Vlasnici Apartmana 'Topić' koji se nalaze odmah kraj poznatog sanjkaišta Cvituša pokraj Lovinca su Željko i Ivana Topić. No, njihovi kapaciteti puno su više od običnog prenoćišta. Osim po tri lijepo uređena apartmana u obiteljskog kući, poznati su i po gostoljubivosti. Zato su dobili visoke ocjene gostiju te pohvale samo Booking.coma preko kojeg iznajmljuju svoje apartmane, piše Slobodna Dalmacija. U Lovinac se Željko vratio s obitelji nakon što je odradio radni vijek u Rijeci.
Noćenje u Apartmanima 'Topić' stoji sto kuna po osobi, dok za djecu obitelj nudi 50 posto popusta. Apartman za četiri osobe košta 300 kuna po danu.
'U Rijeci sam radio u inspekciji u čijoj je nadležnosti bio upravo nadzor smještajnih kapaciteta, tako da sam nakon odlaska u mirovinu odlučio i sam otvoriti nekoliko apartmana u kući u Lovincu. Otvorili smo i pomalo radimo žena i ja obiteljski. Imamo tri apartmana, a ove ćemo se godine proširiti na još tri. Imamo tri zvjezdice, a uvijek radimo na proširenju ponude. Gosti su vrlo zadovoljni, tako da smo dobili i pohvalu Booking.coma. Komunikativni smo i supruga i ja, pomognemo ljudima, uputimo ih što god treba, što god imamo u kući damo im, za pojesti, popiti ako nemaju, onako domaćinski. Ne gledamo mi tu neku dobit, važno nam je da je gost zadovoljan. Ako gost nije zadovoljan, ne treba ni platiti! Blizu smo sanjkališta tako da roditelji iz našeg apartmana doslovno mogu gledati dijete kako im se sanjka. Imamo i svoje sanjke pa damo ljudima da uživaju, ne gledamo sve kroz profit', ispričao je Željko.
Mještani su im se rugali kad su krenuli u posao
Popunjeni su i ljeti i zimi, a goste su imali i za proslavu Nove godine. Nekad su ih proglašavali ludima što su odlučili uložiti u apartmane.
'Nekad davno su me proglašavali ludim što uređujem apartmane. Prijatelji su mi govorili: "Pa što će ti apartmani, zar ćeš ovce zatvarat u njima?" A sad broje svaki auto ispred kuće koji dođe. Sad će i oni u posao s apartmanima. Na području općine Lovinac već ima dvadeset apartmana, a mi smo tu najbliži sanjkalištu, tako da smo zbilja zadovoljni', rekao je Topić.
Osim njega, uspješnu priču piše i Ivana Bilen Holjevac koja uspješno vodi hostel 'Sveti Rok'. On je uređen u potpuno renoviranoj mjesnoj zgradi koja je nekad bila škola, a poslije toga dnevni boravak za starije osobe. Nije ispunio svoju svrhu pa ga je Općina Lovinac iznajmila.
Posla ima preko glave
'Godinu dana je prošlo od otvaranja i zbilja smo zadovoljni. Ove je godine bilo i snijega, otvorena je i Cvituša s puno aktivnosti, tako da imamo posla. Kaže se, kad ste novi u nekom poslu i poduzetništvu, da prvih nekoliko godina živite onako kako nitko ne želi živjeti, da biste možda kasnije živjeli kako svatko želi živjeti. Mi smo još u fazi podizanja kvalitete, tako da još uvijek nije lako, ali što se tiče turista, gostiju i atmosfere koja se događa, mi smo prezadovoljni.
U zimsko vrijeme najviše gostiju imamo iz Dalmacije – Zadar, Šibenik, Pirovac, a onda iza toga nam dolaze planinari iz cijele Hrvatske i školska djeca, dok preko ljeta samo stranci i gosti na proputovanju. Prošle smo godine imali oko 3,5 tisuća noćenja, s tim što nismo radili u listopadu i studenome jer smo renovirali hostel i u svaku sobu postavili kupaonicu, čime smo značajno podignuli kvalitetu smještaja. Prije toga smo imali zajedničke sanitarne čvorove, što se pokazalo kao jedini i najveći nedostatak, tako da smo preko financiranja za poduzetnike ušli u taj projekt i uložili znatna sredstva. Sada imamo dvanaest soba i dvanaest kupaonica i možemo zadovoljiti i najzahtjevnije goste', rekla je Holjevac.
Došao u Liku na 15 dana, nikad se više nije vratio
Jednu od najneobičnijih priča vezano za temu ima Anđelko Jurjevič podrijetlom iz Slovenije. U Liku se doselio 2002., igrom slučaja. Naime, on je došao u Liku na 15 dana, ali više se nije vratio. Unajmio je bistro 'Lika' u Ličkom Cerju i sada ga vodi sa suprugom i djecom.
'Radimo obiteljski, supruga, djeca, ja... svi smo uključeni u to. Imao sam prije tvrtku i igrom slučaja došao sam u Liku. Došao sam na mjesec dana i nisam se više vratio, ostali smo tu gdje jesmo. Unajmili smo ovaj lokal u listopadu prošle godine, još smo svježi. Gradimo se, ali ide polako, nije lako, ali raditi se mora. S prijateljem držim i farmu muznih krava, što je rijetkost jer se baš to mlijeko najviše koristi za sirane s obzirom da je riječ o posebnoj pasmini krava koje u Hrvatskoj nema. Imamo stotinjak grla, a sve mlijeko otkupljuje "Runolist" iz Otočca. Ovdje ništa ne bi uspjelo da nije bilo Općine Lovinac, koja nam je puno pomogla, bilo nekakvim subvencijama, bilo savjetima, potporama.
Za svaki početak je važno da ti netko pomogne da staneš na noge jer, budimo iskreni, mi smo tu s obitelji došli sami, bez ikoga, i da nema Općine koja pomaže svima nama, jer nisam ja jedini tu kojima je pomogla, teško bismo opstali. Ali ne da se Lika. Uspjet ćemo izgraditi sebi život na ovim prostorima koji toliko puno mogu dati', objasnio je Jujevič.
