Stjepan Matijević je 65-godišnjak iz Nove Gradiške, cijeli život je radio kao trgovački putnik za farmaceutsku opremu za dentalnu medicinu i laboratorije i dandanas naglašava da je iznimno volio svoj posao. Usavršavao se, pratio trendove, gradio mrežu, bio je i ostao poznat u stotinama ordinacija. Uvijek pristojan, srdačan, komunikativan. Od proljeća 2021. je u mirovini, ali već od prve mirovine je – pod ovrhom.
Kao u kakvoj noćnoj mori, nakon dugogodišnje borbe da mu se plati za rad na crno, za tvrtku Apolonia d.o.o. i z Labina, nakon odluka u njegovu korist Državnog inspektorata, Prekršajnog suda, Državnog odvjetništva i Općinskog suda, sutkinja drugostupanjskog, Županijskog suda u Zagrebu, Vlatka Fresl Tomašević, presudila je u korist tvrtke koja je njemu bila dužna za 17 mjeseci rada na crno, te je njemu na teret sjelo čak 60 tisuća kuna, za troškove sudskog spora i odvjetnika vlasnika tvrtke koja je njemu ostala dužna.
"Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao kada sam pročitao presudu. Kao da se preda mnom otvorio ponor. Doživio sam strašnu nepravdu kada sam mjesecima radio uzalud, kada sam molio i upozoravao da se problem riješi. Trošio sam svoju ušteđevinu. I dugogodišnji sporovi su iscrpljivali, ali imate pred sobom cilj, uvjerenje da će pravda pobijediti – i naravno da je nakon toga presuda Županijskog suda bila udarac od kojeg se teško oporaviti. Kako je moguće da se uz sve dokaze kojima raspolažem tako olako kazni mene? Uništi me se kao čovjeka?", postavlja pitanja Stjepan Matijević, na mahove i drhtavim glasom i na rubu plača.
U tvrtki Apolonia, u vlasništvu poduzetnika Dalibora Turkovića, radio je od 2006. do 2009. godine, a onda je prije desetak godina prešao u drugu tvrtku, Media dental, jer je imao bolju ponudu. No, tada se s vlasnikom Turkovićem razišao u dobrim odnosima, a to je bio i razlog za njihov novi kontakt. Naime, 2013. godine na sajmu medicine u Zagrebu Matijević se na štandu Apolonije obratio direktoru Turkoviću i pitao ga trebaju li predstavnika za Slavoniju i Baranju – jer je tvrtka Media dental u međuvremenu propala. Turković je tada Matijeviću rekao da treba predstavnika za to područje jer se posao širi, a već angažirani djelatnici za to područje ne mogu pokriti cijeli teren. No, direktor i vlasnik Apolonije rekao je da nema slobodno vozilo pa je dogovoreno da će Matijević krenuti u posao svojim vozilom te da će koristiti i vlastiti mobitel – uz odgovarajuću naknadu.
Nikako do ugovora
Od rujna 2013. Matijević je i krenuo raditi, obilazio je ordinacije i laboratorije, on je imao kontakte od prije, a i poznavao je asortiman tvrtke, a Turković mu je rekao da će mu ugovor o radu biti sklopljen s 1. listopada. Bio je i na edukaciji u Labinu jednog vikenda, a vlasnik je rekao da ugovor ne mogu riješiti preko vikenda – da će to učiniti u tjednu. "Obilazio sam teren, slao narudžbe, izvještaje o kretanju i putne naloge redovno slao u tvrtku…", opisuje dane svog uzaludnog rada za tvrtku Apolonia. No, ugovor nije dolazio. Zvao je i Turkovića i drugu odgovornu osobu, Ljubicu Turković, a nakon tri mjeseca dobio je začuđeno pitanje direktora Turkovića: "Zar još nisi dobio ugovor?"
U tom trenutku je Matijević već bio u službenom katalogu tvrtke naveden kao suradnik, a Turković mu je jednom prilikom i rekao: "Stipo, vidiš da sam te stavio u katalog, cirkularno sam sve obavijestio da smo dobili novog kolegu za regiju Istok, Slavonija i Baranja, nemoj se sudarati na terenu s kolegicom iz Zagreba…". Kada je Matijević opet otišao u Labin, ponovno je slušao izmotavanja, ali kao dokaz da će sve biti u redu – Turković mu je i isplatio na ruke 300 eura. Zatim je direktor putovao u Brazil, onda se tvrdilo da tvrtka ima problema s dobavljačima, pa i ostalima nije isplaćena cijela plaća…Onda je već prošlo šest mjeseci, pa stiže još 300 eura na crno…
Zašto nije napustio tvrtku nakon tih šest mjeseci jer je bilo evidentno da ga muljaju? "Tada sam se počeo bojati da ću, ako odem u tom trenutku, ostati bez plaća za tih prošlih šest mjeseci. Da nikada neću dobiti sve što su mi ostali dužni, a onda sam počeo primjećivati da instrumente koje sam ja prodao upisuju na ime druge osobe, koja uopće nije bila u kontaktu s kupcima. Shvatio sam da su počeli brisati moje narudžbe. Ali ja sam vodio dokumentaciju vrlo uredno, imam dokaze za sve poslove koje sam sklopio, unatoč njihovu pokušaju lažiranja i brisanja tragova", objašnjava Stjepan Matijević. Tek 17 mjeseci nakon prvog dogovora prestao je raditi za tvrtku i sve je prijavio Državnom inspektoratu, ali i Državnom odvjetništvu – te je svoje prijave potkrijepio R1 računima, narudžbenicama, e-mail korespondencijom i svim drugim dokazima koje je uspio prikupiti.
Isplate na crno kao standard tvrtke
Matijević objašnjava da je tvrtka Apolonia cijelo vrijeme kršila Zakon o radu i pronalazila načine da radnike ima na raspolaganju, a da ne ispunjava obaveze i prema njima i prema državi, ali da su radnici – kako bi zadržali posao – šutjeli i nastojali se prilagoditi. "Svi radnici, nas oko 35, primali su plaću u dva dijela. Prvi dio, malo veći od minimalca, uplaćivan je na tekući račun, a drugi dio je isplaćivan na ruke. Tako je radnicima umanjena kreditna sposobnost, manje im je uplaćivano za mirovine, ali nisu imali izbora. Razlika koja se isplaćivala na ruke izvlačila se iz tvrtke preko putnih naloga i dnevnica. Zato su putne naloge za sve terence popunjavali djelatnici u firmi. Tako je bilo kada sam prvi put radio u tvrtki, a tako se nastavilo i kada sam drugi put počeo raditi za nju", opisuje model poslovanja Apolonije kojem je svjedočio i koji je prijavio i dokazao i na Prekršajnom sudu.
Državni inspektorat je početkom 2015. pročešljao tvrtku Apolonia i 24. travnja Stjepan Matijević dobiva službeni dopis da je Inspektorat podnio optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Pazinu, te da je obaviještena Porezna uprava. No, Prekršajni sud je mjesecima oklijevao u obradi prijave i tek u srpnju 2017. donose presudu protiv Apolonije i odgovorne osobe, direktora Dalibora Turkovića. No, Turković diže žalbu na presudu, Visoki prekršajni sud je odbija i donosi presudu kojom potvrđuje prvu presudu, odnosno odbija njihovu žalbu. No, sud utvrđuje da je nastupila zastara u ovom prekršajnom progonu jer su od inkriminiranog djela prošle četiri godine. Ukratko, Dalibor Turković i Apolonia su se izvukli, unatoč presudi, obveze da namire dug prema Stjepanu Matijeviću zbog sporosti sudova.
Stjepan Matijević, umirovljenik iz Nove Gradiške, iznimno pedantno je sačuvao cijelu dokumentaciju kojom dokazuje da je radio za tvrtku Apolonia i na temelju te dokumentacije je dobio i presude na Prekršajnom sudu i Općinskom sudu, ali sutkinja sa Županijskog suda kao da je nije niti pogledala
Istovremeno, Turković je prijavio Matijevića DORH-u zbog navodne "neovlaštene uporabe tuđe tvrtke", ali u veljači 2017. Općinsko državno odvjetništvo donosi rješenje da je prijava neosnovana, i to utvrđuje na temelju izvida, obavijesnih razgovora i prikupljanjem podataka. "Iako ugovor o radu nije zaključen u pisanom obliku, evidentno je da je u vremenu od 1. listopada 2013. do 28. veljače 2015. radio za TD Apolonia d.o.o. Labin te da nije neovlašteno uporabio tuđu tvrtku niti je javnost dovodio u zabludu o podrijetlu proizvoda…", stoji u rješenju ODO-a Slavonski Brod.
I u sporu na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pobijedio je – Stjepan Matijević. Tu su dvije presude u korist Matijevića. Tuženiku se nalaže upisati u radnu knjižicu sve mjesece u kojima je radio tužitelj Matijević, navedeno je taksativno, iz mjeseca u mjesec koliko je Apolonia ostala dužna Matijeviću, ukupno više od 66 tisuća kuna bruto za neisplaćene plaće, zatim više od 150 tisuća kuna za troškove vozila i telefona, a još su i parnični troškovi, oko 46 tisuća kuna išli na račun Apolonije. Da je vlasnik Apolonije, Turković, bio uvjeren da će izgubiti spor dokazuje i to da je u toj fazi bio spreman i na nagodbu, ali naravno na mnogo manji iznos.
"No, u jednom trenutku mi je i rekao: prihvati to, jer – izgubit ćeš svaki sud u Zagrebu", prisjeća se sada Matijević svog tadašnjeg razgovora s Turkovićem.
Uzalud svi dokazi i dokumenti
Nakon Turkovićeve žalbe sa Županijskog suda u Zagrebu doista je i stigla presuda, u rujnu 2020. godine. Odbijen je tužbeni zahtjev, a suprotno svim dotadašnjim sudskim instancama, rješenju inspektorata, sutkinja Vlatka Fresl Tomašević – nije vidjela rad na crno, nego je zaključila da tu nije bilo radnog odnosa. Uzalud sve narudžbenice, svi potpisani materijali, svi sastanci i katalog u kojem je Apolonia službeno predstavila svog djelatnika Matijevića. Sutkinja je ustvrdila da "za utuženo razdoblje između stranaka nije postojao ugovorni radni odnos, već da se samo razmatralo o ponovnom zapošljavanju tužitelja", te da "razgovori i pregovori nisu doveli do zasnivanja radnog odnosa". Navodi da nedostaju materijalni dokazi, a svi ti dokazi su u spisu. Hrpe narudžbenica, stotine ovjerenih potvrda stomatologa da su u spornom razdoblju poslovali sa Stjepanom Matijevićem, mailovi koji dokazuju njegov odnos s centralom tvrtke, a tu je i katalog u kojem ga tvrtka predstavlja kao svog čovjeka. No, sutkinja kao da ništa od toga nije ni zapazila.
Na toj je sudskoj instanci presuđeno i da Stjepan Matijević, umjesto da mu se nadoknadi i plati ono što je nekoć zaradio i dokazivao iznimno pedantno skupljenom dokumentacijom, plati troškove parničnog postupka. To je tih ukupno oko 60 tisuća kuna koje su "sjele" na njegov račun do mjere da je spao na rub egzistencije. "Slomljen sam. I psihički i egzistencijalno", priznaje Matijević.
Tvrtka Apolonia u Labinu; vlasnik Dalibor Turković nije bio dostupan za razgovor za Net.hr i komentar spora sa Stjepanom Matijevićem
"Pravdu sam tražio pravnim slijedom koji je utvrđen zakonom, od Državnog inspektorata, Prekršajnog suda, DORH-a, Općinskog suda – i svi su donijeli presude, odnosno, odluke u moju korist. No, sutkinja na Županijskom sudu kao da je pljunula na sve to, zgazila. Njoj je izgleda prihvatljiv i rad na crno i siva ekonomija. Kao da je poručila poslodavcima: Niste dužni prijavljivati radnike, radite s njima što hoćete…! Pa gdje trebamo tražiti pravdu ako je ne možemo dobiti na sudovima?", ogorčen je Stjepan Matijević.
Sada, pod stare dane, primio se i rada u vrtu i ima i nekoliko kokoši, da ne bi ostao gladan. "Javljaju mi se i ljudi s kojima sam surađivao, pitaju trebam li pomoć. Ljudi razumiju da sam doživio neljudsku nepravdu. Osobno smatram da sam žrtva montiranog sudskog procesa", kaže u razgovoru za Net.hr Stjepan Matijević.
No, nije još izgubio vjeru u zadnju pravosudnu instancu. Njegov je slučaj na reviziji na Vrhovnom sudu i nada se da će dugogodišnja muka ipak biti završena tako da će biti uvaženi dokazi koji su već prihvaćeni i na Prekršajnom sudu, i na Općinskom sudu u Slavonskom brodu i u DORH-u, samo su ostali "nevidljivi" za sutkinju Županijskog suda u Zagrebu.
Net.hr je kontaktirao i tvrtku Apoloniju, pokušali smo razgovarati s direktorom Daliborom Turkovićem, no, ostao je nedostupan do zaključenja teksta. Iz javno dostupnog financijskog izvješća vidimo da je Apolonia iz Labina i u kriznoj 2020. vrlo lijepo poslovala: zabilježen je prihod od 43 milijuna kuna te dobit od 161 tisuću kuna.
