Teško je dolaziti na Goli otok bez predrasuda. Na svakom koraku podsjetnik: ovdje je 40 godina bio zatvor.
"Ovdje je bilo jako teško, jer je bilo puno nevinih ljudi. Vlast je radila što je htjela. Ovo je dobar primjer koji pokazuje kako se vlast ne bi trebala ponašati", kazao je Krištof iz Poljske.
Sve je u znaku neslavne prošlosti koja otvara oči novim naraštajima. Turisti misle da tako treba i ostati - kao podsjetnik i opomena.
"Ovo je bio zatvor i mislim da to ne bi trebalo mijenjati, neka ljudi dolaze i vide što se to ovdje događalo kako bi iz svega nešto naučili", rekao je Florian iz Švicarske.
Među kamenjem rastu kaktusi i trnje. Ovce slobodno traže svoje mjesto pod suncem. I to ima svoje draži.
"Po nekim našim statistikama Goli otok godišnje posjeti oko 50 000 ljudi što organiziranim izletima iz Lopara, Raba, okolnih otoka što vlastitim plovilima", kazao je Marin Mušćo, direktor TZ Lopar.
Da bi tako stigli do hodnika zlogasne samice ili pak gledali zatvorske zidine skrivene u zaljevskom dragulju.
Betonski zidovi i čelični okovi svjedoče o mračnom dijelu Hrvatske povijesti. Teško je zamisliti da bi pečat koji je ovaj otok imao mogao ući u neki drugačiji kontekst.
Ipak, država je upravo za budućnost Golog otoka dobila raznolike prijedloge. Maštu javnosti najviše je zavrtila ona o gay oazi.
To još nitko ne zna jer državu tuži 56 obitelji koje su posjede izgubile 1948, te grad Rab koji je te iste posjede izgubio 1988. Općina Lopar koja upravlja otokom također ima svoje planove.
"Sigurno da jedan dio treba staviti u turističku funkciju, izletnički turizam, kraći boravišni, a drugi dio staviti u funkciju pašarenja, proizvodnje kvalitetne autohtone janjetine, proizvodnje mesa, sireva", kazao je Alen Andreškić, načelnik Općine Lopar.
Do toga je dug put pravnih peripetija, povijesnih prepucavanja i svjetonazorskih debata.
