Beogradski odvjetnik Dušan Bratić prijavio je Damira Krstičevića i navodne suučesnike za ratni zločin ubojstva 81 srpskog civila 1995. godine. I tako je, barem ako pitate hrvatske medije, propali posao s izraelskim avionima vrijedan pola milijarde dolara pao u drugi plan.
Sam Krstičević će kazati kako je "mnogima trn u oku", a novinari bliski dvoru reći će i kome - "četnicima i SDP-ovim kompleksašima" te pojasniti kako je na snazi "hrvatsko-srpska histerija izluđenih lobista."
Kad zagusti, nazovi Beograd
Kao i uvijek u izbornoj godini, HDZ je okrenuo broj Beograda, odnosno bratskog SNS-a Aleksandra Vučića iz zajedničke obitelji Europskih pučana. Našli su nekog tipa koji će Krstičevića prijaviti baš koji dan nakon propalog posla vrijednog, ponavljamo, pola milijarde dolara, a Vučić će onda pitijski zabrinuto komentirati situaciju:
"Plašim se da je bolje da ne kažem što mislim, jer se nadam da će pravda biti zadovoljena, ali ne mogu reći čemu se nadam. Preskočit ću što mislim o tome".
Prozirno i učinkovito
Cijela ova stvar djeluje sasvim prozirno, a opravdano je vjerovati i učinkovito - uskoro ćemo u nekom od istraživanja vjerojatno čitati kako je HDZ učvrstio svoju prednost.
Premijer Plenković i ministar Krstičević uporno ponavljaju kako nema troška za proračun nakon propalog posla te kako je cijela situacija zaključena. No, je li to baš tako?
Koliko je koštao rad povjerenstva za odlučivanje o avionima? Koliko su koštali vrijeme i resursi potrošeni na brojne sastanke s Izraelcima za koje javnost zna, ali i one manje službene za koje još nismo saznali? Postoji li naknada za hrvatsku stranu s obzirom na to da je posao propao? Od kada su Krstičević i Vlada znali da posao zbog Amerikanaca ne može proći i zašto tada nisu reagirali?
Crvena haringa
Na sva ova i brojna druga pitanja odgovora nema, a javnost se ipak zabavlja prijavom protiv Krstičevića i, eventualno, remontom MiG-ova iz 2015., što podjednako forsiraju politički i medijski djelatnici.
Hrvatska će se javnost tako sada fokusirati na prijavu protiv Krstičevića, ne na debakl u poslu s avionima za koji ministar ne želi preuzeti odgovornost, a premijer ga ne može i ne želi smijeniti kao što je to učinio s Martinom Dalić.
Radi se o klasičnoj logičkoj pogrešci crvene haringe. Psima koji love lisice, za vrijeme treninga bacaju crvene haringe, snažnog i oštrog mirisa, kako bi ih zavarali s pravog traga. Ako pas krene na haringu i zaboravi lisicu, on je zalutao.
U kojem će smjeru krenuti hrvatska javnost?
Urednički komentar redakcije Net.hr-a
