"Napamet radimo kao budale, napamet živimo. Prerađivači samovoljno odlučuju koliko će nam platiti mlijeko", kaže Ilija Perić iz Viškovaca koji ima 150 krava. Ova izjava farmera iz okolice Đakova, vodećeg proizvođača eko-mlijeka u Hrvatskoj, najbolje oslikava stvarnost poljoprivrednika u našoj zemlji.
Nesigurnost, neizvjesnost i traženje prava na ulici nije ono na što svoju snagu troše poljoprivrednici u Austriji. U to se uvjerio Perić, ali i njegov kolega iz okolice Osijeka Krešimir Terzić, također proizvođač eko-mlijeka, te predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske poljoprivredne agencije i novinari koji su posjetili mljekaru Kärntnermilch u mjestu Spittal u Koruškoj. Posjet je organizirala tvrtka Biovega koja u svojim bio&bio trgovinama ekskluzivno distribuira proizvode ove mljekare.
Manje krava - više mlijeka
O tome kakve su se promjene događale na austrijskom tržištu mlijeka od 1994., kada je ova zemlja postala članica EU-a, govorio je Helmut Petschar, izvršni direktor Kärntnermilcha i predsjednik austrijske Udruge mljekara. Ono što je najvažnije je da je došlo do okrupnjavanja - nestale su male farme, odnosno proizvodnjom mlijeka prestali su se baviti Austrijanci koji su imali nekoliko grla i kojima je to bio usputni posao. Danas austrijski farmer u prosjeku ima 15 krava.
Iako je od ulaska u EU u Austriji smanjen broj mljekara te je broj krava smanjen za 34 posto, porasla je količina proizvedenog mlijeka - 1994. na 81.902 farme bilo je proizvedeno 2,2 milijuna tona mlijeka, a u 2012. je na 34 tisuće farmi proizvedeno 2,96 milijuna tona mlijeka.
Ova koruška mljekara, sedma po veličini u Austriji, godišnje proizvede 113 milijuna litara mlijeka, od čega na eko-mlijeko otpada 19,4 milijuna ili 18 posto. Oko 400 vrsta proizvoda plasira na tržišta u 13 država, a među njima je i Hrvatska u kojoj se se prodaju mliječni proizvodi pod oznakom Bio+.
Budućnost je na selu
Zadruga Kärntnermilch je osnovana 1928., a njeni vlasnici su poljoprivrednici, njih 2.402, od kojih 1.316 isporučuje mlijeko. Oni posjeduju udjele u zadruzi, te preko svojih predstavnika u generalnoj skupštini utječu na cijenu mlijeka koju kvartalno određuje uprava mljekare.
Među njima je i obitelj Rauter čija se farma nalazi u Aifersdorfu nedaleko od Spittala. Roditelji i troje djece obrađuju 33 hektara zemlje i imaju 35 krava. Johann Rauter (22) pojasnio je da je kvaliteta mlijeka visoka u prvom redu zbog činjenice što se krave najviše hrane svježom travom - od travnja do studenog su na ispaši.
Zbog regulative EU 2009. obitelj je morala preurediti farmu, jer krave više ne smiju biti vezane. Ta će se investicija sigurno isplatiti, jer Johann budućnost vidi na imaju roditelja.
Ništa bez edukacije
Za razliku od Hrvatske, gdje su mljekari, kako nam je rekao Krešimir Terzić, prepošteni sami sebi i informacije traže po internetu, austrijski farmer se educiraju na strukovnim seminarima. I u trenutku posjeta farmi u Elfersdorfu njeni su vlasnici bili na edukaciji.
Rudi Vierbauch, koji je na čelu udruženja BIO Austria koje okuplja 60 posto austrijskih poljoprivrednih ekoproizvođača, pojasnio je da se školovanje odvija u suradnji s Institutom za obrazovanje poljoprivrednika, a podršku im daje i Poljoprivredna komora.
Farmeri ostvaruju više vrsta potpora, neke se financiraju iz EU fondova, neke iz nacionalnog budžeta, a primjerice, mljekarima koji proizvode eko-mlijeko Kärntnermilch iz vlastitih sredstva po kilogramu mlijeka isplaćuje dodatak od 6,5 centi. Taj se iznos dodaje otkupnoj cijeni koja za konvencionalno mlijeko iznosi 39 centi po kilogramu. Dodatak za eko-mlijeko se stalno povećava, a namjera je da dosegne iznos od 10 centi po kilogramu.
S druge strane, smanjuju se potpore za konvencionalne proizvođače.
Sve je više eko proizvođača
To je u skladu s poljoprivrednom politikom u Austriji u kojoj je danas čak 20 posto poljoprivrednih površina pod eko proizvodnjom. Kako pokazuju ankete, u budućnosti će se to dodatno povećati na 40 posto. Primjerice, već 2017. trećina proizvedenog mlijeka nosit će oznaku bio. Naravno, na takav trend znatno utječe država svojim mjerama. Primjerice, država eko proizvođačima sufinancira troškove certifikacije u iznosu od 80 posto, dok u Hrvatskoj cijeli iznos plaćaju proizvođači.
Uglavnom, sve što smo čuli i vidjeli u Spittalu zvuči dosta idilično, a ako ćemo situaciju uspoređivati s onom u Hrvatskoj, kako su nam rekli slavonski farmeri, razlika je ne "nebo i zemlja".
'Bit će bolje'
Pred vratima smo Europske unije, pa se nadaju da će za poljoprivrednike, pa i mljekare, doći bolji dani. Naime, kroz program ruralnog razvoja iz EU fondova eko proizvođačima će se isplaćivati poticaji, pa će bar taj novac biti siguran.
"Očekujem da će nam nakon ulaska u EU definitivno biti bolje. Otvorit će se tržište i normalizirati isplata poticaja", optimistično zaključuje proizvođač eko- mlijeka Ilija Perić.
Austrija je vodeća europska zemlja s najvećim brojem eko površina i najvećim brojem eko poljoprivrednika - ima ih 21.575. Dok je udio ekološke proizvodnje u zemlja EU-a između 4 i 5 posto, u Austriji iznosi čak 20 posto.
Gdje je u svemu Hrvatska? U Lijepoj našoj ukupna eko proizvodnja iznosi 2,91 posto. Prema podacima iz 2011. najviše "eko hektara" - 22.156 odnosilo se na žitarice, potom slijedi pašnjaci (4.943 ha), voćnjaci (2.058 ha), ljekovito i aromatično bilje (718 ha), vinogradi (614 ha), maslinici (618 ha) i povrće ( samo 143 ha).
Kada je u pitanju proizvodnja mlijeka, u 2011. je bilo 11,5 tisuća isporučitelja mlijeka, a među njima je bilo samo 29 proizvođača eko-mlijeka.
U Hrvatskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, organsko mlijeko se prodaje po dvostruko većoj cijeni u odnosu na konvencionalno mlijeko. To je zato jer su ulazni troškovi proizvođača organskog mlijeka znatno veći, a uz to treba zadovoljiti niz kriterija. Primjerice, u hranu kojom se hrane krave na eko farmama ne smiju se dodavati štetni pesticidi ili umjetna gnojiva. Zabranjeno je i korištenje hormona rasta kako bi se povećala proizvodnja mlijeka, a nisu dozvoljena niti zračenja kao niti genske mutacije. Ne smiju se koristiti antibiotici, a ako se kravi ipak daju ona se ne smije vratiti u stado barem godinu dana, sve dok svi tragovi antibiotika ne budu potpuno uklonjeni iz njezinog organizma. Važno je i da krave imaju mogućnost ispaše veći dio dana, jer je samo tako moguće postići kvalitetu koju moraju zadovoljiti eko proizvođači. Znatno više korisnih masnih kiselina, antioksidansa i vitamina su su neki benefiti organskog mlijeka.
I mljekari Kärntnermilcha moraju zadovoljiti vrlo stroge kriterije. Primjerice, EU dozvoljava da u mlijeku broj bakterija bude do 100.000 jedinica, a ova mljekara postavila je granicu od 50.000 jedinica. To je samo jedan od niza parametara koje treba zadovoljiti. Godišnje u svom labaratoriju naprave analize na 27 tisuća uzoraka mlijeka.
