Iako je u Hrvatskoj uvoz i uzgoj genetski modificiranog sjemena još uvijek zakonom zabranjen, mi zapravo ne znamo jedemo li hranu koja je genetski modificirana. Naime, prema Uredbi o dozvoljenoj razini genetskih modifikacija u proizvodima, na deklaracijama to ne mora pisati, ukoliko razina genetskih modifikacija ne prelazi 0,9 posto u odnosu na ukupne sastojke.
U spomenutoj Uredbi navodi se čak 31 genetska modifikacija, koja je u tragovima dozvoljena u proizvodima na hrvatskom tržištu.
"Kod nas su GM istraživanja i detekcija GM-a u hrani relativno nova, tek se par godina sustavno prati, a do sada što smo jeli, teško je reći", kazao je za emisiju Provjereno dr. Domagoj Šimić, član Odbora za GMO i Povjerenstva za nacionalnu strategiju o koegzistenciji GM i prirodnih usjeva.
Podijeljena mišljenja stručnjaka: mistifikacija ili opravdani strah?
Pitanje GM hrane izaziva podijeljena mišljenja stručnjaka. Dok jedni, poput ekonomskog stručnjaka Williama Engdahla, kažu da GM treba zabraniti, drugi govore da se zbog nedostatka kvalitetnih istraživanja tematika pretjerano mistificira.
"Vi kad to čitate, biološka opasnost, rizik, to su 40-50 puta spomenute takve riječi, kao da su to neki štapski dokumenti nekog specijalnog rata. U Americi takvog zakona uopće nema, kao da se moramo nekakvim ratom štititi od nekakvih kompanija. Ljudi će reći da neće jesti GM hranu, imaju prema tome jednu averziju, a pitanje je je li ta averzija utemeljena", kazao je dr. Zoran Zgaga s Prehrambeno-biološkog fakulteta.
No dr. Marijan Jošt, genetičar u mirovini, tvrdi kako je svaki strah od GMO-a opravdan, dodajući kako se u Americi GM sjeme sije još od 1995. godine, a da se već četiri godine kasnije znatno povećao broj zloćudnih oboljenja među populacijom. No, problem je što nema istraživanja jer je teško prikupiti podatke, budući da je u SAD takva hrana stavljena na tržište bez da je označena.
Inače, prva GM namirnica proizvedena u svijetu bila je rajčica. Danas na tržištu postoje GM kukuruz, krumpir, pšenica, soja, riža, uljana repica itd. Svakih pet godina Europska unija revidira popis dozvoljenih GM usjeva zbog eventualnih negativnih posljedica koje se uoče u hodu, a posljednjom revizijom s popisa je skinuto pet vrsta.
Amerikanci već dvadesetak godina jedu GM hranu, dok se većina zemalja EU opire GM usjevima na svom tlu, pa su tako Njemačka, Austrija, Grčka, Luksemburg i Francuska nedavno zabranile usjeve GM kukuruza MON810. Kod nas su, pak, tragovi te vrste genetske modifikacije još uvijek na popisu dozvoljenih u namirnicama, ali samo ukoliko ne prelaze 0,9 posto proizvoda, što se smatra tehnološkom kontaminacijom.
GMO otvara put političkoj kontroli
Ekonomski stručnjak William Engdahl kaže da bi protiv GMO-a bio zbog političke kontrole kompanija koje modificirano sjeme štite autorskim pravima. To sjeme ne daje novo sjeme, već je za svaku iduću sadnju potrebno kupiti novo, kao i pripadajuće pesticide i herbicide, kako već radi kompanija Monsanto.
"Mislim da će oni postavljati eksperimentalna polja za GMO. Tvrde da su toliko i toliko metara udaljeni od poljoprivrednih polja i da stoga ne postoji opasnost. To je laž, jer kako su poljoprivrednici u SAD-u uvidjeli, sjeme se širi vjetrom pa stoga ni nema izoliranog eksperimentalnog GM polja, osim ako ga imate unutar staklenika. Kod polja na otvorenom imat ćete kontaminaciju putem zraka, kao što je bio slučaj u Brazilu ili Argentini i svakako u SAD-u i Kanadi. Moraju koristiti sve više i više otrova kako bi ubili 'superkorov'. Nakon tri ili četiri žetve u gorem ste položaju nego što ste bili bez GMO-a. Nema povećanja u prirastu. Štoviše, u većini se slučajeva pokazalo da je prirast manji nakon dvije ili tri godine. Riječ je o prevari, o marketinškom triku od strane Monsanta i Rockffelerove fundacije koja je stvorila GMO", kazao je Engdahl za Provjereno Nove TV.
To dobro ilustrira primjer soje, za koju svi drže da je izrazito zdrava namirnica. Međutim, na svjetskom tržištu danas je teško naći soju koja nije genetski modificirana. Najveći izvoznici su Amerika, Argentina i Brazil. Na američkim poljima raste 97 posto GMO soje, na Argentinskim oko 70 posto ukupne proizvodnje, a u Brazilu je 60 posto soje GM. Te informacije nema na deklaracijama.
I iako hrvatski potrošači to ne vide na deklaraciji, u domaćem Ministarstvu zdravstva uvjeravaju da se redovito vrši monitoring namirnica i pokušava detektirati prisutnost stranih gena. U tri i pol godine uzeto blizu 800 uzoraka hrane, te je u 2,5 posto slučajeva nađen GMO, ali ispod granične vrijednosti određene uredbama.
Prethodni članci:
arti-201007140502006 arti-201003170443006 arti-201001260203006 arti-201004270282006 arti-201002120236006
