Povodom usvajanja prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, Udruga Franak izvijestila je javnost da će napraviti detaljnu analizu zakonskih izmjena.
Iz Udruge su, naime, pohvalili intenciju zakonskih izmjena kojima se želi stati na kraj lihvarskom kreditiranju putem takozvanih 'bandera-kredita', čiji se procvat dogodio upravo uslijed gospodarske krize. Nadaju se, kažu, da će u ovom segmentu "zakon zaživjeti u praksi i da će se njegovoj implementaciji pristupiti s najvećom ozbiljnošću". "Međutim, u dijelu zakona kojim se regulira kreditiranje poslovnih banaka, za koje se pokazalo da je u nekim slučajevima jednako opasno po dužnike, moramo izraziti ozbiljnu kritiku povodom nekoliko temeljnih momenata. Posebno je važno istaknuti kako se člankom 11a nije regulirao princip promjene kamatne stope na način da se u potpunosti štite interesi potrošača", navode iz Franka.
Kako rizik pravedno raspodnijeliti između vjerovnika i dužnika...
Tako, kako navode, "odredbe članka 11a ne definiraju na nedvosmislen način skup parametara koji mogu utjecati na promjenu kamatne stope, već se navodi koji to parametri mogu biti, što je nepotpuna i nejasna definicija parametara, kojom se u praksi može manipulirati na različite načine". Smatraju isto tako da "odredbe članka 11a ne definiraju formiranje kamatne stope na način da se sastoji od jednog varijabilnog parametra i fiksne marže, što je jedina opcija kojom bi se princip formiranja kamatne stope učinio doista preglednim, a rizik pravedno podijelio između vjerovnika i dužnika".
"Ako imamo jedan varijabilni parametar (primjerice EURIBOR), onda ostali parametri poput porasta premije na kreditni rejting Republike Hrvatske trebaju biti sastavnim dijelom fiksne bankarske marže, tako da se njihovo kretanje odražava kao veća ili manja dobit banaka. Upravo zbog ovog propusta, ove zakonske izmjene neće osigurati potrošača od opasnosti da banka više različitih rizika prebaci na teret potrošača i zarađuje na kamatama jednako bez obzira na okolnosti".
Jednostrano mijenjanje kamate
Iz Franka navode i kako odredbe članka 11a obavezuju banku da u ugovor samo navede koji su to promjenjivi parametri, a ne obvezuje da se u ugovor stavi konkretna formula (odnosno, kako se u zakonu kaže uzročno-posljedična veza) po kojoj se kamata temeljem ovih parametara formira. "To omogućuje, naravno, da se tijekom trajanja kredita princip formiranja kamate jednostrano mijenja", ističu.
Članovi udruge smatraju i kako se u stavku 5 članka 11a zakonski predviđa mogućnost da se vjerovnik ne ponaša po prethodno navedenim odredbama zakona. "To se čini kako bi se u idućem stavku iz primjene ovog zakona izuzeli svi već postojeći kreditni ugovori, čime se diskriminiraju već postojeći korisnici kredita u odnosu na buduće. Za postojeće korisnike kredita je predviđena mogućnost da uskrate suglasnost za promjenu kamate, što je svakako pohvalno i predstavlja veliki iskorak u odnosu na sadašnju situaciju, posebice stoga što se ističe da vjerovnik u tom slučaju ne smije jednostrano raskinuti ugovor. No odredba je nejasno sročena, jer ne daje preciznu uputu što je u takvome slučaju dokaz da vjerovnik nije postupio po odredbama stavka 1., budući da se taj stavak ne primjenjuje na kredite koji su sklopljeni prije stupanja na snagu odnosnoga zakona", navode.
'Stambeni krediti uopće se ne reguliraju'
Iz nepoznatog razloga, ističu iz udruge Franak, predloženim izmjenama Zakona ne regulira se najosjetljiviji segment potrošačkog kreditiranja, a to su stambeni krediti. Najavu da će se ovaj segment kreditiranja regulirati izmjenama Zakona o kreditnim institucijama iz Udruge smatraju nekorektnom i neadekvatnom. "Tražimo da se napokon jasno zakonski prepozna i definira segment stambenog kreditiranja stanovništvu za potrebe rješavanja stambenog pitanja i da se podvede pod Zakon o potrošačkom kreditiranju. Građani koji kupuju stambeni prostor za život ne smiju biti zakonski u istoj poziciji kao investitori koji kupuju prostor za namjenu stjecanja profita. Zbog toga izričito protestiramo na činjenicu da je kao gornja granica za primjenu ovog zakona stavljen iznos od 1.000.000 kuna. Imajući u iznimno visoke cijene stambenog prostora u Hrvatskoj, to znači da višečlana obitelj koja kupuje trosobni stan od 70m2 u nekom od većih gradova, na primjer, po cijeni od 1500 eura/m2, nije zaštićena ovim zakonom", napominju.
"Naposljetku, imajući u vidu važnost zakonskih izmjena, ne možemo nego izraziti čuđenje da se one donose po hitnom postupku, a pozivajući se na europsku Direktivu iz 2008. godine. Želimo izraziti negodovanje da nam se Ministarstvo financija uopće nije obratilo kao partneru u pisanju ovog zakona, unatoč činjenici da smo za to iskazali jasan interes još u siječnju ove godine i unatoč činjenici da smo udruga koja ima preko 6.000 članova i koja je u posljednjih godinu dana u javnosti pokazala iznimnu proaktivnost upravo u segmentu zaštite korisnika potrošačkih kredita", zaključuju iz Franka.
