"Od djetinjstva uživam u mirisima pečenih kolačića koji se šire kućom, od mladosti i u njihovoj pripremi, a najveće zadovoljstvo su mi ozarena lica ukućana i gostiju koji uživaju u mojim slasticama - zadovoljna učinjenim", kaže Vjekoslava.
Okidač za konačnu odluku bila je izjava prijatelja iz Engleske, koji je kušajući njen "srneći hrbat" kazao kako je pogriješila zanimanje, a presudan je bio komentar njenog supruga koji je za njene praline kazao "bolje su od belgijskih".
"Njemu vjerujem jer ih redovito degustira gdje god putujemo i odličan je znalac", kaže Vjekoslava za Glas Slavonije.
A u romantičnoj maloj čokolateriji sve podsjeća na bajku - starinske šalice i posuđe u minimalističkom namještaju, uredne svijetle vitrine s domaćim kolačima rađenim prema bakinim receptima, ali i nekim novim.
Tajna je u ljubavi
"Tajna je prije svega u ljubavi koja se ulaže u svaki kolač i u tome da se koriste prvoklasne namirnice u količinama koje zahtijevaju izvorni recepti. Baza su slatko vrhnje, maslac, jaja, bademi, orasi i najfinije čokolade, pojašnjava Brođanka, naglašavajući kako u njezinim kolačima nema surogata što će prepoznati oni koji znaju što je pravo domaće.
Posebno je ponosna na svoje ručno rađene praline, koje se nigdje u Slavonskom Brodu do sada nisu mogle kupiti. Za pripremu iznimno zahtjevne i skupe slastice (koju je u 16. stoljeću smislio kuhar maršala du Plessis-Praslina-Cesar), ručno se pune u kalupe čokoladom i kremama s okusom cimeta, naranče, marelice, višnje, a uz božićne blagdane i klinčića. Rade se, otkriva Vjekoslava, od najfinije crne, bijele i mliječne čokolade.
