Vlada Republike Hrvatske za nekoliko će dana donijeti privatizacijsku odluku koja će odrediti sudbinu hrvatske brodogradnje. O koncu praktički vise svi osim pulskog Uljanika, a izbor rješenja svodi se na diskutabilne ponude dvojice kupaca ili stečaj.
Zagovornici bezrezervnog spašavanja brodogradilišne djelatnosti, prvenstveno predbacuju državi maćehinski odnos prema toj industriji koja je dospjela u loše stanje.
Čačić se nije pojavio na sastanku
"Nije teško dokazati da još uvijek nije prekasno, ako nadležni žele čuti", kaže Roko Markovina sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za gradnju brodova. On i nekolicina njegovih kolega javno su, na Sajmu nautike u Zagrebu prošlog tjedna, primijetili da nikoga od političara najodgovornijih za njihovu branšu, nije zanimalo izlaganje o stanju i perspektivi hrvatske brodogradnje.
"Oni su saznali za to, i zamoljeni smo da što prije opet dođemo u Zagreb, u Ministarstvo gospodarstva. Odmah smo došli, zainteresirani da pomognemo, čak smo put sami platili. Ali, nije se pojavio ministar gospodarstva i potpredsjednik vlade Radimir Čačić, a nije ni njegova zamjenica, nego pomoćnik. Nitko nije vodio zapisnik o našem razgovoru, ja sam bilježio za sebe", ispričao je Roko Markovina za Deutsche Welle. Markovina kaže kako je po susretu s Čačićevim pomoćnikom Alenom Leverićem stekao dojam kako političari više nisu zainteresirani kao suradnici.
Ponuđači 's greškom'
Prema njegovu mišljenju, ne smije se vlada prema najkompliciranijem svjetskom produktu nakon svemirskog broda, odnositi kao prema šarafima. Time aludira na samoborsku tvornicu vijaka Div, jedinog ponuđača za otkup Brodosplita kod kojeg je najveći problem manjak novca.
Drugi, odnosno prvi ponuđač je tvrtka Jadranska ulaganja Danka i Nenada Končara, koji žele kupiti Brodotrogir, te riječki 3. maj i Kraljevicu. No i te se ponude gledaju sa skepsom budući da Končarevi žele odbaciti njima manje atraktivne dijelove proizvodnje, kako bi se preorijentirali na izradu najluksuznijih jahti i morskih vjetroelektrana, što po mišljenju stručnjaka, unazađuje brodogradnju i postupno vodi k sužavanju njezinih dosega.
Aktivist i publicist Jovica Lončar, koji je već pisao o brodogradnji u Hrvatskoj, navodi kako su države EU-a u posljednja tri i pol desetljeća zbog politike kakvu naturaju Hrvatskoj, ostale bez dvije trećine brodogradilišta, 320 tisuća radnih mjesta, s padom udjela u svjetskoj proizvodnji s 40 na sedam posto.
"Naša vlada bez obzira na to kani primijeniti, dakle, prokušano neuspješne metode s provjereno katastrofalnim rezultatima", zaključuje, pak, Lončar.
