Naknada za položaj na trgovačkim policama, naknada za dolazak na policu općenito, naknada za slučaj krađe proizvoda, naknada za uništavanje proizvoda nakon isteka roka trajanja – samo su neka od davanja koje hrvatski proizvođači moraju plaćati trgovcima, prije svega velikim trgovačkim lancima, a koja značajno poskupljuju cijenu proizvoda.
Rabat i do 80%
Proizvođači, naime, tvrde da nije država, odnosno njeni visoki nameti toliko kriva za skupe proizvode u trgovinama, koliko su to nameti samih trgovaca. Navodno 30 do čak 80 posto cijene proizvoda u trgovinama čini rabat, odnosno mnogobrojni nameti koje proizvođači moraju plaćati trgovcima ne bi li ih oni zadržali na svojim policama.
Iz tog razloga proizvođači javno o tome ne žele ni pričati, jer se boje izbacivanja iz trgovina, no priznaju da ih trgovci gule do kože, čemu jedino država svojim sankcijama, kažu, može stati na kraj.
Neki od vodećih hrvatskih prehrambenih proizvođača kažu da su zahvaljujući podršci Mosta sudjelovali u izradi nacrta zakona kojim bi se uskoro mogla zabraniti ovakva nepoštena trgovačka praksa. Zakon je navodno napisan i uskoro bi trebao u proceduru.
Brojni apsurdi
"Zakon kojim bi bila onemogućena nepoštena trgovačka praksa prema nama, proizvođačima, u pripremi je više od godinu dana, no bivša vlast za njega nije imala sluha. Podršku smo konačno našli u Mostu, te se nadamo da će se i kod nas, kao što je već slučaj u mnogim drugim državama EU-a, ovo pitanje konačno početi rješavati", otkrivaju Novom listu uz uvjet anonimnosti neki od proizvođača.
Nepoštena trgovačka praksa rezultat je ozračja straha, u kojem se slabija ugovorna strana boji prekida poslovnog odnosa s jačom stranom. Tipičan primjer je prijetnja izbacivanja proizvoda iz ponude, koju veliki trgovci koriste da bi izravno ili neizravno iznudili razne oblike neopravdane i jednostrane koristi od proizvođača odnosno dobavljača hrane.
Kako otkrivaju neki od proizvođača, jedan od apsurda je da trgovcu moraju plaćati naknadu za slučaj da proizvod bude ukraden iz trgovine. Time trgovac, koji bi sam trebao snositi posljedice krađe, zapravo zarađuje na teret proizvođača, jer ukraden bude tek mali dio proizvoda.
Općenito, ionako suočeni s jakom inozemnom konkurencijom, hrvatski proizvođači trgovcima plaćaju troškove za usluge od kojih nemaju baš ništa, odnosno pokrivaju im troškove koji bi trebali biti isključivo njihova briga. Da tih izmišljenih troškova nema, i krajnji bi potrošači proizvod plaćali manje, zaključuje Novi list.
