Za veliki broj građana Atene i Madrida ovaj je čovjek odgovaran za njihovu nesreću. Odgovoran je za umirovljenike koji prekapaju po kantama za smeće, odgovoran je jer je osiromašio Europu i pretvorio je u mjesto propadanja.
Schäuble s druge strane često spominje Grčku, i kada to radi, teško diše i često se zaustavlja, trlja oči i sklapa ruke kao da se moli. Je li se Grčka trebala povući iz eurozone 2010.? O toj se mogućnosti raspravljalo u Ministarstvu financija, iako se o tome nikada nije govorilo javno.
"Ali onda dobijem poziv od bivšeg američkog ministra financija Timothyja Geithnera, i on mi kaže: 'Znaš li da mi nikada ne bismo pustili Lehman Brothers da bankrotira da smo tu odluku donosili 24 sata kasnije?'". Tako objašnjava Schäuble svoj odluke sliježući ramenima kao da se pita: Što napraviti u takvoj situaciji? Koja je odluka prava?
'Nadate se da niste u krivu'
"Odluku morate donijeti koliko god da je teška, važući sve mogućnosti uz pomoć stručnjaka. Onda donesete odluku i pretpostavite da je to ona prava, i nadate se, barem malo, da niste u krivu", objašnjava ministar.
2011. godine sve su glasniji pozivi da se ubrizga više novca u posrnule ekonomije te da se mjere štednje zaustave.
Mjere štednje, ističe se, naprosto su proizvele hrpu negativnih posljedica kao što su umirovljenici koji prosjače po ulicama, rast nezaposlenosti među mladima, barikade u Ateni i Madridu. Schäuble je s druge strane čvrsto zadržao svoju poziciju o mjerama štednje smatrajući kako visoka razina duga predstavlja veći teret za Europu nego za Ameriku, domovinu svjetske valute u kojoj vlada jednostavno može odlučiti proizvesti više novca.
Schäuble je, naime, smatrao kako rast duga nije put prema izlasku iz krize. Prema njegovom mišljenju, povećavanje duga nakon neke granice više ne stimulira rast, već ga naprotiv ometa u srednjoročnom razdoblju. "Upravo zato to ne radimo", objašnjava.
'Možda to još nismo u potpunosti razumjeli...'
Harvardski profesori Kenneth Rogoff i Carmen Reinhart ustanovili su kako je ta čarobna granica kada dug premašuje više od 90 posto BDP-a.
Tijekom 2011. godine "90-postotni prag" postao je izraz koji su pobornici mjera štednje često koristili, a teza profesora jako se citirala. Njemačko ministarstvo financija u njemu je odmah vidjelo jako dobar potencijal za produljenje njihove agende.
No, prošlog travnja tezu o 90-postotnom pragu pobio je 28-godišnji ekonomist koji je u svome radu ustvrdio kako su profesori koristili netočne podatke. Harvardski dvojac uskoro se našao na udaru pobješnjelih građana preko čijih su se leđa i lomile mjere štednje, a Rogoff se potpuno povlači iz javnosti.
"Naša teza o 90-postotnom pragu ne znači da je sve u redu do 89 posto, niti da sve postaje katastrofalno na 91 posto. No, nešto se na tom pragu od 90 posto doista događa. Možda to još nismo u potpunosti razumjeli, ali nitko ne može zaista misliti da nije problem da neke zemlje izvještavaju o najvišem nacionalnom dugu ikada i to u vrijeme mira", objašnjavao je Rogoff.
Na tvrdnje da je on pristaša radikalnih mjera štednje, Rogoff se gorko smije. Novinarima Spiegela izvadio je sve novinske isječke u kojima je iznosio svoju argumentaciju o tezi, kako je upozoravao protiv radikalnih mjera štednje, a zagovarao održive i razumne državne proračune, manje stabilnosti u Europi i malo veću inflaciju kako bi Europa imala blagi prijelaz.
I prije no što su javno iznapadani u travnju ove godine profesorski dvojac napisao je iscrpnu studiju koja ukazuje na povezanost visokog nacionalnog duga i slabog rasta BDP-a.
'Prag nije bitan...'
Schäuble, političar koji se okoristio Rogoffovim tezama više no itko drugi, na to sve kaže: "Stvarno nije bitno je li prag na 90, 100 ili 110 posto, to zapravo uopće nije pitanje. No, jedna stvar je sigurna: u nekom trenutku posuđivanje ide predaleko, i to nitko ne može ozbiljno osporiti".
Pitate li Schäublea je li se ikada bojao da je u krivu po pitanju inzistiranja na mjerama štednje, kazat će vam: Naravno, bilo je trenutaka kada sam se pitao hoće li Europska unija uopće preživjeti krizu.
No, što bi se dogodilo da je u nekoj od zemalja buknula revolucija? Schäuble odgovara: "To je ono kada ekonomist nema odgovara, a što nas dovodi do umjetnosti mogućega".
