U Njemačkoj poduzeća sve češće zapošljavaju iznajmljene radnike. Ti jeftini radnici na određeno vrijeme poduzećima pomažu da reagiraju na veću potražnju.
U tvrtkama za iznajmljivanje radnika u Njemačkoj trenutno je registrirano oko 900.000 ljudi. Dopuštenjem da "svoje zaposlenike iznajme drugima" te bi tvrtke trebale pomoći poduzećima kada su im kratkoročno potrebni radnici.
Ideja politike je bila da bi njemačko gospodarstvo trebalo moći fleksibilnije reagirati na promjene konjunkture. I istovremeno bi nezaposleni trebali preko rada u tvrtkama za iznajmljivanje radnika ponovo doći do stalnog zaposlenja. Tako je izgledala teorija.
U praksi su neka poduzeća uočila ogromnu mogućnost uštede na jeftinim iznajmljenim radnicima u odnosu na njihove stalno zaposlene. Osobito su tvrtke na području logistike i trgovine pokušavale smanjiti broj stalno zaposlenih i angažirati iznajmljene radnike.
Dostupni i jeftini
Trgovački lanac Schlecker, koji je u međuvremenu propao, otpuštao je stalno zaposlene i pokušao ih ponovo zaposliti uz 30 posto manju plaću. Takva praksa je u međuvremenu zakonom zabranjena. Ali najveći je problem što se sve više pomoćnog osoblja zapošljava preko tvrtki za iznajmljivanje radnika. Čak 34 posto posla na tom području obavljaju iznajmljeni radnici.
Osobe koje rade preko tvrtki za iznajmljivanje ne trebaju nikakvu posebnu naobrazbu. One pomažu na gradilištima, popunjavaju police u trgovinama, u skladištima slažu robu na palete. I shodno tomu prema njima se odnosi bez respekta, piše Deutsche Welle.
Ono što iznajmljeni radnici pričaju o svom stanju, uglavnom anonimno zbog straha, zvuči kao priča o modernom ropstvu. Primjerice, oni za vrijeme probnog roka ne dobivaju nikakvu plaću, a često ni nikakav ugovor prije početka rada. Nema niti određene satnice. A poslodavci načelno očekuju da su iznajmljeni radnici spremni raditi vikendom i blagdanima.
Izrabljivanje za 5 eura po satu
Rainer je izučeni građevinski predradnik. Godinu dana radi u jednoj tvrtki za iznajmljivanje radnika. Ona ga je iznajmila jednoj građevinskoj firmi. Do 14 sati na dan je morao raditi teški fizički posao – često bez zaštitne odjeće. I to uz satnicu od pet eura. To je moguće zbog jednog ugovora s poduzećem kojim se zaobilaze brojni strogi zakonski propisi.
"Moj osjećaj samopoštovanja je u međuvremenu na nuli", kaže Rainer. Stvar otežava činjenica da svojim radom ne zaradi dovoljno da bi prehranio svoju obitelj. Zato u Saveznoj agenciji za zapošljavanje mora zatražiti mjesečni dodatak, kako bi mogao preživjeti. Njemačka subvencionira iznajmljene radnike kao što je Rainer s oko 500 milijuna eura godišnje.
Tko se buni dobije otkaz
I Peter koji kao iznajmljeni radnik radi u skladištu ima poteškoća. Kad radi prekovremeno trebao bi za to dobiti više novca. I ti bi sati morali biti uneseni u njegov popis radnih sati. Ali, ni jedno ni drugo ovaj 47-godišnjak ne dobiva. "Ako to zatražim, dobit ću otkaz", kaže on. To su doživjele neke njegove kolege.
Nema bolovanja
Sindikati su dokumentirali nekoliko slučajeva koji pokazuju da tvrtke za iznajmljivanje radnika kalkuliraju vrlo strogo. Često se od radnika zahtijeva da se odreknu nekih prava koja im pripadaju. Ako se razbole, to im se odbija od godišnjeg odmora ili se iskorištava kao izlika da im se ne isplate neki dodaci za obavljeni rad. Anne Rosner iz Interesne zajednice za iznajmljivanje radnika, koja i sama ima jednu takvu tvrtku, ljuti se na poduzetnike koji se ne pridržavaju pravila i svojim postupcima iznajmljivanje radnika prikazuju u lošem svjetlu. "To je nepravedno, jer je većina pozitivnih primjera", kaže Rosner.
Trenutno branša iznajmljivanja radnika s dva saveza poslodavaca radi na poboljšanju stanja. Već postoje stroži zakonski propisi, prihvaćen je i Kodeks časti, Savezna agencija za rad provodi strože kontrole. Trenutno se radi na odredbi o istoj plaći za stalno zaposlene i iznajmljene radnike, ako rade isti posao. Osim toga već je na snazi odredba da najniža satnica za pomoćne poslove iznosi 8,19 eura.
