Kada su 1992. godine u vrijeme rata u BiH Antunovići protjerani iz svog doma, privremeno utočište pronašli su u Bošnjacima, gdje su i ostali. No, za razliku od mnogih nisu čekali tuđu pomoć već su se oslonili na svojih deset prstiju i počeli se baviti uzgojem povrća.
Godišnje proizvedu više od 20 tona rajčice
Posljednjih su godina orijentirani na proizvodnju rajčice, koju su zasadili u sedam plastenika na ukupno 2.500 četvornih metara, te godišnje proizvedu više od 20 tona rajčice.
''S plasmanom nemamo problema, s obzirom na to da se u Hrvatskoj proizvede samo 15 posto potreba, kupca nije teško naći. Ali da je tržište sređeno, daleko od toga. Što se tiče cijene, ona uvelike ovisi o vremenskim prilikama koje nam sada nikako ne pogoduju, ali i o medijskim pričama i napuhanim aferama. Teško smo se prije dvije godine oporavili od štete prouzročene dezinformacijama o pojavi smrtonosne bakterije Escherichije coli u povrću. Tako da cijene osciliraju i velika su odstupanja iz godine u godinu'', rekao je Zdravko Antunović za Glas Slavonije.
Ne boje se Europske unije
Početak berbe prvog ovogodišnjeg uroda rajčice nepovoljne vremenske prilike odgodile su za desetak dana. Više od 80 posto proizvedene rajčice izravno iz plastenika odlazi na police trgovačkih lanaca, a dio završava i kod domaćih nakupaca. Višak robe Antunovići redovito svake srijede i subote iznose na županjsku tržnicu gdje već 20 godina imaju svoje mjesto i stalne kupce, koji su prepoznali kvalitetu domaćeg proizvoda.
''Puno se radi, ali ni rezultati ne izostaju. U posljednje se vrijeme često može čuti da mali proizvođači nakon ulaska Hrvatske u EU neće imati što tražiti. Ne slažem se s tom tezom jer smatram da mi mali povrtlari od svoga posla možemo pristojno zaraditi i pristojno živjeti'', rekao je jedan od Antunovića, dodavši kako razmišljaju i o proširenju proizvodnje rajčice na veće površine.
