U Hrvatskoj je odnos zadnje plaće i prve mirovine najpovoljniji kod ljudi čija su se primanja cijeli radni vijek kretala oko minimalca jer je mirovina takvog umirovljenika tek sto kuna manja od neto minimalca i sad bi, za 40 godina staža, bila 2360 kuna. Da bi zaštitila standard radnika s malim primanjima, država je svima koji steknu uvjete za starosnu mirovinu (15 godina staža) zajamčila minimalnu svotu mirovine po godini staža – trenutačno 59 kuna. Za 15 godina staža nitko ne može dobiti manju mirovinu od 885 kuna, a za 40 – 2360.

Komplicirana formula

Buduće mirovine izračunavat će se tako što će se u obzir uzimati vrijednosni bodovi i polazni faktori tijekom cijelog radnog vijeka, no ta računica mirovine će staviti u raspon od 1 prema 3,8, odnosno od 2360 do približno 9 tisuća kuna. Tako oni koji su s dobrim plaćama izdvajali daleko više od radnika koji su izdvajali minimalno, ni u kom slučaju neće moći imati mirovinu veću od 9 tisuća kuna.

Podloga sustava generacijske solidarnosti je zapravo solidarnost s ljudima koji imaju male plaće jer bi u protivnom osobi koja 40 godina mjesečno uplaćuje 600 kuna, država mogla 20-ak godina davati najviše 1200 kuna mirovine – upola manje od zajamčene svote.