Europa zajedno s cijelim svijetom strepi od 12. rujna i odluke njemačkog ustavnog suda o Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM), predloženom trajnom nasljedniku sadašnjega kriznog zajmodavca eurozone Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (EFSM). Naime, taj sud donijet će presudu glede tvrdnji njemačkih tužitelja kako bi se zakonskim okvirom o osnivanju ESM-a prekršio njemački Grundgesetz (skup temeljnih zakona). Ako navedeno tijelo presudi u korist tužitelja, od njemačkog predsjednika zatražit će se neka ne potpiše sporazum o osnivanju ESM-a, koji je njemački parlament Bundestag već ratificirao.
Svi uključeni uistinu su zabrinuti zbog te odluke. Ulagači strahuju da će, ako se navedeni sud ispriječi osnivanju ESM-a, pretrpjeti velike gubitke zbog prethodno loših ulaganja. Porezni obveznici i umirovljenici u europskim zemljama čija se gospodarstva i dalje snažno opiru krizi zabrinuti su da bi takvom odlukom navedeni sud popločio put za socijalizaciju duga eurozone, što bi njih opteretilo bremenom plaćanja gubitaka spomenutih investitora. Tužitelji su se okupili sa svih strana političkog spektra, a žale se na ESM po nekoliko osnova.
Prvo, tvrde kako on krši stavak Sporazuma u Maastrichtu koji određuje kako neće biti financijskog spašavanja jedne države od strane ostalih (članak 125). Njemačka je, naime, pristala ukinuti svoju valutu samo pod uvjetom da područje nove jedinstvene valute neće dovesti do izravne ili neizravne socijalizacije dugovanja članica, čime je isključila mogućnost financijskog spašavanja država pred bankrotom iz fondova Europske unije. I tako je nova valuta zamišljena kao jedinica za gospodarsku razmjenu koja neće imati nikakvih implikacija po bogatstvo.
Jedna zemlja može biti odgovorna za ukupni dug
Dalje, tužitelji smatraju kako je u slučaju Grčke kršenje članka 125 zahtijevalo dokaz da bi njezina nesolventnost predstavljala opasnost veću od predviđenih za vrijeme donošenja Sporazuma u Maastrichtu. No, takav dokaz nije podnesen.
Nadalje, u tužbenom podnesku navodi se kako, iako je sporazum o ESM-u restriktivan u pogledu davanja sredstava pojedinim državama jer je za to potrebna većina pri glasanju, on ne određuje uvjete u kojima su gubici prihvatljivi. Ako se pojave gubici, oni će se morati pokriti inicijalnim gotovinskim doprinosom od 80 milijardi eura, osnovicom koju bi zatim sve sudionice automatski povećale prema svom kapitalnom udjelu. Ako neka zemlja više ne bi mogla na taj način pridonositi, ostale bi to učinile u njezino ime. U načelu, jedna bi se zemlja članica u određenom trenutku mogla naći odgovornom za plaćanje cijelog dužničkog opterećenja.
Takva zajednička i pojedinačna odgovornost, navode tužitelji, u proturječju je s prethodnim izjavama toga suda da Njemačka ne bi trebala preuzeti bilo kakve financijske obveze drugih članica, prenosi Poslovni.hr tekst Hans-Wernera Sinna, profesora ekonomije i javnih financija pri Minhenskom sveučilištu te predsjednika Instituta Ifo.
Nitko ne zna kako će Ustavni sud presuditi, zaključuje se na kraju. Poznavatelji zbivanja vjeruju kako nije izgledno da će se usprotiviti sporazumu o ESM-u, iako brojni stručnjaci očekuju da će suci zahtijevati određene amandmane i preinake ili zatražiti od njemačkoga predsjednika da potpis uvjetuje određenim zahtjevima.
