Prema neslužbenim podacima, sindikati su skupili 700.000 potpisa protiv rada do 67. godine, a liste još stižu. Sindikati kažu kako je plan predati liste u tjednu nakon izbora za EU parlament.
Vladi nije baš ugodno, prvo je prilično očitom kampanjom pokušaLa sabotirati skupljanje potpisa, a nakon što je skupljeno dovoljno, premijer o inicijativi govorio prilično odmjereno.
Najgore što se Vladi može dogoditi je odustajanje
Zadnji spas bi za Plenkovića mogao bi biti Ustavni sud.
"S katastrofalnim pravosuđem, kakvo je hrvatsko, sve su opcije otvorene. Ali, čak i ako ne bude određenog političkog dogovora ili trgovine s Ustavnim sudom, najgore što se ovoj Vladi može dogoditi je da na neko vrijeme odustane od reformi.", rekao je za Al Jazeeru politički analitičar Darijo Čerepinko. Dodaje kako Vlada ima dosta manevarskog prostora da odgodi referendum ili ga pokuša odgoditi.
Slijedi serija izbora,a 600.000 birača se ne ignorira
No kakva god da bila odluka Ustavnog suda, i kakav god da potez povuče Vlada prije ili poslije toga, Plenković je u mnogočemu već poražen. S jedne strane, referendum su načelno podržali svi – i lijevi i desni, pa čak i koalicijski partneri HDZ-a koji su digli ruke za reformu.
Računica je jasna – 600.000 tisuća glasova u godini u kojoj slijedi serija izbora – od onih za EU, preko predsjedničkih do parlamentarnih, mora se respektirati, osobito zato što će mirovinska reforma dominirati javnim prostorom što god o njoj odlučio Ustavni sud.
Sve tlapnje prestaju kad se pokuša uzeti imućnima
Računica je jasna i građanima. Koliko god premijer nedavno poručio kako "reba jasno reći ako netko nije za reforme, a ne vapiti za njima, pa ih potom ih rušit", građanima je očito kako se i ovaj put sve reforme prelamaju preko leđa onih koji imaju najmanje.
"Nije problem u tome da u Hrvatskoj ne postoji potencijal za reforme nego je problem u tome što sve tlapnje o zajedništvu i solidarnosti u pravilu prestaju kad se pokuša uzeti od onih koji već ionako imaju puno više od prosjeka“, ističe Čerepinko, dodajući kako su mnogi koji su potpisali prepoznali da Vlada želi povećati godine rada, a istodobno ne dira povlaštene mirovine.
Ljudi su zabludi- država ne može servisirati sustav
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić smatra kako je glavni razlog ostavština indoktrinacije socijalizma, samo pod drugim imenom te ističe kako su građani u zabludi.
"U nekoj zemlji se živi onoliko dobro koliko ima radnih mjesta pomnoženo s produktivnošću prosječnog radnog mjesta. U Hrvatskoj imamo dvostruki problem - imamo malo radnih mjesta, relativno malo ljudi radi te imamo relativno velik udio neproduktivnih radnih mjesta, dakle i od ljudi koji rade imate relativno velik udio države, javnog sektora, čija radna mjesta dobrim dijelom nisu možda najproduktivnija koja postoje", komentira.
No ni on nije na strani Vlade, točnije kaže kako je sustav jednako neodrživ radili mi do 65. ili 67.
Premalo se daje za u privatno
Postojeći sustav, pojašnjava, ograničava privatna ulaganja na način da iz prosječne neto i bruto plaće, 15.000 kuna (2.000 eura) godišnje ide u prvi stup, a 5.000 (670 eura) kuna u drugi, koji je privatan.
"Baš zato što vam se veći dio troši u prvom mirovinskom stupu vi jako malo ulažete za sebe. Projekcije pokazuju da bez obzira radio 65 ili 67 godina, imat ćeš jako malu mirovinu i nebitno je da li će to u terminima realne kupovne moći biti 300 i nešto eura kao što je danas ili 320 - i jedno i drugo će onemogućiti neki normalan i pristojan, čovjeka dostojanstven život", kaže te pojašnjava kakvo bi trebalo biti rješenje.
Trebalo bi dirnuti u fotelje, a to se Vladi ne da...
"Jedini način kako budući umirovljenici mogu živjeti bolje je da oni koji danas ulaze na tržište rada, dakle mladi, prestanu uplaćivati u prvi mirovinski stup i da te novce imaju pravo investirati za svoju mirovinu tamo gdje oni hoće po slobodnom izboru i na taj način će proći puno bolje nego da ostanu u ovom sustavu."
To bi stvorilo jaz, jer više nitko ne bi uplaćivao za sadašnje umirovljenike. E tu Grubišić kaže da bi trebala uletjeti država. No, obzirom na to bi rješenje problema uključivalo ukidanje niza udobnih fotelja, jasno je zašto ni jedna vladina reforma to ne dira.
"Tu su deseci milijardi kuna koji se troše na vrlo upitan i diskutabilan način. Radi se o prekomjernoj potrošnji i jednostavno tu potrošnju treba reducirati i onda će ostati dovoljno novca da se nastave servisirati obveze u prvom mirovinskom stupu", zaključuje.
