Uzalud nam psovanje vlade i INE, ugradnja plina ili kontroliranje noge na gasu. Stvar je daleko dublja od trenutnog poskupljenja, državnih trošarina ili brojača koji se prebrzo vrti. Kada je nafta u pitanju, nema druge nego stvar promatrati globalno i dugoročno. Tema je užasno kompleksna, ali se ipak može objasniti plastično. Ustvari, treba to bezobrazno pojednostaviti.
Sve je to borba za prevlast
Naravno da se na koncu sve svodi na borbu za prevlast, na krupne igre moći i kapitala, ali ajmo doći do toga. Prije svega treba prepoznati da svijet konzumira sve više i više energije. Potražnja raste kontinuirano i brzo. Svijetu je svejedno odakle energija dolazi (iz kojeg izvora), ali mu nije svejedno koliko košta.
Sve u svemu, nafta je još uvijek (daleko) najjeftiniji i najpraktičniji izvor energije, pa bez obzira na ekološka, socijalna i druga pitanja – dok ima nafte, nitko ne želi početi ozbiljno koristiti alternativne, obnovljive, čišće, ali bitno skuplje izvore energije. Međutim, nafta nije nepresušna. Lako dostupni izvori se sve teže pronalaze, a ovi postojeći neće trajati još dugo.
Što nas dovodi do prilično jednostavne konstatacije: energije treba sve više, a nafte (jeftine energije) ima sve manje. Ne treba biti dr. prof. ekonomije da se iz toga zaključi da ponuda i potražnja uvjetuju porast cijene nafte. Do koje razine? U najmanju ruku do izjednačavanja cijene sa sljedećim najjeftinijim izvorom energije, prije ili kasnije, kada će (opet iz ekonomskih razloga) krenuti prebacivanje sa skupe nafte na tada relativno prihvatljivije nove izvore.
Čišće, iako skuplje sutra
Zvuči razumno i ulijeva nadu u čišće, iako skuplje sutra. Čini se da samo treba pustiti da se stvari odviju prirodno. Ali Amerika je pohlepna. Ameri hoće galone i barele za svoje terence i tenkove, mlažnjake i nosače aviona. Pa lijepo odjašu sa svom tom pitomom mašinerijom na Bliski istok gdje još ima robe koju traže.
SAD troši oko 19,5 milijuna barela nafte dnevno. To je koliko Kina, Indija, Rusija, Brazil, UK i Italija troše zajedno, a SAD ima tek 10% stanovništva tih zemalja. Znači troše 10 puta više po glavi stanovnika. Istovremeno proizvode manje od polovice svojih potreba, što ih ostavlja izrazito gladnima i pohlepnima za još malo nafte.
Iran na nišanu
Užasno ih živciraju ove arapske zemlje. Imaju nafte ko kenje, a ne znaju je trošiti. I na koncu si Ameri ne mogu pomoći, svrbi ih metak u cijevi, svjesni su svoje snage i moraju, baš moraju tu naftu uzeti za sebe. Nakon što su pripitomili Saudi-Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate te 'oslobodili' Kuvajt, krenuli su u osvajanje Iraka pod izgovorom nekog navodnog kemijskog i biološkog oružja (koje nikada nije pronađeno). A sada im je Iran na nišanu, pod izgovorom prijetnje nuklearnog oružja (a i Iranci su blesavi kad tvrde da grade nuklearnu elektranu dok sjede na ogromnim izvorima nafte). I tako Ameri štite svijet od napasnika, promiču demokraciju i brinu za potlačene arapske narode. Rijetko brinu za narode bez nafte.
Američko osvajanje i konzumiranje crnog zlata ostavlja manje za ostatak svijeta (aktualne SAD & EU sankcije nad uvozom iranske nafte su dio njihovih planova), pa nije nimalo čudno da cijena raste i puno brže no što bi trebala. No, pustimo sada borbu za preostale rezerve nafte. Već smo ustanovili da će je biti sve manje i da će joj (gledano dugoročno) cijena rasti dok se ne izjednači s cijenom sljedećeg najpovoljnijeg izvora energije. Tu ima više kandidata, ali sudeći po trenutnim znanstvenim procjenama i tehnološkom napretku, čini se da solarna (fotovoltaična) energija ima najbolje izglede da ispliva kao sljedeći globalni izbor.
Samo se nemojte hvaliti Amerima
I zato ponavljam: hvala bogu na poskupljenju goriva. Prvo, što je nafta skuplja, to će se brže svijet okretati obnovljivim izvorima energije. Znači, živjet ćemo u zdravijem okruženju. Drugo, s obzirom da će ti izvori po svojoj ekonomskoj prirodi biti skuplji od nafte na koju smo navikli, morat ćemo daleko više pažnje posvetiti energetskoj učinkovitosti. Dakle, malo ćemo se razumnije i humanije ponašati. Treće i konačno, ako će solarna energija isplivati kao globalni izbor najboljeg izvora energije, pa mi ćemo napokon biti na konju. Biti ćemo bogati energijom. Napokon ćemo imati stvarnu, globalnu konkurentsku prednost.
Samo pliz, pliz, nemojte se Amerima hvaliti da hrvatska obala ima 2.600 sunčanih sati godišnje.
