Vladi je, očekivano, koalicija izglasala povjerenje, ali nepovjerenje građana u tu istu Vladu sve je veće. Popularnost Vlade srozala se na svega 25 posto. Što ćete sada? Za dobivanje podrške građana najprije treba provesti pravu anketu. Po anketama koje imamo prilike vidjeti, HDZ još nikada nije došao na vlast. Ankete su političko sredstvo borbe. To je izvanredna i jeftina promidžba za onoga koji je ima mogućnost organizirati. Bez obzira na ankete, koalicijska vlada na čelu s HDZ-om na iduće izbore, s velikim izgledom da ih dobije, treba doći s tim da je provela tri velika programa koje je premijerka Jadranka Kosor promovirala – projekt gospodarskog oporavka, ulazak u Europsku uniju i provedena borba protiv korupcije i kriminala. Do iduće godine program gospodarskog oporavka mora Hrvatsku izvući iz krize.
Vjerujete da hoće? Sve se kreće u dobrom smjeru. U ovom kvartalu imamo prvi put rast BDP-a, zaostajemo za Europom, ali smo i kasnije od Europe ušli u krizu. Imamo početak porasta izvoza prema EU i SAD-u i industrijske proizvodnje. Po ukupnom dugu, kada ga se mjeri u odnosu na BDP, ne stojimo tako loše kako se to u crnim našim medijima prikazuje jer je, primjerice, dug Slovenije po glavi stanovnika dvostruko veći nego naš. Nije loša situacija ni u dijelu duga koji ima država. Javni dug po europskim kriterijima ne smije prijeći 60 posto BDP-a, Hrvatska je na 48 posto, a europski prosjek je 80 posto. Za gospodarski oporavak važno je imati stabilan proračun bez velikog deficita, u čemu smo na minus 2,5 posto (europski proračun je minus 6,6 posto), što je važna predispozicija za oporavak. Snimio i montirao: Franjo Tot
No, što ćemo s činjenicom da Hrvatska deficit koristi isključivo za potrošnju, dok ga druge zemlje uglavnom koriste za financiranje razvoja, koji donosi novac i radna mjesta? Sve brojke koje spominjem su s Eurostata. Oni koji žele svakako naći nešto crno kažu upravo to – da nam deficit ide na potrošnju, što nije istina. Prije svega smo se zaduživali za investicije, za najljepše ceste u Europi i šire. Taj ćemo dug još otplaćivati, ali on nam je već donio korist u vidu rekordno dobre turističke sezone. Jesmo po potrošnji u vrhu, ali to je potrošnja za socijalne resore. To moramo riješiti, ali to ne može riješiti jedna Vlada i ne može riješiti u jednom mandatu. Prekomjerna potrošnja znači da mi u mirovinskom sustavu izdvajamo 17 milijardi kuna godišnje iz proračuna, iako bi to trebalo biti plaćeno iz doprinosa jer imamo prevelik broj umirovljenika. No, to se mora rješavati desetljećima, a ne jednom reformom. U zdravstvu također trošimo golem novac jer je 99 posto troškova pokriveno proračunom, što dugoročno nije održivo. To su reforme za koje treba međustranački konsenzus. Zbrinjavanje kroz socijalni sektor također obuhvaća prevelik broj ljudi jer mnogi imaju beneficije koje ne bi trebali imati. Niste spomenuli 22,5 milijardi kuna za državnu administraciju, nije li to ipak previše za državu veličine Hrvatske? Naravno da jest. Tu ima previše zaposlenih i rade ogroman trošak. Nijedna zemlja još nije pronašla način kako to riješiti. Rješenje bi uključivalo slanje dijela ljudi na Zavod za zapošljavanje. Želite li smanjiti administraciju za 10 posto, morate imati 2 milijarde kuna da ih zbrinete kroz otpremninu, nova radna mjesta ili dokup staža. Reforme socijalnog sustava ne rade se u kriznim vremenima. Za svaku socijalnu reformu morate imati rezervu novca za socijalno najugroženije. To će biti moguće kada se izađe iz krize i kada BDP bude rastao za 4 do 5 posto. To znači da nije iskorišteno razdoblje rasta gospodarstva, a također je HDZ bio na vlasti? Velike reforme rade se u prvoj godini mandata, kada se ima najveća podrška. To je pravilo od kojeg nije odstupila nijedna vlada ni u jednoj zemlji. Ne vidim zašto bi to učinila HDZ-ova vladaSlažem se, tada smo se ponašali malo bahato. Imali smo od 2004. zavidan porast BDP-a. Morali smo, po odluci Ustavnog suda, vratiti dug umirovljenicima. To je uzelo više od 6 milijardi kuna i zbog toga nismo mogli ići u veće socijalne reforme. Investirali smo i u gospodarstvo, odnosno sanaciju lošeg poslovanja nekih poduzeća. Računali smo da ćemo kroz nekoliko godina to riješiti i onda krenuti u reformu socijalnog sektora. No, zatekla nas je kriza. Vjerujem da ćemo iduće godine izaći iz krize i to će biti prilika za nastavak reformi. Znači li to da do izbora nitko ne može očekivati veće rezove? Velike reforme rade se u prvoj godini mandata, kada se ima najveća podrška. To je pravilo od kojeg nije odstupila nijedna vlada ni u jednoj zemlji. Ne vidim zašto bi to učinila HDZ-ova vlada. Vidjeli ste kako je prošla najava velike reforme na tržištu rada – odazivom od 700 tisuća ljudi na potpisivanje peticije za referendum. Ideja te reforme srušena je u prvom koraku. Najavili smo smanjenja plaća u javnom sektoru, a Milanović je odmah poručio da će vratiti sve što HDZ uzme, čime je srušio tu reformu. Za velike reforme morate imati konsenzus s oporbom ili biti u prvoj godini mandata.
Je li Vam neugodno zbog tona i tijeka saborske rasprave o nepovjerenju Vladi? Rasprava je trajala 15 sati. Da nisam sudjelovao u sličnim raspravama u drugim parlamentima, bilo bi mi neugodno. Takva rasprava u drugim parlamentima nerijetko završava i tučnjavama. Mi nismo došli do razine tučnjave i na to sam ponosan. Na raspravu nisam ponosan, ali kad 15 sati sudjelujete u tome, sažetak bi bio da je deset sati bila kvalitetna rasprava, u kojoj su se mogli čuti dobri prijedlozi i argumenti, pa čak i iz redova oporbe. Pet sati rasprave, dakle trećina, bilo je ispod razine dostojanstva koju bi hrvatska politika trebala imati. To se dogodilo jer je oporba bila nervozna zbog unaprijed izgubljene bitke i krenula je agresivno vrijeđati, klevetati, lagati i insinuirati. Međutim, vladajući ne smiju prihvatiti takvu razinu rasprave. Dan prije, kao predsjednik kluba HDZ-a, upozorio sam zastupnike da će se oporba tako ponašati i da se ne daju isprovocirati. Izdržali su deset sati, a onda su se dali isprovocirati. Kao kulminacija toga spominje se prijedlog Vladimira Šeksa da se ukine SDP. Slažete li se s tim prijedlogom? Takva rasprava u drugim parlamentima nerijetko završava i tučnjavama. Mi nismo došli do razine tučnjave i na to sam ponosan.Pa, naravno da se ne slažem. Tko bi pametan u demokraciji ukidao stranke. Šeks je govorio figurativno, govorio je u 15. satu rasprave, pa se onda dogode i takve figure koje naiđu na opće zgražanje. No, nitko se tom prilikom nije sjetio reći koliko je puta SDP proglasio HDZ zločinačkom organizacijom koju treba procesuirati. Nitko se nije zgražao. Mediji su nam 99 posto lijevo politički orijentirani pa nemaju jednaka mjerila za ispade ljevice i desnice. Je li isto kada oporba, bez stvarne moći, govori o tome kako HDZ treba procesuirati, ili kada to čini moćni Vladimir Šeks, čiji je utjecaj u pravosuđu golem? Opozicija može doći jednom doći na vlast. SDP nije doživio niti jedan posto napada koje sada doživljava Šeks. Mjerila i kriteriji nisu jednaki. Zato moramo u istupima biti oprezniji, ne zato jer vladamo, nego zato što a priori protiv sebe imamo veliki dio lijevih medija. Je li HDZ uopće raspravljao o tom Šeksovom ispadu? Ne. Šeks je samo odgovorio na desetak napada SDP-a. Nije ni SDP raspravljao o njihovim napadima. Neka to ostane na razini političke borbe. I sami ste 'briljirali' verbalnom vratolomijom o tome tko je kada lagao, da ste Vi lagali o lažnom izgovoru za Sanaderov bijeg. Sami ste se pohvalili kako ste na brzinu izmislili razlog Sanaderova odlaska. Jeste li lagali tada ili poslije? Ponavljam, Stazić laže da sam ja lagao da je Sanader lagao. Sanader je odlazio bez objašnjenja, za to sam saznao pola sata prije. Zastupnici HDZ-a tražili su od mene da govorim i kažem što mislim zašto odlazi. Zato sam i govor počeo rečenicom: Ne znam zašto Sanader odlazi, pitao sam ga, nije mi htio reći. Tri puta sam ponovio kako iznosim svoje mišljenje o razlozima njegova odlaska. Nakon tog me nazvao, smijući se kazao: 'Bravo, ono s EU-om ti je dobro, to ću i ja sad govoriti.' I gdje sam ja tu onda lagao?
Vlada li inflacija laganja u hrvatskoj politici? Ja u životu nikada nisam lagao.
Kako to mislite? Pa legendarna je Vaša izjava kako ne lažete, nego samo ponekad ne govorite istinu? To i dalje stoji. Laganje je, naime, svjesno i namjerno iznošenje netočnosti. Nikad ne lažem u životu. Govoriti neistinu, međutim, znači ne raspolagati točnom informacijom, pri čemu ne znate da govorite krivu informaciju. Možda sam i u ovom razgovoru izrekao nekoliko neistina, možda me Eurostat krivo informirao. Za to nisam kriv, ne mogu provjeriti sve podatke koje dobijem. Može li neznanje biti izgovor? Jeste li nekad potpisali ugovor čiji sadržaj niste znali? Tu se možda razlikujem od nekih o kojima sada čitate u novinama. Ne samo da sam sve ugovore čitao, nego sam ih proučavao. Prije Polančeca bio sam godinu i pol predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju. Nema nijedne afere iz tog razdoblja jer sam svaki ugovor proučio prije potpisivanja i, ako je bilo potrebno, dao na doradu. Nezamislivo mi je potpisati ugovor koji ne poznajem.
Međutim, postoje dvije vrste potpisa. Postoji potpis koji stavljate po dužnosti, a drugi onaj koji dajete po hijerarhijskoj strukturi. Hijerarhijska struktura vam koji put određuje da potpišete u ime nekog drugog. Potpredsjednik Vlade tako potpisuje u ime premijera.
Mislite li tu na potpise premijerke Kosor? Dakle, može se prenijeti pravo potpisa na nekoga, ali to se odnosi samo na kolektivne, ne i na pojedinačne odluke. Odluku Vlade može potpisati premijer ili potpredsjednik kojeg on ovlasti, ili čak ministar.
Amnestirate današnju premijerku od odgovornosti za tako potpisane ugovore? Ne samo da je amnestiram, nego nema niti trunka sumnje u to. Ona je u tom trenutku bila ovlaštena za potpis kolektivne odgovornosti. To je bila kolektivna odluka Vlade.
A što je onda sa Šukerom i njegovim potpisom na ugovor s MOL-om? To je drugi način kako možete dignuti ruku za nešto za što niste dobili sve informacije. Taj ugovor je bio i na Predsjedništvu HDZ-a, dva sata smo razgovarali, ali nismo imali tekst ugovora. Raspravljali smo o informacijama koje su nam dane. Ako sam o tome nešto govorio, ja nisam lagao, ja sam samo govorio neistinu jer sam bio uvjeren da je ono što mi govore činjenica. I na Vladi je bilo slično. Aneksi ugovora koji određuju bitne stvari došli su u Vladu na sam dan sjednice i, doista, ne vidim načina da ministar koji za tu sjednicu ima 500 ili 600 stranica teksta prouči još i ono što je dobio taj dan.
Je li bilo neodgovorno onda taj dan odlučiti o aneksu? Ne mora biti neodgovorno. Odlučivanje Vlade je kolektivno i odgovara resorni ministar. Kad bi svaki ministar proučio svih 600 ili 700 stranica za svaku sjednicu Vlade, onda bi Hrvatska išla puževim korakom naprijed, a mi trčimo, i to smo dokazali. S odlukom o aneksima nije se moglo čekati i odluka je donesena. U svim državama, pa tako i u našoj, postoji pravilo kolektivne odgovornosti i povjerenja u resornog ministra.
Nekoliko USKOK-ovih istraga govori da je bila greška vjerovati svemu što, primjerice, ministar Polančec prezentira. Sve što radi USKOK, radi uz potporu Vlade. Premijerka je otvorila politički okvir za sve istrage kazavši da nema nedodirljivih. To što oni rade je liječenje Hrvatske od korupcije. HDZ, za razliku od SDP-a, svoje bolesnike ne štedi. Tek će se pokazati je li Polančec kriv ili nije.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Hoće li HDZ skupo platiti sve te istrage protiv nekad uglednih članova stranke? Donijet će nam puno toga pozitivnog. Mi smo otvorili vrata istragama.
Tko ih je do tada zatvarao? Onaj koji nije otvoreno rekao da nema nedodirljivih. To je učinila tek premijerka Kosor. Problem je zašto SDP štiti svoje osumnjičenike.
Kako to mislite? Pa, tvrdite da je Bajić neovisan? Ne može ga valjda SDP osujetiti u istrazi i procesuiranju? Bajić ne bi radio taj posao da nije neovisan. Ali, SDP nastupima u javnosti nikad nije rekao da hoće vidjeti što je s provizijama za Daimler, ili da želi znati kako je došlo do zastare u kriminalu s riječkim tržnicama.
Nisu li to pitanja za Bajića? A zašto SDP to ne kaže?
Koji su to mehanizmi kojima bi SDP mogao zaustaviti Bajića u bilo čemu? Ne znam, ni ja ih ne vidim. Vidim da neke stvari stoje, neke idu naprijed. Ne znam mehanizme. To nije moje područje. Guverner Rohatinski priznao je grešku i izjavio da je Hrvatska trebala pozvati MMF. Hoće li i HDZ jednom priznati tu grešku? Dobro je da Hrvatsku ne vode financijaši, bankari i poslodavci. Dobro je da državu vode političari jer se to pokazalo najuspješnijim modelom. Kad guverner Rohatinski kaže da je trebalo zvati MMF. Zašto nam to nije rekao onda? Interes Rohatinskog je stabilan financijski i bankarski sustav, a to je samo jedan segment vrlo složenog društvenog sustava. Poslodavci, pak, gledaju svoj interes i dobit. Ni kroz to se isključivo ne smije gledati jer se mora voditi računa o socijalnoj sigurnosti. Možemo provesti sve reforme kao i MMF. MMF kada dođe prvo reže plaće javnim službenicima za 20 do 30 posto, isto toliko smanjuje i mirovine, smanjuje prava iz zdravstvene skrbi, ukida još brojne stvari. Je li Hrvatska za to spremna? Zaslužuju li to građani? Mislim da ne.
Jeste li svjesni da su u privatnom sektoru plaće već rezane 30 posto, i to uz tisuće otkaza? Prosječna plaća je ipak nešto malo porasla u privatnom sektoru. Naravno, neko ima bolje, neko lošije plaće kod privatnika.
Niste mi odgovorili. Biste li bili protiv sklapanja aranžmana s MMF-om? Sada za to nema potrebe i ne mislim da bi MMF prihvatio doći. Kad bi deficit proračuna bio iznad 6 posto i javni dug veći od 80 posto BDP-a, možda bi to bilo potrebno. Po profesiji ste liječnik. Vjerujete li da su žene koje naporno fizički rade, poput frizerki, radnica u tvorničkim pogonima ili spremačica, doista u stanju raditi do 65 godine, nove starosne granice za umirovljenje koju je propisala Vlada? Vi obezvređujete intelektualni rad. Ako je zdravstveno stanje takvo da doista netko sa 65 godina ne može raditi, onda ga se treba umiroviti po toj osnovi. Svaki čovjek treba raditi do granice koju izdržava njegov mirovinski sustav. To je sada 67 godina u Europi, za par godina to će biti 70 godina. No, trebaju postojati strogi zdravstveni kriteriji, onaj koji nije u stanju mora moći otići u mirovinu. To treba biti kriterij, a ne vrsta posla.
2,8 milijardi kuna prihod je kriznog poreza, a 2 milijarde kuna iz proračuna otišlo je za ugovore o djelu, odnosno za poslove koje je morala moći obaviti državna administracija. Sad kad smo upokojili omraženi harač, mislite li da je on donio više štete nego koristi? Bio sam ministar godinama, nikad ništa nisam otvarao jer nisam imao vremena za to. Otvaranja ne volim, kao ni škarice i vrpce. Lako je biti general nakon bitke. Bila je to jako teška odluka. Bio je početak krize. Odlučili smo se za ovo jer smo htjeli smanjiti potrošnju, osigurati stabilnost proračuna i omogućiti preživljavanje socijalno ugroženih. Jesmo li bili u pravu znat će se za kojih desetak godina kad se sve sagleda s odmakom. Izbjegli smo situaciju do koje je moglo doći da nema novca za isplatu mirovina i plaća. Bilo je nekorektno takvu socijalnu mjeru zvati pogrdnim imenom – haračem.
Ključeve pet stanova u Vukovaru uručivala su dvojica potpredsjednika Vlade i jedan ministar, par kilometara (3,9) obilaznice kod Velike Gorice otvarala je trećina Vlade na čelu s Jadrankom Kosor. Je li to strategija za vraćanje popularnosti Vladi i je li počela kampanja? Bio sam ministar godinama, nikad ništa nisam otvarao jer nisam imao vremena za to. Otvaranja ne volim, kao ni škarice i vrpce. Otvarao sam jedino ratom porušene zdravstvene objekte jer su to bili simboli obnove. Nisam takav političar, ne podilazim medijima, mene to ne zanima. Međutim, dobro je da politika podilazi malo javnosti i medijima, pa kad je Račanova ministrica pravosuđa rezala vrpcu na otvaranju lifta u jednom sudu, onda zašto ne bi i ministri HDZ-a predavali ključeve stanova, koji sigurno vrijede više od jednog lifta.
Kako ste doživjeli otkriće da premijerka Jadranka Kosor nosi skupocjenu torbu i naknadno objašnjenje da je riječ o zakonom kažnjivoj imitaciji? Ne razumijem se u ženske torbice. Za to imam nadležnu šeficu kod kuće. To je moja supruga. No, koliko ja znam ta torbica niti je originalna po 15 tisuća kuna niti je fake. To je jedan model koji ima razumnu i pristojnu cijenu i sliči na neki skuplji model. Ne vidim razloga da se o tome otvara ovakva rasprava, ako smo dobronamjerni.
Jeste se raspitali i za cijenu? Ne razumijem se u to, imam svog ministra doma za ta pitanja. Moja supruga je komentirala to ovako: "Ako si premijerka ne može u godinu dana zašparati za jednu takvu finu torbicu, onda bih se ja zabrinula." Dakle, ako torba košta 15.000 kuna i ako se svaki mjesec stavi tisuću kuna na stranu – eto torbice. To je jedan ženski način razmišljanja koji ja podržavam. O paralelnom vođenju karijere u medicini i u politici To je nužno za preživjeti u politici. Medicina mi je prva ljubav i nisam mislio da ću ikada ući u politiku. Pozvao me Tuđman i odazvao sam se. Otišao sam iz Vlade, da bi se vratio nakon 6 mjeseci zbog Oluje. Još jednom sam izašao, da bi se vratio na Sanaderov poziv. Krenuo sam s njim, kako sada izgleda, bio sam nasjeo, ali ne odustajem. Bavit ću se politikom dok ne uvedemo slobodnu Hrvatsku u EU. Tog dana cilj mog političkog angažmana bit će ostvaren i politika me više neće zanimati. U medicini sam karijeru ostvario puno prije ulaska u politiku, tako da mi politika nije trebala radi probitka. Sve frustracije koje doživljavam u politici nestanu kada se bavim medicinom. Zato mogu raditi 15 sati bez odmora.
O ponovnoj utrci za Pantovčak Nisam zainteresiran. Izbori mi nisu bili frustracija. Unaprijed se znao rezultat. Desnica nije smjela doći na Pantovčak, pa se uredilo da bude nekoliko kandidata iz redova bivših HDZ-ovaca. Kad bi se u prvom krugu zbrojili svi glasovi desnice, to bi bila pobjeda u prvom krugu.
O strasti prema rock'n'roll plesu Kako znate za to?! To mi je doista ples svih plesova. U mladosti sam osvajao i neke nagrade. Iako smo već u godinama, sa suprugom uvijek volim zaplesati rock. To me opušta.
O zaljubljenosti u more i plovidbu Ne znam odakle mi to. Mama i tata su mi iz Slavonije. Morao je neki Dalmatinac ostaviti neki gen negdje, ali bez imena i prezimena, jer imam takvu ljubav prema moru i otocima da ne znam kako to objasniti. More se mora poštivati i imati strah od njega. Zato uvijek podrobno proučavam prognoze prije odlaska na brod.
