Možda najveća razlika između proračuna koji je sastavio Slavko Linić i proračuna HDZ-ove vlade leži u osjetnom smanjenju novca za zaposlene u državnim službama i javnom sektoru.
Jasna je to poruka da se prestaje s uobičajenom politikom dodvoravanja vojsci zaposlenih koja radi za državu i predstavlja stabilno biračko tijelo. Njih niti jedna politička snaga ne želi protiv sebe na bilo kojim izborima. No, odlukom da upravo njima odredi gotovo dvije milijarde kuna manje iz proračuna, Milanović se svjesno upustio u taj rizik.
Našu INFOGRAFIKU proračunskih prihoda i rashoda u prošloj i ovoj godini možete pogledati ovdje.
Nezadovoljstvo poljoprivrednika
Druga moćna skupina koja neće biti nimalo sretna ovogodišnjim proračunom su poljoprivrednici. Njihovo nezadovoljstvo ovih dana može se vidjeti kroz cestovne blokade mljekara, koji se nastoje izboriti za veću otkupnu cijenu mlijeka, no to je, vjerojatno, samo uvertira u mnogo snažniji i masovniji seljački bunt. Milanovićeva vlada odlučila je poprilično srezati sredstva za poticaje i samo ministarstvo, ali i isplatiti ono što je seljacima ostao dužan bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković, a riječ je o 1,2 milijarde kuna neisplaćenih poticaja za 2011. godinu. Pitanje je, međutim, koliko će ta odluka utjecati na smirivanje duhova poljoprivrednika, pogotovo ako se uzme u obzir i činjenica da je novi ministar Tihomir Jakovina odlučio dokinuti dosadašnji način umirivanja seljaka prosvjednika.
Unatoč činjenici da mljekari danima i noćima blokiraju neke prometnice, njega se, za razliku od Čobankovića, ne može vidjeti kako noću obilazi prosvjednike i na licu mjesta pokušava pregovarati s njima. Jakovina im poručuje da će s njima sjesti za stol tek kad se maknu s ceste.
Mnoge stavke su unaprijed određene
Poljoprivrednici i zaposleni kojima plaće daje država ujedno su i ključne dvije točke u kojima se Milanovićev proračun razlikuje od onih njegovih prethodnika. Na ostalim stavkama razlike su u nekoliko desetaka milijuna kuna ili par stotina, što u proračunskim okvirima, u kojima su rashodi 118,8 milijardi kuna, ne predstavlja velik zaokret.
Izmjene proračuna koje bi bile značajnije, osim vremenske stiske, ograničava i činjenica da su golema sredstva unutar njega unaprijed rezervirana. Spomenimo tu samo 35,2 milijarde kuna potrebnih za isplatu mirovina te još uvijek golemi trošak za zaposlene, koji iznosi 21,2 milijarde kuna.
Je li premijer baš troškove svoga ureda trebao povećati za gotovo 57 milijuna kuna, više je pitanje političke mudrosti nego stvarnog utjecaja na proračunske rashode. Iz Vlade su pojasnili da je povećanje realno manje jer je prije Služba za odnose s javnošću bila zaseban ured sa svojim proračunom. Navode da kada se zbroje sredstva za ured bivše premijerke i tadašnjeg Ureda da za odnose s javnošću te se sve usporedi sa sredstvima sadašnjeg Ureda premijera planirani troškovi rastu za 4 posto.
Nešto je drugačija situacija kod izdataka za Crkvu, koji su i dalje ostali nepromijenjeni. Opravdanje Vlade glasi da takvu proračunsku politiku prema Crkvi diktiraju međunarodne obveze potpisane ugovorom s Vatikanom, ali postoje i tumačenja prema kojima bi, kao i Talijani koji su to učinili ovih dana, i Hrvatska mogla uvesti Crkvi porez na nekretnine (na one od kojih Crkva ima zaradu).
Umjesto toga ova je Vlada odlučila višestruko povećati izdatke za Hrvatsko katoličko sveučilište, čiji je proračun s 1,19 skočio na 5,7 milijuna kuna.
