Ali nema druge, sada moraju titrati oko nas, podilaziti nam i uvjeravati nas u pravi izbor. Kvragu, opet moraju nuditi argumente za svoje stavove, plaćati skup reklamni prostor i osmišljavati seksi slogane. Sve je to užasno naporno. Daj me, brate, jednom izaberi, pa me pusti da te zastupam kako hoću. To ti je prava demokracija.
Politička noćna mora
Referendum je politička noćna mora. Nema dogovaranja po zastupničkim klubovima i trgovanja po hodnicima. Nema unaprijed poznatih rezultata. Nema garantirane većine i partijske direktive. Nema moći u rukama nekolicine. Političari su referendumom svedeni na pijune naroda, a oni vole zaboraviti da bi to ustvari i trebali biti. Vole biti izabrani, pa pušteni na miru da rade po svome, da mešetare u ime naroda.
Direktna demokracija je praktički izumrla s grčkim demosom. Stanovništvo je navodno postalo preveliko da bi se moglo direktno izražavati po svakom pitanju od značaja. Stoga nema druge nego ustupiti mjesto reprezentativnoj kvazidemokraciji. Mi njih biramo svake četiri godine, a oni nas zastupaju svaki dan. I to samo zato jer nas ima previše, a referendumi su skupi.
Klesanje klinom
Da, skup je referendum – onaj iz kamenog doba. Onaj kada moraš fizički otići na određeno glasačko mjesto i kemijskom olovkom ili komadićem ugljena pisati po nekom papirusu. Onda se vratiš doma i na internetu platiš račune putem e-bankarstva, obaviš neki šoping, pošalješ par važnih dokumenata i skypeaš se s nekim preko Atlantika. To ti je sve normalno, ali kad je glasanje u pitanju – bez pogovora se vraćamo u kameno doba – konjskom zapregom do glasačkog mjesta, pa klesanje klinom po glasačkoj ploči.
Opasna je ta elektronička direktna demokracija. Referendum svaki dan, na bilo koju temu, u papučama, jednim klikom miša. Pa tada bi narod stalno glasao o svemu. Stalno bi razmišljao. Ne bi ni trebao zastupnike, ne bi bilo saborskih plaća i mirovina... ne bi bilo Sabora. Ja bih najradije sam sebe zastupao.
Svako glasanje Sabora treba biti narodni referendum
E-demokracija polako dobiva maha. Ne kod nas, naravno. Mi ćemo to kopirati koje desetljeće nakon što oni pametniji od nas to "izmisle". U brojnim zemljama reprezentativne demokracije zastupnici su toliko pristojni da na internetu otvaraju forume ne bi li ispitali mnijenje svog biračkog tijela prije nego li bace svoj glas u parlamentu. Neki dopuštaju da im glasači neposredno sugeriraju inicijative. Neki putem društvenih mreža informiraju javnost o detaljima svog rada. Npr. ministar financija Rhode Islanda Frank T. Caprio šalje dnevne tweetove kojima svoje biračko tijelo informira o dnevnom novčanom tijeku savezne države. Sad će to ubrzo i Linić, siguran sam.
No, korištenje tehnologije za ispitivanje javnog mnijenja i dijeljenje informacija još je uvijek premalo. Hoćemo potpunu elektroničku direktnu demokraciju. Svako glasanje Sabora treba biti narodni referendum. Što će nam zastupnici kad se lakše i jeftinije možemo zastupati sami. Pa sve već radimo putem interneta: kupujemo i prodajemo, plaćamo i naplaćujemo, informiramo se i dijelimo informacije... pa zašto ne bismo i glasali putem interneta. Nije to neka filozofija.
Evolucija
Naravno, prvo treba investirati u sustav. Hardvere, softvere, sigurnosni certifikati... Treba osigurati tutore koji će podučiti elektronički nepismene. Vjerojatno bi i tutore trebalo prvo malo tutorirati, ali sve je to izvedivo. Prije svega, treba to netko uopće staviti kao prijedlog na glasanje... u Saboru... u okviru reprezentativne demokracije. Treba neki zastupnik predložiti da ukinemo zastupanje. Treba nam referendum o ukidanju Sabora.
U Velikoj Britaniji je osnovan People's Administration Direct Democracy Party, prva politička stranka na svijetu koja nudi da je se izabere putem postojećeg izbornog, zastupničkog sustava kako bi osvajanjem vlasti mogla ukinuti taj isti sustav i postaviti direktnu demokraciju. Evolucija, ne revolucija, kažu oni.
Eto, Britanci su prvi krenuli konkretno. Možda bismo mi mogli biti drugi ili treći. Takva bi evolucija bila prilično revolucionarna.
