"Na upit da budem jamac, uvijek imam spreman odgovor koji glasi: može, ali stavljaš me u suvlasništvo do trenutka prestanka moje obaveze. Zasad nitko nije pristao na moje uvjete, a to mi je i bio cilj", istaknuo je M. J.
Početkom 90-ih svatko je svakome vjerovao na riječ, pa su brojni građani pristajali biti jamci bez ikakvih uvjeta.
Sugovornica Jutarnjeg lista, koja je željela ostati anonimna, ispričala je svoj slučaj. Nakon što ju je šef na poslu zlostavljao dvije godine, ona mu je, naivno vjerujući da će tako kupiti mir, pristala biti jamac na kredit od 300.000 kuna.
"Pristalo je troje zaposlenika i ja, jer sam se nadala da će me prestati maltretirati. Gadno sam se prevarila. Mir je trajao možda dva mjeseca. Počeo me opet vrijeđati i podmetati, a kada sam zaprijetila da ću ga prijaviti policiji, dao mi je otkaz. U međuvremenu sam se razboljela od raka. Tužila sam ga, ali proces traje već šest godina. Zbog svih tih pritisaka ostavio me i suprug. U međuvremenu sam dobila prijevremenu mirovinu. Od toga ne mogu živjeti. Kada platim ratu kredita, za život mi ostane 1000 kuna. Skupljam boce, povremeno čistim stanove i tako preživljavam", priča sugovornica.
U Udruzi za zaštitu potrošača ističu da su im se javljale stotine prevarenih jamaca do prije desetak godina kada su ljudi još nasjedali.
No, danas, tvrdi Jadranka Kolarević, predsjednica Društva za zaštitu potrošača Hrvatske "Potrošač", gotovo da više nema onih koji žele biti jamci.
Ništa bolja situacija nije ni s hipotekarnim kreditima, kojima su se banke okrenule posljednjih godina kao sigurnijoj zaštiti svojih interesa od institucije jamca, piše Jutarnji list.
Prethodni članci:
arti-201004140745006 arti-201004060252006 arti-201003090066006
