Prošećite Zagrebom i sve će vam biti jasno!

Velika sportska natjecanja za ovu su zemlju posebna stvar. Uvijek su bila i uvijek će biti. Pokazalo se to u bezbroj situacija do sada kada je cijela nacija zgrčenih šaka u zubima pratila finala hrvatskih rukometaša i vaterpolista, utrke Janice i Ivice, Blankine skokove, Goranove mečeve...

Pripadnice ljepšeg spola koje najčešće glavom bez obzira bježe od glasa Bože Sušeca, spremne su se odreći vlastite plaće samo da Vatreni na EURU ostvare veliki uspjeh. Sirotinja koja jedva spaja kraj s krajem zaboravit će na svoju surovu situaciju sljedećih mjesec dana jer sve o čemu će razmišljati nije propuh u vlastitom hladnjaku, već hrvatska reprezentacija.

http://www.youtube-nocookie.com/v/weOHf-N6mD8?version=3&hl=en_US

Mnogi će pomisliti kako je ovo samo puka patetika. I mi bismo bili takvog mišljenja da se nismo prošetali po centru Zagreba i ispitali nekoliko nasumično izabranih građana. Riječi poput odricanje, sreća, oduševljenje, napetost, nada..., izlazile su iz usta naših sugovornika koji su Bilićeve nogometaše obasipali komplimentima i dizali ih u nebesa kao najveće narodne heroje. Posebno je emotivan bio jedan postariji gospodin kojem su na spomen Vatrenih zasuzile oči. Samo je ispalio:

"Uf, ja bih rado volio da budemo prvaci. Da mi je to doživjeti dao bih sve što imam. Da se to ostvari odmah bi se odrekao svoga stana", rekao je pomalo jecajućim glasom.

A i sam je Slaven Bilić nakon Estonije istaknuo kako smo 'mi jako emotivna nacija', osvrćući se tako na važnost susreta s Irskom. Da, u pravu je, zna Nane koliko nam znači ta utakmica na otvaranju prvenstva. No, njegove se riječi ne odnose samo na igrače koji će eventualnim porazom potpuno potonuti duhom, ili pobjedom dobiti krila koje će teško srezati i velesile poput Italije i Španjolske. Njegove se riječi mogu primijeniti na cijelu ovu naciju, sve vjerne navijače, pa čak i one koji na sam spomen nogometa obično dobivaju mučninu u želucu.

Navijačka groznica je počela, emocije su proradile, nacija je opet postala kao jedno. Ne vjerujete? Prošećite gradom, no imajte na umu, uvijek ćete naletjeti na nekog tko će biti spreman reći:

"Ja bih volio da se EURO uopće ne održi jer me to sve skupa strašno živcira."