Brojni građani nisu zadovoljni nakon vijesti o zabrani uvoza klasičnih kombi bojlera i obavezi kupnje isključivo kondenzacijskih bojlera. Takvi su skuplji, a uz njih je potreban i novi dimnjak i projektna dokumentacija.
Nije točno da postoji obveza kupnje kondenzacijskog bojlera
Ipak, ugradnja takvih bojlera nije obavezna, tvrde u jednoj stambenoj zgradi u Osijeku, piše Glas Slavonije. Ta zgrada ima dimnjak na suho gorivo, na koji je priključeno plinsko trošilo, što se već desetljećima tolerira.
'U proljeće 2017. susjedu se kombi bojler počeo čudno ponašati. Čovjek je htio novi bojler, našao ga u trgovini, kupio i angažirao tvrtku koja će ga ugraditi. No, plinoinstalater mu je rekao da prethodno ugradnji mora dobiti suglasnost tvrtke Dimnjak. Ali kada je njihov djelatnik izišao na teren rečeno je da se novi kombi bojler ne može ugraditi, jer je susjed obvezan kupiti kondenzacijski te da cijela zgrada još mora za kondenzacijski napraviti i dimnjak! On se prepao, brže-bolje vratio bojler i potaknuo među stanarima novonastalu problematiku u vezi s bojlerom', ispričao je za Glas Slavonije jedan od suvlasnika zgrade. Nakon svega se upustio u istragu takve situacije i utvrdio da zapravo nije točno da postoji obaveza kupnje kondenzacijskog bojlera.
Velika razlika u trošku
Kaže da u EU Direktivi na koju se pozivaju zagovornici kondenzacijskih bojlera uopće ne stoji da su takvi jedino i obavezno plinsko trošilo koje građani mogu kupovati i ugrađivati.
'Kombi bojleri najnormalnije se mogu kupiti, a za njihovu ugradnju jedino treba prilagoditi stare dimnjake na kruto gorivo. Kondenzacijski su kao zamjena samo opcija koja ide u prilog energetske učinkovitosti', kaže suvlasnik zgrade iz Osijeka. Mnogi zbog većih troškova ne žele mijenjati kombi bojlere koje imaju. Naime, novi kombi bojler stoji manje od pet tisuća kuna, dok prilagodba dimnjaka na kruta goriva i projektna dokumentacija za zgradu stoji čak do 30 tisuća kuna. To znači da bi svaki stanar trebao platiti oko 2000 kuna.
'Ova priča s bojlerima neodoljivo podsjeća na priču o toplinskim razdjelnicima. I tu se spominjala “obveza” da se ugrade, ljude je tjeralo u trošak, netko je zaradio na svemu tome, a na kraju je ispalo da su oni samo bili jedna od tri opcije i preporuka', kaže suvlasnik zgrade iz Osijeka.
