Nekad dobrostojeću srednju klasu, koja je netragom "nestala" tijekom tranzicije, odavno smo prežalili, sirotinju ionako više nitko posebno ne žali, a bogataše tek upoznajemo.
"Nepristojno bogati", junaci privatizacije, ali i oni koji su do značajnih bogatstava došli preko nasljedstva ili vlastite poduzetničke probitačnosti, čine novi društveni sloj u tranzicijskim zemljama, pri čemu se na prostoru bivše Jugoslavije po imetku posebno izdvajaju hrvatski i srbijanski novopečeni bogataši, uz pokoju crnogorsku iznimku, piše Slobodna Dalmacija.
Svi oni, čast iznimkama, ne vole da ih se pita "kako ste zaradili prvi milijun". Bez obzira na to s koje strane granice postavljate pitanje.
Najbogatiji su Srbi Miroslav Mišković, poznat po Delta holdingu, upravo na prodaji, koji je od 11 zaposlenih prije 20 godina došao do današnjih 24.000 zaposlenika, te Filip Zepter, koji se spominjao i u kontekstu privatizacije naših škverova.
Mišković je, procjenjuje se neslužbeno u srbijanskim medijima, "težak" nešto više od dvije milijarde eura, a Zepter dvostruko više.
Oko milijardu eura vrijedi poslovno carstvo Bogoljuba Karića, koji je počeo prodajom znački i privjesaka, a najviše se obogatio za vladavine Slobodana Miloševića.
Na toliko se procjenjuje i biznis Zorana Drakulića, trgovca obojenim i rijetkim metalima, koji posjeduje 12 kompanija diljem svijeta, kao i poslovi Petra Matića, koji je krenuo s osnivanjem tvrtke MPC u Benkovcu 1989. godine.
Oko 700 milijuna eura "teži" Vuk Hamović, do rata direktor Energodate, kasnije poslovni partner Zorana Drakulića, no s njim se nakon nekog vremena razišao, pa je postao jedan od većih trgovaca strujom u istočnom dijelu Europe.
Otprilike jednako vrijede i poslovi ozloglašenog Stanka Subotića Caneta, koji posjeduje više tvrtki diljem svijeta koje se bave trgovinom alkoholnih pića i proizvodnjom suhomesnatih proizvoda.
Pola milijarde eura vrijede poslovi iza kojih stoji Milan Beko, koji prve ozbiljnije iznose zarađuje trgovinom proizvoda od drva i proizvodima iz područja farmacije. Gle slučajnosti, i on je bio u najmanju ruku "dobar" sa Slobodanom Miloševićem, a i njegov slučaj potvrđuje da se i u ratu i te kako bilo moguće obogatiti.
Imamo samo jednog milijardera
Ako je vjerovati Forbesu, najbogatiji je Hrvat Ivica Todorić, prvi čovjek Agrokora. Njegovo je obiteljsko poslovno carstvo u ožujku ove godine procijenjeno na 3,9 milijardi kuna (oko 538 milijuna eura). On je, gledano prema tržišnim cijenama na burzi, i jedini hrvatski milijarder.
Iza njega slijedi Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic Grupe, s nešto manje od 900 milijuna kuna (oko 124 milijuna eura). Ante Vlahović, najveći pojedinačni dioničar rovinjske Adris grupe, ima bogatstvo procijenjeno na 666 milijuna kuna (90 milijuna eura).
Zajedno s Plinijem Cuccurinom i Brankom Zecom, Vlahović premašuje bogatstvo obitelji Tedeschi (naime, Emilova sestra, Lada Fiorio Tedeschi, raspolaže sa 132,1 milijun kuna te je 14. na Forbesovoj listi). Cuccurinove dionice vrijede 422 milijuna kuna (58 milijuna eura), a slijedi hotelijer, vlasnik HUP-a Zagreb, Anđelko Leko, koji ima 408 milijuna kuna (56 milijuna eura) na burzi.
Šesti je vlasnik Diokija, Robert Ježić, s 383 milijuna kuna (52 milijuna eura), a sedmi je vlasnik Francka Milan Artuković s 254 milijuna kuna (35 milijuna eura) dionica.
Potom slijedi Dragutin Drk iz Vindije s 238,1 milijun kuna (33 milijuna eura), pa spomenuti Branko Zec, koji u Adris grupi ima 201 milijun kuna (27 milijuna eura), te Dražen Robić, dioničar Vira, koji ima dionice "teške" 173,9 milijuna kuna (24 milijuna eura).
Prethodni članci:
arti-201003140126006 arti-201006230111006 arti-201004120558006
