Riječ je o imovini koju je INA na teritoriju Srbije koristila do raspada Jugoslavije i koju je procjenjivala na 200 milijuna eura.
Raspadom Jugoslavije, crpke i skladišta INA-e u Srbiji nastavila je koristiti tvrtki Beopetrol koju je 2003. Srbija prodala Lukoilu. Nakon toga, INA je pokrenula spor pred Trgovačkim sudom u Beogradu, piše Slobodna Dalmacija.
INA je 2005. pokrenula postupak zbog poništenja ugovora između Agencije za privatizaciju i Akcijskog fonda Republike Srbije, s jedne, i Lukoil Europe Holdings i Lukoil International GmbH, s druge strane. Predmet se vodio pred Privrednim sudom u Beogradu, a INA je postupak pravomoćno izgubila, priopćeno je u sektoru za korporacijsko upravljanje INA-e, bez dodatnih obrazloženja o tome kako je izgubljen spor u Srbiji i hoće li možda zadovoljštinu potražiti na nekom od međunarodnih sudova.
Dioničari mogu zatražiti pravdu na višem sudu
Dioničari INA-e, primjerice, mogu zatražiti nadoknadu štete zbog gubitka imovine tvrtke u Srbiji pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Kako Slobodna doznaje od beogradskog odvjetnika Save Anđelkovića, koji je u spomenutom sporu zastupao Akcijski fond Srbije, zahtjev INA-e za raskidom ugovora kojim je Lukoil kupio Beopetrol, Privredni sud odbacio je zbog toga što INA nije dokazala status zainteresirane strane koja uopće može tražiti raskid ugovora. Anđelković upozorava kako je u javnosti potpuno pogrešno predstavljena privatizacija Beopetrola kao posao u kojem je Lukoil, uz dionice, kupio i imovinu Beopetrola, poput zemljišta, zgrada i opreme.
Iznos od 200 milijuna eura koji se našao u optjecaju kada je INA zatražila poništenje prodaje Beopetrola Lukoilu nije, kako je otkrio Anđelković, spominjan na ročištima u samom sporu. No, menadžment INA-e iz vremena kad je pokrenut spor u Beogradu baratao je tom svotom vjerojatno rukovođen uvjetima prodaje Beopetrola Lukoilu.
Rusi su, naime, 117 milijuna eura platili za dionice Beopetrola, a INA je na taj iznos nadodala izgubljenu dobit od gotovo 90 milijuna eura.
