Predsjednik Matice hrvatskih sindikata VilimRibić uputio je danas otvoreno pismo predsjedniku Republike IviJosipoviću u kojem ga poziva da za nacrt prijedloga zakona o uskrati pojedinih materijalnih prava zaposlenima u javnim službama, kojim se poništavaju odredbe kolektivnih ugovora, zatraži ocjenu ustavnosti.
Ribić upozorava da se radi o suspenziji demokracije u dijelu socijalnog života zemlje budući da se tim zakonom dovode u pitanje ustavne odredbe o pravu na kolektivno pregovaranje i pravu na sindikalno organiziranje. Očekujemo da ćete prepoznati esencijalnu važnost ovoga problema i iskoristiti svoju ustavnu mogućnost da prilikom potpisivanja zakona, odmah ga pošaljete Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, sukladno vašim ustavnim ovlastima, stoji u Ribićevom pismu.
Smatramo to i vašom dužnošću spram svih građana ove zemlje, neovisno o političkom opredjeljenju, članstvu u sindikatu i svjetonazoru, jer se radi o ljudskom pravu građana na sindikalno organiziranje koje svaki građanin može i ne mora konzumirati, ali čije se djelovanje odnosi izravno ili neizravno na sve građane, što predviđa i Ustav, navodi Ribić. Također poziva Predsjednika da zbog krucijalne važnosti tog pitanja hitno sazove sjednicu Vijeća za socijalnu pravdu.
"Skrećemo vam pozornost da temeljne vrijednosti društva nikada i nigdje ne smiju biti podložne trivijalnosti trenutnih i privremenih financijskih okolnosti. Društva koja ne čuvaju svoja načela pretvaraju se u kaotična društva bez identiteta i perspektive", ističe Ribić.
Upozorava da se predloženim zakonom ruši jedno od najvažnijih načela civiliziranih društava da se ugovori moraju poštovati. Tim se zakonom ruši sustav, i ovako slabašnih, kolektivnih radnih odnosa u zemlji, jer se kolektivno pregovaranje pretvara u besmisleni napor sindikata i poslodavaca, smatra Ribić i pita tko će uopće pregovarati, ako vlast može poništiti odredbe sklopljenog ugovora.
Kolektivni ugovor tako gubi sadržaj pravne obaveznosti ugovorenih prava, time ga vlast pretvara u dogovor, a ne ugovor. To stvara ozbiljnu pravnu nesigurnost čime se potkopava društvena stabilnost zemlje. Takvim postupcima vlasti onemogućuje se i pravo na štrajk za prava koja zakon poništava, jer štrajk protiv zakona nije zakonit. Radi se o pravima koja su uvijek i svagdje materija kolektivnih ugovora, time pravo na štrajk postaje formalno pravo s kojim radnici ne mogu postići ništa, jer ono što postignu već se sutra može derogirati zakonom, navodi Ribić.
Tim se zakonom oduzima i smisao pravu i slobodi građana na sindikalno organiziranje, jer rezultat napora sindikata da legalnim sredstvima pritiska utječe na uvjete rada i života radnika vlast može poništiti. Čemu onda sindikati ako im se oduzima bitni pravno-ekonomski sadržaj djelovanja - mogućnost pritiska na cijenu rada?, pita Ribić.
Zakon je donesen kao supstitut neodržanih pregovora sa sindikatima, jer je vlast propustila u datom roku pregovarati sa sindikatima na čije se ugovore odredbe zakona odnose. Zbog propusta izvršne vlasti olako i krajnje neodgovorno zadire se u temeljna načela demokratskog poretka, ističe Ribić.
Po njegovom sudu radi se o nasilju države nad svojim građanima, jer se na silu otimaju ugovorena i dogovorena prava, a slabija strana nakon takve mjere nema mogućnost zaštite svojih prava na sudu niti u štrajku. Također, tim zakonom izrijekom se poništava temeljno načelo radnog prava o primjeni povoljnijeg prava.
Po Ribićevom mišljenju na djelu je pokušaj da se korektivna uloga sindikata poništi i pretvori ih se u prirepak vlasti te da se radi o agresiji na samu srž socijalne demokracije i narav demokratske vladavine.