Student ekonomije Philipp Vojinovic sjedi pred ulazom u jednu konferencijsku dvoranu u Kölnu i lista reviju namijenjenu menadžerima. Otvaraju se vrata, Peter Modler ga poziva da uđe u prostoriju u kojoj se nalazi 30 žena. One su platile 590 eura za "Trening arogancije za ženske vodeće kadrove". Student s njima imitira neugodne scene iz njihova svakodnevnog profesionalnog života. Čas glumi da im je suradnik s posla, čas kolega, šef ili klijent. Sluša predavanja, prima pohvale, trpi kritiku... Nakon odigrane scene, žene hvale njegovu izvedbu i veselo se smiju. Potom studenta ponovno šalju van iz prostorije. "Osjeti se kad treba prestati pričati", opisuje on situaciju iz jedne odglumljene uredske scene.
Seminari "sparing-partnerice" Petera Modlera, u kojima poučava i do 3.000 žena i njegova knjiga Načelo arogancije, koja je prodana već u više od 40.000 primjeraka, trebali bi ljudima služiti kao pomoć u umijeću uvjeravanja. I on sam aroganciju kao životni moto doživljava "odbojnom, kao što je doživljava i većina ljudi", no ženama na vodećim funkcijama je preporučuje kao oruđe u određenim situacijama.
"To je kad imate osjećaj da vas netko ne uzima ozbiljno ili da vas ne sluša ili vas ponižava", objašnjava za Deutsche Welle Modler ističući da na svojim treninzima polazi od spoznaja do kojih je došla američka sociolingvistica Deborah Tannen. Pojednostavljenim riječima, prema njezinoj teoriji, žene u komunikaciji više pažnje posvećuju ravnopravnosti, harmoniji i ujednačenosti. Muškarci za razliku od njih traže jasno određenu hijerarhiju koja se u borbi za obranu svog terena uvijek nanovo testira, a sve to vrlo često izražavaju govorom tijela.
Obilježavanje prostora
Ako muškarci tijekom konferencije po stolu rašire svoje papire, ako se podboče tako da zauzmu pola stola pa još pri tom posežu za svojim laptopima ili mobitelima, dok voditeljica konferencije pokušava raspravljati o nečem važnom, to znači da oni obilježavaju svoj prostor i da provode puč protiv vodstva, objašnjava Modler ženama.
"Ja sam takve stvari već primijetila kod svojih kolega, zato se sad moram smijati", primjećuje 27-godišnja Kerstin L., koja u automobilskoj industriji radi okružena gotovo isključivo muškarcima. Ona se prijavila na seminar u Kölnu kako bi bolje mogla razumjeti svoje suradnike i kolege.
'Raditi s izvanzemaljcima'
"Mi žene moramo puno manje pričati i puno jasnije", kaže Kerstin. Ona će s ovog seminara zapamtiti prije svega ovu devizu. Ovu si je poruku kao važnu zabilježila i Barbara T. 45-godišnja diplomirana socijalna radnica vodi jednu socijalnu ustanovu i već dulje ima osjećaj da je na njezinoj vodećoj funkciji ne priznaju dovoljno baš zbog toga što je žena. Nakon ovog seminara, ona će, kaže, govoriti manje i sporije, više će paziti na govor tijela te poraditi na tomu da poboljša vlastiti nastup. Više se neće u konferencijsku salu potiho uvlačiti i zatim se sakriti na svojoj stolici, nego će ofenzivno pozdraviti sve nazočne i tako uputiti znak: "Ja sam tu, to je moja pozornica." Peter Modler je godinama i muškarcima nudio komunikacijski trening sa ženama, pod nazivom: "Raditi s izvanzemaljcima". No zbog manjka interesa te je tečajeve uvijek morao otkazivati. U međuvremenu on sad u jednom velikom njemačkom poduzeću za proizvodnju strojeva uvježbava srednji menadžment, sastavljen od muškaraca, kako komunicirati sa ženama.
