Atraktivne parcele uz more u Šibeniku nekad su bile u vlasništvu Emilijine obitelji. Da bismo ju snimali tamo gdje se kao dijete igrala, sada smo trebali tražiti dozvolu! Jer bivša je država njihova zemljišta nacionalizirala, u međuvremenu su na njima niknuli apartmani, a njoj, sestri i bratu ponuđen je sitniš.
30 tisuća za zemlju koja bi se danas mogla prodati za milijune... Da je postupak denacionalizacije ne samo kompliciran, nego i nepravedan prema nekadašnjim vlasnicima objašnjavaju nam i pravnici. No, kad bi bio pravedan - država bi vjerojatno bankrotirala...
Emilija je tamo posljednji put bila prije 15 godina. Pravnu bitku, pokušavajući vratiti zemljište koje je nekad pripadalo njezinu ocu - vodi čak 25 godina. Pričao joj je o tome davno.
"U tom pubertetu čovjek nema afiniteta niti svjesnosti što to znači u životu, ali danas kad imam unuke i želim im nešto ostaviti onda sam se stvarno primila do kraja da obavijestim javnost o sramoti države Hrvatske, koja dozvoljava da samoposlugom uzimaju tuđe parcele...", kazala je Zagrepčanka Emilija Kaloper Cesar.
Bile su to dvije parcele, ukupno oko 8000 kvadrata, njezin otac bio je vlasnik trećine, a oduzete su im i nacionalizirane kasnih '60-ih. U rješenju koje je tada dobila njezina obitelj pisalo je da će ovdje biti izgrađeni turističko medicinski objekti. '80-ih, uvjerava nas Emilija, tadašnja Montmontaža počinje gradnju apartmanskog naselja.
"Dvije parcele koje su u vrijeme bombardiranja Šibenika - krojači gruntovnice i katastra preimenovali u jednu veliku od 10 000 kvadrata", kaže Kaloper Cesar.
"Za djedovinu župan nudi svakome po 14.000 kuna"
Čestica sada ima drugu oznaku. Na njoj je danas upisan šibenski Solaris. Emilijina obitelj imala je još toliko zemlje na Jadriji, i nju je htjela natrag. 1997., u tada zakonom propisanom roku podnosi zahtjev za povrat oduzete imovine. Traži da joj se kao i njezinoj dvojici braće i sestri vrati zemlja, no kroz upravne postupke koji traju godinama gubi sporove, a sud im određuje naknadu u državnim obveznicama.
"Meni za djedovinu, župan danas nudi svakome po 14 000 kuna za vrijednosti koje su milijunske. Jednako su mi napravili i na Jadriji. Tamo moćni građani imaju vikendice, ali ima još neizgrađenog zemljišta. Mogli su mi to vratiti. Za onaj lokalitet meni nude 15 000, a ovaj 14 000", kaže Kaloper Cesar.
Duboko je ušla u priču što se sve događalo na njenoj čestici zemlje u šibenskom Solarisu... Žalila se prvo kako su apartmani izgrađeni s dozvolom za gradnju na nekoj drugoj čestici, ne njenoj.
"Pročelnica se očituje nabrajanjem apartmana i formalno kaže vezano uz građevinsku dozvolu da je nestala iz arhive", kaže Kaloper Cesar.
Pokazuje nam odgovor koji je 2004. dobila od Ministarstva graditeljstva.
"Kontrolom tekstualnog dijela građevinske dozvole utvrđeno je da je navedena pogrešna čestica zemlje na kojoj se dozvoljava građenje. Ovo tijelo zatražilo je iz arhiva kompletnu dokumentaciju, koja čini sastavni dio građevne dozvole. Zatražena dokumentacija u arhivi nije pronađena."
Dalje navode kako je rok za eventualno poništenje građevinske i uporabne dozvole istekao. Hladan tuš šalje joj isto Ministarstvo i 2007. Kažu da za to naselje vlasnici posjeduju konačnu i pravomoćnu uporabnu dozvolu za koju ne postoji mogućnost preispitivanja zakonitosti.
Što kažu Montmontaža i CERP?
Emilija nam pokazuje povijesni izvadak. 1993. ti su apartmani upisani u knjige. Što se događalo pitali smo i današnju Zagreb Montažu čiji je većinski vlasnik Vlado Čović nekad bio šef Montmontaže. Odgovaraju sljedeće:
"Koliko nam je poznato Montmontaža i Solaris su imali sporazum za izgradnju prostora koji je tada bio u vlasništvu Solarisa. Nije nam poznato što se događalo prije niti sadržaj navedenog. Predlažemo da se obratite Solarisu i ostalim upućenim stranama za daljnja objašnjenja."
Jesmo. No, prije toga. Emilija se uhvatila za još jednu slamku. CERP, nekad Hrvatski fond za privatizaciju, utvrdio je kako Emilijina čestica zemlje nikada nije ušla u pretvorbu Solarisa, pa se na nju nisu trebali ni upisati.
"Javna isprava je papir koji smo tražili od CERP-a da te parcele nikada nisu ušle u portfelj Solarisa. Da li ovdje CERP laže ili Solaris - netko od njih da", kaže Kaloper Cesar.
Sa suda u Šibeniku dobivamo rješenje iz 1995. Uz sve čestice koje su procijenjene i unesene u temeljni kapital društva u postupku pretvorbe, upisana je i dodatno i ova sporna. Iz CERP-a nam odgovaraju kako su se na to žalili, ali je njihova žalba odbačena. Ipak, nastavljaju pravnu bitku da vrate spornu zemlju, nekad u Emilijinom vlasništvu.
"Ja kad sam našla taj papir dala sam ga svim vlasnicima apartmana ovdje jer i njih tuži Solaris jer ih se želi riješiti, oni tu uživaju vlasništvo vikendica, ali nitko nema vlasništvo zemlje. Čak ni Solaris koji se tu uknjižio", kaže Kaloper Cesar.
Iz CERP-a nam dalje objašnjavaju kako priča nije okončana jer su stupanjem na snagu novog zakona o turističkom zemljištu za to prestali biti nadležni, pa su sve predali Državnom odvjetništvu u Šibeniku. Oni pak kažu da su 2015., nakon što je Solaris pred CERP-om pokrenuo postupak radi utvrđivanja procijenjene imovine, CERP-u uputili prijedlog da se, ukoliko se u postupku utvrdi postojanje neprocijenjenih nekretnina, na istima utvrdi vlasništvo Republike Hrvatske.
2019. je sve zaustavljeno
No 2019. sve je zaustavljeno, kada CERP obustavlja postupak temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom. Iz Solarisa poručuju da su neupitno uknjiženi vlasnici nad svim nekretninama te da su tvrdnje koje iznosi Emilija Kaloper Cesar promašene jer nije zadovoljna pravomoćnim odlukama nadležnih tijela i sudova.
Emilija je izgubila i ustavnu tužbu prije 11 godina. Sa svojom je pričom išla i prema Strasbourgu no i tamo je odbijena. Htjela je da joj vrate zemlju kako bi je Solaris obeštetio. Smatrala je da cijela priča nije fer.
"Ja tražim da me obeštete po tržišnoj cijeni. 200 eura po kvadratu i apartman na toj zemlji", kaže Kaloper Cesar.
Stručnjaci kažu da priča nije baš jednostavna
No stručnjaci, kad je u pitanju povrat oduzete imovine, tvrde priča nije baš tako jednostavna.
"Ako je nekretnina oduzeta osobi A, da bi postala društveno vlasništvo, svačije i ničije, da bi na kraju bila dana osobi B - ona nije dužna to vratiti nego dobiva obeštećenje u novcu od države", kaže Frane Staničić s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Emilijin slučaj nije jedini koji se po sudovima poteže godinama. Sličnih je priča mnogo, kaže Frane Staničić, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
"Činjenica je da je Zakon stupio na snagu 1.1. 1997. Kada govorimo da smo sada u ožujku 2021., vi imate ogroman broj nedovršenih postupaka što dovoljno govori o njegovoj kompliciranosti. Kada govorimo o upravnom postupku taj postupak denacionalizacije, odnosno povrata, je uz postupak izvlaštenja najkompliciraniji postupak kojeg ja znam", kaže Staničić.
A zakon kaže, objašnjava odvjetnik Albin Hotić, da imovina koja je procijenjena u društveni kapital u pretvorbi poduzeća neće biti vraćena vlasnicima. Obeštećenje mogu dobiti kroz novčanu naknadu ili udjele u tim poduzećima.
"U stvarnosti se dogodilo da su ta poduzeća propala, da su ih kupile treće osobe i bivši vlasnici uglavnom od toga nisu imali ništa. Druga je nelogičnost pravilnik o procjeni vrijednosti nekretnina koje se ne vraćaju. Gdje je najvrijednije zemljište procijenjeno do maksimalnih 100 kuna po metru četvornom. To je svakako nepravda za bivše vlasnike, jer em što ne mogu dobiti ono što je bilo njihovo u naravi, to nije niti desetina stvarne vrijednosti u nekretninama", kaže odvjetnik Albin Hotić.
A ako pak nekretnina nije ušla u pretvorbu, u teoriji bi se mogla vratiti pravom vlasniku.
"Zakon je propisao da se ne vraća ono što bi ugrozilo funkcioniranje određenog područja. Npr. ako nešto čini gospodarsku cjelinu ne možete iz nje izdvojiti česticu. Ako je usred teniskog igrališta - to je nemoguće. A rješenje čije izvršenje nije izvedivo je ništavno i onda opet dolazimo do primjene naknade u novcu", kaže Staničić.
A ona ne može biti tržišna.
"U teoriji država je mogla reći kako neće nikoga obeštetiti, ali većina tranzicijskih zemalja je to ipak prihvatila. Ali i naš Ustavni sud se jasno odredio prema tome da u tim slučajevima ne možemo govoriti o tržišnoj cijeni već skalama koje država može financijski podnijeti. Jer kada bi država to radila, proračun to ne bi mogao podnijeti i država bi krahirala, a to si ne može priuštiti", kaže Staničić.
Država isplatila više od 2 milijarde kuna
Država je do danas vlasnicima oduzetih nekretnina kojih je 23 395 - isplatila više od dvije milijarde kuna.
"30 posto vrijednosti za stanove. Napravljane je takva formula za izračun naknade koja se isplaćuje da je maksimalna 3,7 milijuna kuna. Znači ako imate 100 zgrada u Zagrebu koje vrijede 100 milijuna oni će to umanjiti na 3,7 milijuna. Što je isto nepravda", kaže Hotić.
Pred sudom se još vode tisuće takvih postupaka, kaže profesor upravnog prava.
"Kod nekih imate jednu stranku koja traži stotine nekretnina, npr. Katolička crkva, Pravoslavna, imate bivše veleposjednike - i oni nisu dovršeni. Katolička crkva je govorila kako im nije vraćeno niti 10 posto imovine ili određene naknade u novcu - to je jedan problem koji ovu državu opterećuje već četvrt stoljeća i ne očekujem da će to biti riješeno. To su postupci u kojima se jako puno toga može zakomplicirati", kaže Staničić.
Emilija je htjela natrag zemlju. Obitelji Kaloper odobrena je novčana naknadu. Za nekoliko tisuća kvadrata atraktivnog zemljišta ovdje u Solarisu i na Jadriji nešto manje od 90 000 kuna. Danas na toj zemlji, kaže Emilija, drugi zarađuju.
"Da nas obeštete oni koji jesu na ovim parcelama, ali ne mogu to napraviti prije nego nam država vrati parcele. Dal ću ja ikad doći do finala ne znam, ali djedovina je djedovina. Prije 100 godina na ovom poluotoku Glavica pisalo je Kaloper", kazao je Kaloper Cesar.
No, danas Glavica izgleda drugačije. Da bismo Emiliju snimili tamo gdje se kao dijete igrala, danas smo morali tražiti dozvolu.
