Slučajna vremenska podudarnost i krajnja nužda, kad se udruže, htjet će da se u povodu 20. godišnjice članstva u Međunarodnom monetarnom fondu, Hrvatska možda baš oko 14. prosinca 2012. obrati toj kontroverznoj, ali najmoćnijoj financijskoj adresi u svijetu, radi sklapanja novog, šestog po redu od 1994., sporazuma, koji bi najvjerojatnije mogao biti visokouvjetovani stand-by aranžman, ali i odlučujući potez za hrvatski ulazak u Europsku uniju.
Do tog nemilog razvoja događaja neće doći zbog toga što ministar financija Slavko Linić od vremena zadnje predizborne kampanje do najnovijih javnih nastupa ne isključuje tu vrstu izlaza u krajnjoj nuždi, nego zato što u najširoj ovdašnjoj javnosti - još okovanoj mnogim političkim i potrošačkim iluzijama - nema općeg konsenzusa, na temelju kojeg bi Vlada mogla sama provesti najznačajnije, ali i najbolnije reforme uz neminovna masovna odricanja na dulji rok.
Što će tražiti od Hrvatske?
Što bi MMF savjetovao, a čime sve uvjetovao novi stand-by sporazum ako bi ga u kasnu jesen zatražila hrvatska Vlada? Taj alternativni scenarij Novi list donosi iz primjera najnovijih sporazuma koje je MMF sklopio s Latvijom, Mađarskom, Srbijom i Ukrajinom, uvažavajući posebnosti hrvatskog dužničkog i depresijskog slučaja. Dakle, prvo bi obvezao HNB na vođenje restriktivnije monetarne politike, uz dopuštanje klizanja tečaja kune za najviše 10 posto tijekom prvog polugodišta 2013. Time bi posredno utjecao na dalje smanjivanje kupovne moći građana (i na internu devalvaciju kune, uz koju se uz istu plaću ili količinu rada može kupiti sve manje robe i usluga) i na daljnji zaokret prema proizvodnim investicijama i izvozu.
Plaće manje 20 posto
Zatim bi obvezao Vladu na znatnije smanjivanje državne potrošnje radi svođenja deficita ukupnog državnog proračuna na nulu već do 2015., uz usklađivanje sustava državnih potpora i jamstava s istovrsnim sustavima u EU, te uz skoru reformu i pojeftinjenje lokalne uprave i samouprave.
U to ime bi i u Hrvatskoj, tijekom najdublje krize, plaće i mirovine prema svojoj kupovnoj moći trebale potonuti za najmanje 20-ak posto, a masa plaća u javnom sektoru (začinjena smanjivanjem zaposlenosti za više od deset posto) i do 30-ak posto, kao što je bilo i u Islandu, Latviji, Irskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, a neusporedivo više dosad u Grčkoj.
Dodatno povećanje PDV-a
Najvjerojatnije bi radi punjenja proračuna, dok se hrvatski BDP ne oporavi do razine ostvarenog u 2008. godini, tražio i povećanje stope PDV-a još za jedan postotni bod. Naposljetku bi od Vlade tražio sustavno suzbijanje prevelike sive ekonomije i raširene korupcije, uz obvezu tromjesečne kontrole ispunjavanja preuzetih obveza.
Na toj bi osnovi, uz MMF-ov stand-by zajam u visini od oko tri milijarde dolara, za održavanje financijske stabilnosti, Hrvatska mogla pokrenuti i pregovore s klubom glavnih vjerovnika o reprogramiranju većeg dijela vanjskih državnih dugova, što će dospjeti za otplatu tijekom 2013. i 2014. godine. Tim bi reprogramom započelo značajnije smanjivanje vanjske zaduženosti, te još značajnije poboljšanje kreditnog i investicijskog rejtinga državnih financija i hrvatskog gospodarstva.
U suradnji s MMF-om posložio bi se i državni proračun za iduću godinu, pa Europska unija ne bi mogla imati nijedan novi veliki prigovor uoči hrvatskog ulaska u Uniju, predviđenog za 1. srpnja 2013.
