Od prošle godine bjesni globalna rasprava o dedolarizaciji, potaknuta strahovima da Washington koristi oružje globalnog financijskog sustava denominiranog u američkim dolarima protiv Rusije, a uslijed rata u Ukrajini, piše Insider.
Čak su se i ugledni ulagači izjasnili. U travnju je milijarder Ray Dalio upozorio da su sankcije koje su stisnule ruske devizne rezerve u dolarima "povećale percipirani rizik da se ta dužnička imovina može zamrznuti na način na koji je bila zamrznuta za Rusiju." Kao posljedica toga, razne su zemlje počele u svojim rezervama gomilati druge valute i alternativna sredstva za trgovanje.
Recimo, kineski juan.
Ni Kina nije za dedolarizaciju
Kineska valuta doživljava svoj procvat kao potencijalni izazivač globalnog platnog sustava kojim dominira američki dolar. Želeći proširiti korištenje svoje valute na globalnoj razini, Kina je sklopila ugovore s mnogim zemljama, uključujući Rusiju. Juan nije jedini protivnik američkom dolaru, ali je najistaknutiji u kontekstu američko-kineskih napetosti i savezništva Pekinga s Rusijom usred rata u Ukrajini. Međutim, teško da će bilo koja imovina ili valuta svrgnuti američki dolar. Ovako kako sada jest, čak je i korištenje eura daleko iza u odnosu na dolar. I što je još važnije, Peking ne bi ni želio da juan bude glavna rezervna svjetska valuta, kazali su Insideru neki stručnjaci za kinesko gospodarstvo.
Pritom navode tri razloga zbog čega ni sama Kina nije suviše zainteresirana za dedolarizaciju svjetske ekonomije.
1. Kina ne želi liberalizirati svoju valutu
Iako se čini da Kina želi poremetiti globalnu dominaciju SAD-a, ona to želi učiniti samo pod svojim uvjetima - kaže Rory Green, glavni ekonomist i stručnjak za Kinu u konzultantskoj tvrtki TS Lombard sa sjedištem u Londonu. Narodna banka Kine je tijekom proteklog desetljeća oprezno promicala veću upotrebu juana bez narušavanja financijske sigurnosti i malo je vjerojatno da će sada poremetiti tu dinamiku, smatra Green. Ta se stabilnost održava upotrebom kontrole kapitala — nadzora nad time koliko stranog novca može ulaziti i izlaziti iz kineskog gospodarstva, što zauzvrat utječe na tečaj strane valute. Politika Pekinga obično je naginjala takvim kontrolama, jer ih smatra preduvjetima za neovisnu, suverenu monetarnu politiku, napominje Green.
Zbog tih kontrola, dodaje, Peking nikada ne može u potpunosti liberalizirati svoj tekući račun, ali još uvijek može nastaviti internacionalizaciju RMB-a. RMB ili renminbi znači 'narodna valuta' i službeni je naziv kineskog juana.
''Umjesto da se zalaže za to da juan postane dominantna globalna rezervna valuta, Peking će vjerojatno težiti svojoj sferi valutnog utjecaja među zemljama s kojima aktivno trguje. Vjerojatno će se umjesto toga usredotočiti na razbijanje dominacije američkog dolara u pojedinim dijelovima svijeta'', kazao je Green za Insider.
"U Kini je oduvijek postojala opcija da se promijeni kontrola kapitala. S time da je Peking sebi uvijek postavljao pitanje hoće li globalno okruženje to podržati, odnosno - ima li dovoljno nacija koje će usvojiti juan", kazao je za Insider Abishur Prakash, izvršni direktor konzultantske tvrtke Geopolitical Business, sa sjedištem u Torontu.
"Danas su već mnoge države pristale na korištenje juana, dajući Kini signal da treba promijeniti brzinu", dodao je.
2. Kina ne želi i ne može si priuštiti stalni deficit
Položaj i utjecaj američkog dolara kao rezervne valute ima svoju cijenu a to je deficit američkog ekućeg računa. To je zato što postoji veća globalna potražnja za američkim dolarima nego američka potražnja za uvozom, koji se također plaća dolarima. Dakle, SAD će se morati boriti sa sve većim iznosima deficita kako bi održao svoju poziciju rezervne valute. Ovaj paradoks prvi je iznio pred Kongresom ekonomist sa sveučilišta Yale Robert Triffin 1960. godine.
Nedostatak vođenja deficita tekućeg računa jest u tome što ostavlja zemlju ranjivom na neočekivane promjene u globalnim tokovima kapitala, piše Bloomberg. Kao što je John Kemp iz Reutersa objasnio 2009. godine, SAD ima veći deficit proračuna i tekućeg računa od većine drugih zemalja jednostavno zato što je davatelj glavne svjetske pričuvne valute.
Iako je Kina trenutačno drugo najveće svjetsko gospodarstvo, ona si jednostavno ne može priuštiti stalni deficit poput SAD-a - ističe Rory Green.
"Kina nema političke volje i ekonomske sposobnosti - osim za značajne strukturne reforme - imati održivi deficit tekućeg računa i osigurati dostatne zalihe imovine RMB-a na globalnoj razini", napisao je Green.
3. Peking se suočava s mnogim geopolitičkim rizicima
Jedan od ključnih izazova za bilo koju valutu koja želi zamijeniti američki dolar kao dominantnu svjetsku rezervnu valutu upravo je dominacija dolara. A trenutno je čak i uloga eura veća od juana. U travnju je 43 posto svih globalnih plaćanja izvršenih putem SWIFT-a izvršeno u američkim dolarima, a 32 posto u eurima. Samo 2,3 posto transakcija putem SWIFT-a izvršeno je u juanima.
U međuvremenu, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, američki dolar činio je lavovski udio, ili 54 posto globalnih deviznih rezervi u četvrtom kvartalu 2022. godine, dok je euro činio 20 posto rezervi, a juan samo 2,5 posto. To znači da nema širokog izbora kad je riječ o rezervnoj aktivi — što je problem za kinesku središnju banku koja bi tada morala držati svoje obveznice denominirane u juanima u golemim iznosima — slično američkom Fed-u, koji sada drži veliku količinu svoje imovine u vrijednosnim papirima državnog trezora.
'Dolar nije ugrožen'
S obzirom na sve te probleme, malo je vjerojatno da će juan prestići dolar.
"Geopolitika i kineska ekonomska sila potiču – i nastavit će poticati - usvajanje juana za trgovinu i držanje rezervi. Veća međunarodna upotreba juana otvorit će kanale za razbijanje sankcija [Rusiji], ali dolar nije ugrožen", ustvrdio je Rory Green, glavni ekonomist konzultantske tvrtke TS Lombard iz Londona.
