Ciklus radova organske apstrakcije slikara Igora Rončevića, nadahnuta je farmakološkim crtežima bakerija te biološkim organizmima. Polazeći od tehnike projekcija episkopom na svoje platno umjetnik flomasterom iscrtava projiciran crtež. Rezultat svega toga su slojeviti lazurni radovi koji asociraju na kretanje, prozračnost te organičko raspadanje.

Iako polazi od gotovog fizičkog predloška Rončević se udaljava od njene datosti, ispitujući sam proces nastajanja radova, kretanje ruke, njeno kolebanje te strukturalne zakonitosti.

U najnovijem ciklusu Igor Rončević je još jednom dokazao da razlika između figurativnog i apstraktnog nije presudna.

Bitan je sam proces njenog nastajanja, samokontrola i autokorekcija ili kako je u katalogu izložbe istaknula Evelina Turković: "Ponavljanje obrasca po količini uložena umjetničkog napora isto je što i slučajno nastala šara."