Stručnjaci u posljednje vrijeme nemaju optimističnih pogleda kada govore položaju hrvatskog gospodarstva. Slažete li s njima? Govore u skladu s objektivnom situacijom koja je zaista loša. Evo i poslodavci traže hitne mjere od Vlade za poboljšanje svojih pozicija. Veliki dio tih mjera može se donijeti odmah. Čine se kao mali pomaci, ali realnom sektoru mogu donijeti velike dobrobiti, a ne bi ugrozile državu. Trenutno punjenje segmenata javne potrošnje bilo bi manje, no ti segmenti ne bi trpjeli ako bi se i njihova potrošnja smanjila. Te mjere bi za Hrvatsku bile dugoročno dobre. Dakle neke segmente javne potrošnje trebalo bi sigurno prilagoditi trenutnoj snazi gospodarstva. Moramo znati da se trošiti može onoliko koliko gospodarstvo može nositi. To je kao i kućnom budžetu. Mi jesmo jedno vrijeme bili skloni trošiti i više, ljudi su se zaduživali. No i potrošač u Hrvatskoj se Mali potrošač svoju je potrošnju prilagodio ne samo raspoloživom dohotku nego i očekivanom lošem dohotku u budućnosti, jer mu je situacija krizna i neizvjesna. Time je postao racionalniji od države.počeo racionalno ponašati. To se vidi po mnogim manifestacijama u potrošnji. On je svoju potrošnju prilagodio ne samo raspoloživom dohotku nego i očekivanom lošem dohotku u budućnosti, jer mu je situacija krizna i neizvjesna. Time su potrošači danas postali racionalniji od države.
Znači neminovna su daljnja rezanja? Nije točno da se neke stvari ne mogu srezati. One ne mogu biti bez političkih posljedica kratkoročno, ali dugoročno sigurno imale bi pozitivne učinke. Imamo cijeli javni sektor koji nije restrukturiran. Imamo velika javna poduzeća koja vape za restrukturiranjem, a privatni sektor i u krizi pokazuje kako je shvatio da se mora restrukturirati, da mora rezati troškove... No situacija u kojoj je dobit manja pa time i državni budžet manje dobiva, potakla je rezanje troškova, a na žalost to se onda vidi i na broju nezaposlenih koji se povećava. Sve to uzrokuje postizanje ravnoteže u ekonomskom okruženju na nižem nivou što nije dobro. To pokazuje da spirala gospodarstva ide prema dolje. Naši ekonomski analitičari vole govoriti da situacija nije tako crna kad gledaju financijski sektor, no mora se reći da dobit tog sektora i njegov utjecaj na ukupno gospodarstvo nije pozitivan.
Dakle, ono što je Vlada do sada činila nije dovoljno? Nije. Mislim da i Vlada to zna. No problem je postizanja političkog konsenzusa, problem je u težini mjera i prihvaćanju mjera i radikalnih rezova jer bi se time moralo dirnuti u nečija stečena prava što bi poljuljalo ove ili one političke pozicije. To je opet Vlada je vjerojatno procijenila da je za nju bolje, ako je to moguće, do kraja godine provesti kozmetičke mjere nego ići u radikalne rezove. Prioritet joj je ulazak u Europu, samo Hrvatsku će pri ulasku u EU još jednom pogoditi kriza. dosta bolno. U ovom trenutku Vlada je vjerojatno procijenila da je za nju bolje, ako je to moguće, do kraja godine provesti kozmetičke mjere nego ići u radikalne rezove. Vladin prioritet je sada ulazak u Europu, samo, Hrvatsku će pri ulasku u EU još jednom pogoditi kriza.
Hoće li hrvatsko gospodarstvo izdržati do kraja godine s kozmetičkim mjerama? Hoće, samo je pitanje na kojoj razini bruto nacionalnog dohotka, na kojoj razini potrošnje i na kojoj razini domaće proizvodnje. Ako se sve to uspori, Vlada će vjerojatno ići na novo zaduživanje, a kroz njega će jedan dio budžetskog deficita pokrpati do turističke sezone. Potom će od turističke sezone očekivati puno i time će misliti da je prebrodila godinu. Ali činjenica je da ćemo, ako ne restrukturirani uđemo u EU, još jednom doživjeti krizu.
Koji su to dodatni problemi koji će gospodarstvenike pogoditi pri ulasku u Europsku uniju? S obzirom na trenutnu situaciju teško će naše tvrtke biti konkurentne onima u Europskoj uniji. Ulaskom u EU dobit ćemo nova pravila za strukturu gospodarstva koja tome nije prilagođena. Tu prvenstveno mislim na sektor poljoprivrede u kojem se vrlo nonšalantno odričemo dijela za koji smatramo da će morati propasti, ali će to zbog značaja koji taj sektor ima za našu državu biti opet izazivač krize. Sve naše kompanije u krizi su zaustavile ulaganja što znači da će čak i one koje su i sustigle svoju konkurenciju u tom trenutku biti korak iza.
Ivica Mudrinić je izjavio kako Vlada, prema do sada viđenom, nema snage za reforme. Slažete li se s njim? Mislim da je premijerka Jadranka Kosor trebala iskoristiti svojih prvih šest mjeseci kako bi učinila ključne promjene. Čini mi se da bi tada dobila podršku javnosti za to i vjerujem da bi politički problemi koje bi imala bili daleko manji. A sad već svi shvaćaju da je kriza duboka i da se bez bolnih rezova neće moći dogoditi promjene. Je li premijerka to interno mogla učiniti, to mi je zaista teško procijeniti i u to se ne bih upuštala.
Svoj ste radni put počeli u Ministarstvu znanosti, biste li se danas možda vratili u politiku, primjerice da Vas premijerka pozove za savjetnicu? Kao savjetnica nikada, jer tada čovjek nema nikakve ovlasti. Premijerka može i ne mora poslušati savjete. Vi riskirate svoj stručan kredibilitet, ime i poziciju, a u suštini nemate utjecaj. Tako nešto čovjek može raditi samo ukoliko dobije ovlasti i političku podršku. K tome, meni se posao kao mladom čovjeku u Ministarstvu nije dopao. Smetalo me puno birokracije i to što nisam mogla vidjeti rezultate svog rada. To čovjeka najviše demotivira.
Koliko je Agrokor spremno dočekao krizu? Agrokor je sredinom 2008. i javno upozorio da se kriza pojavila i da će nas pogoditi. To se godinu dana negiralo. Nije se čak željelo ni priznati da je to moguće. Prije svega se isticao financijski aspekt te se govorilo kako to naše banke ne može pogoditi jer su one sigurne, posebice zbog odnosa s bankama majkama. I na tom se području zaista ništa nije dogodilo. Banke imaju novaca, no problem je u tome što ga nemaju kome dati. Mi smo tada upozoravali na situaciju u realnom sektoru jer smo vidjeli da potrošač mijenja ponašanje. Donijeli smo potpuno novu strategiju politike asortimana i cijena. U 2009. to smo samo intenzivirali i to je razlog zašto nemamo gubitak niti pad u potrošnji u Konzumu. Nama je i 2010. relativno dobro počela. Primjerice, lansirali smo 1000 proizvoda po trajno niskim cijenama i uložili smo u maržu i te cijene uspješno držimo kako bismo ujedno zadržali potrošača i kako bi on Konzum prepoznao I mi i dobavljači smo žrtvovali dio marže. U trenutku dizanja PDV-a na 23 posto nismo digli cijene. To znači da je Agrokor taj 1 posto državi dao iz vlastitog profita. Nitko nam to nije kompenzirao. kao najbolji izbor. I mi i dobavljači smo žrtvovali dio marže. U trenutku dizanja PDV-a na 23 posto nismo digli cijene. To znači da je Agrokor taj 1 posto državi dao iz vlastitog profita. Nitko nam to nije kompenzirao.
Jesu li točni navodi iz medija da jedno vrijeme niste plaćali svoje dobavljače? To je vjerojatno izvučeno iz konteksta i pretpostavljam da je to izvukao netko tko ne zna čitati bilancu. U toj bilanci imate stavku dugovanja prema dobavljačima, stavku zalihe i stavku potraživanja od kupaca. One su uvijek u ravnini. U maloprodaji ne možemo platiti proizvod koji nismo prodali i stoji nam na zalihi. Uvijek prije prodamo onu robu koja je kraće trajnosti, pa nju i prije platimo. Ista situacija je i s veleprodajom, odnosno postoji novac koji je zaleđen i koji nismo dali dobavljačima, ali on nije ni kod nas. No nikada nismo nikome ostali dužni, niti su nas dobavljači blokirali ili tužili. Ipak, ne kažem da se neko dugovanje manjim dobavljačima nije moglo dogoditi, ali se uvijek plati.
Kako se borite s konkurencijom, odnosno drugim trgovačkim lancima. Zadaju li vam probleme? Konkurencija svakog muči i nikada je ne smijete podcjenjivati. Mislim da smo mi baš zato tako uspješni. Pratimo stalno kretanje cijena, njihove prodaje i sve podatke o tržišnim udjelima i zadnji podaci o tržišnim udjelima govore da smo se dobro prilagodili krizi jer je naš tržišni udio prema GFK kao u posljednjem tromjesečju prošle godine bio preko 27 posto što znači da smo osvojili već tržišni udio nego u posljednjem razdoblju. Na to smo užasno ponosni.
Odmaknimo se malo od Konzuma. Imali smo priliku vidjeti da od Adriatica.net- a imate velika očekivanja. Nisu li čak prevelika s obzirom na činjenicu da naša turistička sezone nikada ne pokrije minuse koje država ima? Ove godine ne očekujemo senzaciju nego stabilizaciju. Očekujemo da ćemo uspješno restrukturirati tvrtku. Napravit ćemo jednu kompaniju i optimalizirati poslovanje. No u nekom srednjoročnom razdoblju od pet godina Adriatica.net mora postati vodeći turoperator što znači da mora dovoditi goste u suradnji sa svima od lokalne zajednice preko hotelijera do Ministarstva. Ujedno mora raditi na tome da hrvatski turizam kao proizvod bude kvalitetniji te da se napravi brand koji će se prodavati.
U medijima je bilo riječi o tome kako će veliki broj ljudi te tvrtke sada morati "na ulicu". Hoće li biti otkaza? Adriatica.net očekuje restrukturiranje, ali time ne i nužno otpuštanje radnika. Mislim da je sada preuranjeno o tome govoriti no ako i do toga bude moralo doći, to neće biti naprasno.Adriatica.net očekuje restrukturiranje, ali time ne i nužno otpuštanje radnika. Mislim da je sada preuranjeno o tome govoriti no ako i do toga bude moralo doći, to neće biti naprasno. Mi ćemo svakako sve raditi u dogovoru sa sindikatima.
Hoćete li u novim tvrtkama kao što su Adriatica.net ili Vupik uspjeti pronaći zajednički jezik sa sindikatima s obzirom da postoji mogućnost i rezova koji se njima naravno neće svidjeti? Vjerujem da hoćemo, jer smo i do sada imali vrlo uspješnu suradnju sa svim našim sindikatima. Uvijek smo imali dobru komunikaciju i razmjenu informacija i nismo bježali od sindikata. Prvi smo Kolektivni ugovor potpisali još 1996., a to se kasnije i nastavilo. Iz Kolektivnog ugovora uvijek ispunjavamo sve obveze. A dobru suradnju postigli smo i time što naš šef Ivica Todorić osobno razgovara sa šefovima svih sindikata i sve im pojašnjava, te stoga što je stvorio odnos u kojem radnici Upravu doživljavaju kao partnera, a ne kao vlasnika koji im naređuje.
Kada bi Vas danas netko mlad poput, primjerice, Vaše kćerke upitao u koji biznis krenuti, što biste mu rekli? Rekla bih joj da sačeka godinu dvije. Danas je problem, osim ako nemate vlastiti kapital, posuđivati jer to morate i vratiti. Drugi problem je to što je naše tržište premalo. Kod nas je i građevina u problemima, a ona sve vuče za sobom, pa uopće u ovom trenutku ne znam što bi bilo dobro pokrenuti. Možda u nove usluge ili izvozne proizvodnje. Ja osobno uvijek bih ulagala u turizam.
Najmoćnija žena u zemlji Agrokor je najveća kompanija u regiji, a veličina objektivno generira moć. Vi upravljate jednim dijelom tržišta što daje snagu. Mislim da se nitko od nas devet, koliko nas je u Upravi, ne osjeća osobno moćnim. No činjenica je da je lakše raditi kada iza vas stoji tako velika kompanija, no u svakom slučaju to daje i puno veću odgovornost. Ja osobno smatram da onaj tko ima veliku moć treba je što manje pokazivati te bi trebao prijeći na jedan nježniji način odnosa s okolinom.
Muški strah od ženske moći Boje se. Oni se boje prije svega jakih žena i samostalnih koje imaju svoj stav i koje im ne dolaze svakih pola sata tražeći savjet. No koliko je to prednost za ženu, toliko je i teret jer ima veliku odgovornost.
Moto rad, rad i samo rad Pa i nemam baš slobodnog vremena, no s godinama sam sve svjesnija da je odmor čovjeku potreban. Ja se svaki dan opuštam hodajući. Navečer kada dođem s posla imam svoju uobičajenu rutu od 45 minuta i hodam. Strašno volim more i ono mi je izvor regeneracije. Smatram da je čovjeku odmor potreban kako bi se napunio energijom i onda bio efikasniji.
Žene u muškom sijetu biznisa Zbog izjave da je poslovni svijet muški baš ne dobivam simpatije kolegica, ali ja iza nje stojim. Smatram da žene danas moraju trostruko više raditi i trostruko se više dokazivati od svojih muških kolega kako bi postigle uspjeh i zasjele na šefovska mjesta. U suprotnom, muškarci će im uvijek biti šefovi. Žene muškarce moraju pobijediti, a za to treba borbenosti. Za uspjeh će se izboriti budu li se služile istim oružjima kao i njihove kolege, a dodatne prednosti su im drugačiji način komunikacije, timski rad i upornost.
