Govoreći nedavno u berlinskoj središnjici Zaklade Friedrich Eber, premijer Milanović je spomenuo i izrazitu i politički kompliciranu regionalnu raznolikost zemlje koja je posljedica različitih kulturnih, pravnih i ekonomskih utjecaja i tradicija. No, rasprava o takvim razlikama u Hrvatskoj prvenstveno bi se trebala voditi na razini osmišljavanja cjelovitog turističkog imidža zemlje i ujednačenog kulturno-povijesnog odgoja u školama, piše Bankamagazin navodeći da se sada treba fokusirati na društveni rascjep selo i grad.
Kako do kvalitetnijih uvjeta?
S obzirom na to koliko ruralna područja u životnim uvjetima kasne za gradovima, slobodno se može reći da su to dvije Hrvatske. O slaboj osnovnoj infrastrukturi, koja je temelj razvoja, svjedoči i (nekoliko godina stara) analiza Instituta za javne financije prema kojoj je 75 posto stanovništva bilo priključeno na vodovod, a samo 40 posto na kanalizaciju.
Smanjivanju socijalnih, ali i drugih razlika neće pomoći samo sudjelovanje u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU-a te poticaji, nego prije svega europska politika ruralnog razvoja. Ona se temelji na konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva, uređenju i očuvanju okoliša, te unapređenju kvalitete života u ruralnim područjima i diverzifikaciji ruralnog gospodarstva. Upravo europski projekti koji podižu kvalitetu života u ruralnim područjima kroz ciljano poboljšanje komunalne infrastrukture, ali i društvenih i kulturnih sadržaja, preokrenut će depopulacijske trendove i dugoročno omogućiti uvjete za ujednačen razvoj seoskih područja.
Lošiji položaj žena
Rascjep između sela i grada čini i lošiji status žena na selu nego u gradu. Njihov rad se ondje neadekvatno vrednuje i nisu financijski samostalne. Dodaju li se tom i razmjeri obiteljskog nasilja, društveni problem je još vidljiviji. Kvalitetni projekti ruralnog razvoja mogu biti snažan poticaj osnaživanju žena, a bez suočavanja s rodnom diskriminacijom i strukturnim obiteljskim nasiljem, ne može se očekivati uspjeh u podizanju kvalitete života.
