Nacionalni indeks sreće (NIS), zajednički projekt Banke, Hendala i Allianza pada iz mjeseca u mjesec, a prvi put od početka mjerenja palo je gotovo svih devet komponenti indeksa, između kojih najviše emotivno i fizičko zdravlje, dok se ekološko ponašanje građana približava kritičnoj točki od 50 bodova.
Gledajući posljednje rezultate očito je da se kvaliteta života građana iz mjeseca u mjesec smanjuje te da se približava zoni nesreće (sve ispod 50 bodova).
U najnovijoj analizi NIS-a ispitivala se percepcija kvalitete života prema dobnim skupinama. Očekivano, ona opada s godinama starosti, pri čemu su izrazito sretni najmlađi, od 15 do 24 godine, s indeksom sreće od 72,9 bodova, koji zajedno s onima do 34 godine imaju statistički značajno viši indeks od ostalih dobnih skupina.
Mladi su i najoptimističniji, a njihova su očekivanja u budućnosti znatno viša od sadašnjeg zadovoljstva. No već se poslije 45. godine gube razlike u ocjenama trenutačnog zadovoljstva i budućeg očekivanog zadovoljstva, a poslije 55. godine gotovo da ih i nema, piše banka.hr.
Mladi se u europskoj statistici (Eurostat) definiraju u dobnoj skupini od 15 do 24 godine starosti. Populacija te dobne skupine pretežito je radno neaktivna jer se nalazi u sustavu obrazovanja. U Hrvatskoj se pak često populacija mladih definira od 15 do 27 godina, pa čak i do 29 godina starosti (u statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), s obrazloženjem da mladi dugo studiraju pa izlaze na tržište rada puno kasnije. Iako taj argument dužine studiranja i zadržavanja u neaktivnosti odražava realnu situaciju mladih u Hrvatskoj, drukčije statističko grupiranje te populacije ne doprinosi međunarodnoj usporedivosti i pravoj slici stanja mladih koji bi poslije 24 godine starosti trebali izaći na tržište rada i započeti aktivno svoju radnu karijeru. Većina mladih obuhvaćenih u istraživanju NIS-a u fazi je obrazovanja, njih 70 posto su ili učenici ili studenti. Preostalih 30 posto nalazi se na tržištu rada, od čega je zaposlenih 16, a nezaposlenih 14 posto. Mladi obuhvaćeni istraživanjem uglavnom ne znaju ili se ne žele izjasniti o prihodima domaćinstva u kojemu žive; oni vjerojatno zaista ne znaju ili ne brinu o tome tko i kako ih financira. To objašnjava i njihovu višu razinu sreće, višu razinu zadovoljstva trenutačnom životnom situacijom i višim očekivanjima u iduće dvije godine.
I emotivno stanje i fizičko zdravlje mladih daleko je bolje od svih ostalih dobnih skupina, no to ne iznenađuje. Sljedeća pak komponenta NIS-a zdravo ponašanje donosi ugodno iznenađenje o statistički značajnijem zdravom ponašanju mladih do 24 godina starosti, naročito u usporedbi s onima u dobi od 25 do 44 godina. Na bazi stereotipa ili predrasuda pogrešno bi bilo zaključiti kako mladi ljudi previše puše, piju ili se nezdravo hrane, jer njihovi odgovori pokazuju upravo suprotno.
Primjerice, mladi do 24 godine puno manje puše nego ostale dobne skupine. Kad je riječ o radnoj (školskoj) okolini mladi imaju pozitivnu ocjenu od visokih 75 bodova. Oni izražavaju visoku razinu zadovoljstva i o okolini u kojoj se obrazuju i u pogledu iskorištavanja svojih potencijala. Kritičniji odmak (niže zadovoljstvo) imaju oni u sljedećoj dobnoj skupini, od 25 do 34 godina, no gledajući sve dobne skupine u odnosu na dimenziju radne (školske) okoline svibanjski rezultati ne pokazuju nezadovoljstvo jer su procjene u svim dobnim (radnim) skupinama iznad 70 bodova. Mladi su statistički značajno više zadovoljni (74,3 boda) kad je riječ o pristupu osnovnim potrebama, no kako smo ranije ukazali oni ne znaju koliki su prihodi i izdaci njihovih kućanstava, pa nisu ni upućeni u moguće novčane teškoće roditelja koji ih financiraju. Zanimljivo je da su djevojke svjesnije teškoća jer mladići izražavaju značajno veću razinu zadovoljstva.
Komponenta ekološkog ponašanja jedina je u kojoj mladi imaju niže procjene, što ukazuje na to da se s mladima mora više raditi u pogledu zaštite okoliša. Posebno zabrinjava činjenica da se nakon 24. godine odnos prema okolišu pogoršava, iako su obrazovni sustav i individualno sazrijevanje do tada trebali utjecati na veću ekološku osjetljivost. Svijest o važnosti očuvanja okoliša raste tek poslije 35. godine, a zatim ponovno opada. Ekološki svjesniji su Zagrepčani, oni koji žive u gradovima te oni obrazovaniji.
Prethodni članci:
arti-201005110496006 arti-201006080405006
