Ima Dinamo sjajnih pobjeda, čak i veličanstvenih, to su trenuci zadovoljstva koji se evociraju godinama, desetljećima. Zato nam se zgodno i u ovome trenutku podsjetiti na 1980. godinu i Dinamovo osvajanje Kupa, kad je slovio kao posvemašnji autsajder u finalnom dvoboju protiv tada jake Crvene zvezde.
Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Redom, za Dinamo je Kup te godine izgledao ovako, najprije se zagrebački klub obračunao s Galenikom (2:1), pa onda u gostima protiv Rada (4:1), u četvrtfinalu je u Beogradu nakon 1:1 Dinamo pobijedio na jedanaesterce, a u polufinalu je pobijeđena drugoligaš Kikinda u Zagrebu s 3:1. U finalu je čekala Zvezda, igralo se na dvije utakmice, u prvoj je u Zagrebu Dinamo pobijedio s 1:0, zgoditkom Kranjčara iz jedanaesterca i svi su tada pretpostavljali da takva minimalna prednost Dinamu neće biti dovoljna u uzvratnom dvoboju u Beogradu.
I doista, Crvena zvezda je krenula svim snagama, opsjedala vrata Dinama koje je suvereno čuvao Tomislav Ivković, isti vratar koji je dvije godine kasnije prešao u – Crvenu zvezdu. Znalo se, ako Dinamo prvi primi pogodak, neće biti šanse da se izvuče, no po kišovitom vremenu i terenu natopljenom vodom do koljena Dinamo je igrao hrabro. Tražio je pogodak, unatoč riziku da ga primi, bila je to sjajna utakmica u kojem su Modri svako malo pripravili protunapad, otupljujući oštricu domaćih napada.
No, domaći su ipak prvi poveli, strijelac je bio Filipović u 65. minuti. Što se kraj utakmice više bližio, teren je sve više nalikovao na jezero, a jedan napad Dinama sjajno pripravljen i Dumbović se bio našao sam pred vratarom Stojanovićem te u 70. minuti postigao pogodak.
Sve je bilo gotovo, televizijske snimke danima su na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb vrtjele scenu kad se mladi Dumbović zatrčao prema južnom stajanju Marakane, u vrtlogu sreće slaveći s navijačima, njih tristotinjak od kojih su mnogi kasnije u borbama za živu glavu morali tražiti put do beogradskog Glavnog kolodvora, da bi se vratili u Zagreb.
Dinamo je te 1980. godine pod ugovorom imao ove igrače: Željko Stinčić, Marijan Vlak, Tomislav Ivković, Z.Marić, Josip Kuže, Branko Tucak, Ismet Hadžić, Čedo Jovičević, Zvezdan Cvetković, Bobinac, Vicković, Mustafa Arslanović, Velimir Zajec, Marin Kurtela,Srećko Bogdan, Drago Bošnjak, Petar Bručić, Mladen Munjaković, Džemal Mustedanagić, Krišto, Bonić, Zlatko Kranjčar, Snješko Cerin, Rajko Janjanin, Drago Dumbović, Milan Ćalasan, S.Marić, Ivica Poljak, Stjepan Deverić, Marko Mlinarić, Boro Cvetković, Abid Kovačević.Zvezda je uspjela tek pred kraj utakmice izjednačiti (Filipović), Kup je otišao u Zagreb, osvojio ga je trener Ivan Đalma Marković, koji, pak, nije imao sreće u prvenstvu i te iste godine zamijenio ga je – Ćiro Blažević. Koji će dvije godine kasnije osvojiti prvenstvo nakon 24 godine posta.
Inače, te 1980. godine Dinamo je doživio silno neugodan poraz u pripremnoj utakmici na turniru u Mostaru. Točno 9. 2. izgubio je protiv Veleža – zamislite s 9:2. Cijeli stadion u Mostaru je pri tome rezultatu skandirao – "Ne kvarite datum, ne kvarite datum."
Drago Dumbović nije bio zadovoljan kako ga je tretirao Ćiro Blažević, brzo je otišao iz Dinama, skrasio se u SAD-u, gdje je sjajno igrao mali nogomet, a navodno danas tamo ima i malonogometnu školu. Tko zna sjeti li se pogotka koji je donio toliko sreće Dinamovim navijačima, ili je jača gorčina što u Dinamu nikad nije dobio pravu priliku.
