornice”, kazao je Jure Katić, gradonačelnik Slunja.
Ali, uvjerava da se problem rješava.
“On traži projektatnte, ljudi koji bi to stručno objasnili i postupili za doborbit svih. Ja razumijem stanovništvo, ali treba razumijeti i njega koji svaki dan radi na tome da se to otkloni”, rekao je Katić.
Postoje i prijepori oko toga koliko dugo pogon radi. Dok stanovnici tvrde da je to bilo i prije službenog otvorenja, vlasnik i gradonačelnik tvrde drukčije.
Otvorenje je bilo 7. veljače, na njemu su bili i ministri Tomo Medved i Davor Božinović. Privremenu uporabnu dozvolu dobio je tek 18. travnja. Građani tvrde - radio je i prije. To se vidi i po mailovima koji su poslali Ministarstvu zdravlja 10. ožujka.
“Ovo nije nekakva nadogradnja, rješavanje tehničkih problema, ovo je čista proizvodnja koja je na dnevnoj bazi, 24 sata. O tome se radi”, kazao je Vjekoslav Moćan, Gornje Taborište.
“Pa ne znam kad je počela raditi, nije odmah radila taj dan kad je bilo otvorenje. Bilo je 10-ak , 15-ak dana polije otvorenja, nešto mu nije valjalo s pećima. Barem 10-ak dana nije radio. Pa ne bih rekao da je prošlo dva i pol mjeseca, ali ne bi rekao ni da moji sugrađani lažu. Ja znam da ne radi toliko dugo”, rekao je Katić.
No, buka nije problem samo zbog lokalnog stanovništva, nego i zbog turizma. Kraj ove ulice vodi do Rastoka, poznatog bisera prirode. Puno ljudi ovdje je diglo kredite kako bi uredili apartmane. Među njima je i Vjekoslav.
“I sam investitor naglašava, na našim sastancima, kako je on dužan raditi, on mora vraćati kredite, njemu stižu naplate. Mislim, i ljudi koje ovdje žive također imaju kredite. Znači ljudi koji su bazirali svoj život i budućnost na turizmu, koji su uložili sva svoja sredstva, znači oni nemaju pravo na život…” rekao je Vjekoslav Moćan.
Sezona je lagano krenula, gosti dolaze.
“Gosti su već bukiran, čekirani su, vidjet ću što će biti. Tražili smo investitora da zbog takvih razloga stane s trenutnom proizvodnjom, da stane, dok ne riješi tu buku, tu prašinu, jer sezona je već počela, gosti dolaze”, kazao je Vjekoslav.
To je problem i Goranu Lukašu. Ove je godine odlučio krenuti s turizmom.
“Napravio sam apartman u potkrovlju, za turizam. I gledao sam kako se ta sporna tvornica gradi, kako sam ja gradio. I računaš da će to biti suvremena tvornica, da će to biti zatvoreno, sve ok. I onda kad je to proradilo onda vidiš da to baš nije dobro”, kazao je Goran Lukaš, Gornje Taborište.
A turizam je, kažu ovi ljudi, jedino što ovom kraju preostaje.
“Kako rat rasipao sve, sav život, jedino turizam to može vratiti nazad. I zato smo se okrenuli tome i zato mislim da će sve više ljudi to vidjeti, kako nam ide dobro u turizmu. Sljunj vam je predivan, Rastoke su samo jedan dio koji će biti samo za lijene, ovo sve što imamo okolo je predivno, puno kupališta i tri rijeke…”, kazao je Lukaš.
Kako stvari zasad stoje, ovi građani će još morati živjeti s bukom, a samo žele malo mira i mogućnost da se njihov kraj razvije.
“To je prestrašno, mozak izbija, na psihu izbija, nije samo na zvuk. Stvarno je pregrozno i ako se to ne izmjesti, mi ćemo svi u Vrapču završiti”, rekala je Draga Jurčević, Gornje Taborište.
Nisu, kažu, protiv industrije. Pristali bi čak i na buku koja svakodnevno dolazi iz tvornice, a koja prelazi dopuštene granice. Samo da izmjesti taj stroj i da noći budu tiše.
“Samo tražimo, da investitor dovede sve u zakonske okvire, ništa više”, kazao je Vjekoslav.
Dosta jednostavno. Za bilo koga osim za državu u kojoj male poduzetnike zatvAraju zbog nekoliko kuna viška u blagajni, a većim igračima prOlaze veće stvari. Očito da ista pravila ne vrijede za sve.
