Hitrorez koji je s velikom pompom uveo Ivo Sanader trebao je "odrezati" mnogobrojne bespotrebne namete i troškove koji su bili nametnuti gospodarstvu i građanima, međutim, od toga nije bilo ništa. Ukidanje parafiskalnih nameta najavljivala je i Kukuriku koalicija, no, piše Jutarnji list, odustala je kada je shvatila da bi time ukinula ne samo prihode od kojih financira plaće mnogobrojnim činovnicima već da bi i sami poslovi koje obavljaju nestali.
"Kada se kod nas javlja glasno protivljenje u ime obrane socijalne države, tada najčešće nije riječ o stvarnoj obrani socijalnih prava, mirovina i slično, nego je riječ o obrani visokih operativnih troškova i neučinkovitosti opće države", odgovara na pitanje što Hrvatsku čini skupom ekonomski analitičar Velimir Šonje, između ostalog autor HUP-ova dokumenta u kojem su u siječnju ove godine sabrali ključne probleme gospodarstva.
Šonje pojašnjava: "Hrvatska ne odudara od očekivanih EU vrijednosti kad je riječ o različitim vrstama socijalnih izdataka. U tome je Hrvatska čak i ispod prosjeka EU, što je i očekivano s obzirom na stupanj razvoja koji je ispod toga prosjeka. Međutim, izdaci kao postotak BDP-a razmjerno su vrlo visoki u subvencijama, naknadama za zaposlene i materijalnim troškovima opće države."
Za lokalne uprave koliko i za zdravstvo
Prema naknadama za zaposlene u općoj državi, što ne uključuje javne sektore obrazovanja i zdravstva, već troškovima za plaće administracije u državi, državnim akgencijama te gradovima i općinama Hrvatska je daleko iznad prosjeka Unije. Na te troškove izdvaja visokih 12,1 posto BDP-a, prema Eurostatu. Materijalni izdaci državne i lokalne birokracije koštaju 7,4 posto BDP-a. Šonje stoga zaključuje da najveće uštede u skupoj državi treba tražiti u materijalnim troškovima, naknadama za njihove zaposlenike.
Što je u državi doista skupo, možda najbolje ilustrira usporedba zdravstva i lokalne samouprave. Kompanije će za svoje zaposlene u idućoj godini uplatiti oko 17 milijardi kuna doprinosa za zdravstvo. S jednako toliko novca 16,7 milijardi kuna, prema zbirnim podacima za sve gradove i općine za 2012. godinu, zaposlenici uplate lokalnim budžetima kroz porez (11,9 milijardi kuna), upravne i administrativne pristojbe (3,6 milijadi kuna) i kroz pomoć državnog proračuna (1,24 milijarde)
"Država je uvjetno rečeno skupa, ne toliko zbog udjela njezinog troška u BDP-u, nego zato što, očito, prema nizu indikatora, ne ispunjava ciljeve koje bi trebala ispunjavati. Postala je mjesto uhljebljivanja, oni koji odskaču u pravilu su penalizirani i stigmatizirani, vrlo često se moć koju imaju državne institucije koristi kao prepreka, a ne servis koji pomaže poslovanju. Državni aparat u cjelini ne ispunjava svoju formalnopravnu svrhu" komentira skupoću Hrvatske Josip Tica, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, objašnjavajući da je hrvatska skupoća zapravo sadržana u lošoj kvaliteti usluge za novac kojim je građani plaćaju s jedne strane i plaćanjem usluga koje nikome zapravo ne trebaju, s druge strane.
http://www.jutarnji.hr/otkrivamo-istinu-o-skupoj-drzavi-na-lokalne-uprave-trsi-se-vise-nego-na-zdravstvo/1199815/
