Cijene stanova u Hrvatskoj razmjerno su visoke unatoč krizi. Upućeni tvrde da prave krivce za to treba tražiti u bankama, koje su u politici kreditiranja stanogradnje "zabetonirale" cijene kvadrata. Logika je jasna: prodaja stanova ispod određene cijene u propast bi odvela brojne građevinske tvrtke, koje su opet veliki dužnici banaka. Stoga se bankama, čak i u krizi, više isplati odobravati reprograme kredita građevinarima, nego pristajati na veću korekciju cijena, nadajući se kako će doći kraj krize i s njim novi procvat tržišta.
Čišćenje bilanci banaka
No, toga zasad nema na vidiku. Na našem tržištu nekretnina, prema nekim podacima, neprodano stoji oko 15.000 stanova. Grube računice pokazuju da bi značajnije rušenje cijene stanova - za 20 ili 30 posto - banke u konačnici moglo koštati i više stotina milijuna eura. Stoga bi uvođenje poreza na imovinu za posljedicu moglo imati i veliko čišćenje bilanci banaka, u kojem bi one zapisane iznose morale uskladiti s novim, stvarnim stanjem na terenu, piše Jutarnji list. Značajniji pad cijena stanova mogao bi otvoriti Pandorinu kutiju. Znatno niže cijene stanova, naime, za mnoge će građevinare značiti i stavljanje ključa u bravu, a za banke još više nenaplativih kredita.
"Taj bi porez neizravno trebao dovesti do povećanja ponude na tržištu, što će u konačnici dovesti do većeg pritiska na daljnje smanjenje cijena nekretnina. Ako smanjivanje cijena bude značajno, banke će biti prisiljene ili otpisivati kredite za financiranje nekretinskih projekata, ili tjerati građevinare da značajno snize cijene i prodaju stanove. U oba slučaja to rezultira povećanim rashodima poslovanja banaka, pa i eventualnim gubicima, kaže Maruška Vizek s Ekonomskog instituta.
Značajniji pad cijena nekretnina za banke bi bio loš scenarij zbog hipoteka. U praksi će to značiti da će dužnici morati dati dodatna osiguranja kredita ili će završiti u stečaju, što bankama povećava ionako velik udio loših kredita.
specijal-201012070191004-Cijene stanova
