Iako priznaje da se može činiti kako prijedlog Ministarstva financija ima smisla, budući da minus od tri plaće u biti više i nije minus nego potrošački kredit po najvišoj kamatnoj stopi, Predrag Bejaković mu se protivi.
Ističe da banke nikad nisu krile da je taj način "pokrivanja 'rupa' u mjesečnom proračunu do uplate plaće ili nekih drugih primanja" zapravo najskuplji "kredit", ali postoje i razlozi zašto ga građani preferiraju.
"Prekoračenja po tekućem računu su razmjerno jednostavan i najpristupačniji način 'financiranja' građana, jer mogu 'automatski' posuditi određeni iznos, za koji bi, kada bi morali ispuniti kreditni zahtjev, vjerojatno ipak više promislili", navodi on. Zamjena minusa kreditom ima svoje "minuse", a osim toga, kao mogućnost je uvijek i postojala, samo joj građani nisu skloni.
Komplicirana procedura kod podizanja kredita
"Za razliku od minusa kojeg se može pokriti već sljedeći mjesec ili kad god je korisniku zgodno, prijevremeno vraćanje kredita povlači za sobom podnošenje molbe i troškove prijevremenog zatvaranja, a za mjesec, dva možda sve treba započeti iznova", piše Bejaković. Sve ovisi o tome kakve bi proizvode banke ponudile, jer predviđa da će banke minuse po tekućem računu zamijeniti sličnim proizvodom.
"Moguće obvezno pretvaranje minusa na tekućim računima u kredite, u bankama gotovo sigurno neće dovesti do bitnih promjena jer su i nenamjenski gotovinski krediti skupi, a korisnicima znači osjetno povećanje administriranja i troška, obilaska bilježnika, plaćanje naknada te gubitak vremena".
Tri scenarija
Ako građani imaju obvezu smanjivanja zaduženost za dvije plaće i to u razdoblju od jedne godine nekako moraju doći do tih novca kojeg nemaju pa on predviđa tri mogućnosti.
"Uzeti će nenamjenski kredit (ako su uopće kreditno sposobni) da pokriju minuse i opet idu u zaduženost pa se teško može za njih vidjeti neka korist, osim nešto manje kamatne stope (možda nominalno 1-2 postotna boda) uz spomenuto povećano administriranje", navodi kao prvu mogućnost.
Druga je mogućnost da će "minuse morati otplatiti iz redovnih primanja uz snažnije 'stezanje remena'. To naravno dovodi do smanjene potrošnje i/ili manje prikupljenog PDV-a u državnoj blagajni. Time se ujedno smanjuje i dobit banaka pa su neposredno manji i prihodi države od poreza na dobit".
Treća mogućnost se odnosi na građane koji ne mogu vratiti minuse, a nisu ni kreditno sposobni, gdje banke imaju dvije varijante - reprogram duga s duljim rokom otplate da bi rate bile niže i prisilna naplata.
Najgori scenarij za one koji imaju najmanje - kamatari
"Oba modela podižu troškove za banke u obliku rezervacija i ispravaka vrijednosti. Takvi troškovi utječu na račun dobiti i gubitka, odnosno smanjuju dobit i opet utječu na smanjivanje prihode proračuna. Manje banke koje su blizu granice adekvatnosti kapitala mogle bi se naći u teškoćama, što bi moglo uvjetovati potrebu dokapitaliziranja, spajanja ili, u malo vjerojatnom slučaju, čak i njihov stečaj", navodi on.
"Konačno, kreditno nesposobni građani koji moraju smanjiti minuse na računima, bili bi osuđeni na potražnju za ilegalnim kreditima na sivom financijskom tržištu pa bi tako samo pojačali brojna neugodna iskustva i žalosne priče o žrtvama kamatara", predviđa analitičar IJF-a.
Država kao strog otac
U analizi spominje i kako se građani od od 2009. godine razdužuju, po prosječnoj godišnjoj stopi od nešto manje od jednog postotnog boda, ali i nastavljaju štedjeti, premda ne na prijašnjoj razini.
Zaključuje da bi klijenti morali imati slobodu i poslovnu sposobnost da procijene razinu i način financiranja svojih potreba, kao i visinu odobrenog prekoračenja. Slaže se da se minusi trebaju regulirati, ali ne na način da se da se "zadire u slobodu građana da donose ekonomske odluke u tržišnom gospodarstvu"
"Time se samo jača ionako snažni paternalizam u hrvatskom društvu prema kojem država bolje zna od građana što je za njih dobro".
Umjesto ovoga, predlaže unapređenje financijske pismenosti kod građana, djelovanje regulatora i poticanje tržišne utakmice među bankama kojom se može poboljšati kakvoća i raznolikost kreditnih proizvoda te uspješno težiti snižavanju kamatnih stopa.
